Utorak 4. lipnja ujedno je 832. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja je nakon nekoliko sušnih proljetnih mjeseci zadnjih dana praktično pa ušla u ljeto (dnevne temperature oko 32 stupnja), iako s ponešto svježijim noćima te mjestimičnim jakim olujama. Ovakvo vrijeme ne samo da omogućuje nesmetana borbena djelovanja uzduž čitave bojišnice, već je itekako opteretilo ukrajinski elektroopskrbni sustav. Iako je krajem prošlog tjedna na trenutak izgledalo da će se tu mrežu moći uravnotežiti (a time i smanjiti redukcije ne samo za industriju nego i za kućanstva) – novi val ruskih napada na ukrajinske termo i hidrocentrale tijekom noći na subotu 1. lipnja sve je planove bacio u vodu. Štete nanesene centralama u pet ukrajinskih oblasti (posebno napominjući i velike hidrocentrale u gradovima Kremenčuk te Dnipro na rijeci Dnjepru) dovele su do vala novih širokih te neplaniranih redukcija, pogoršanih i povećanom potražnjom radi vrućina te s time vezanog masovnog korištenja klimatizacijskih uređaja širom Ukrajine. Stvari su u gradovima najednom postale tako problematične da se od pojedinih energetskih stručnjaka čulo i kako za sezonu grijanja krajem ove godine građanima preporučuju da „potraže prijatelje u selima gdje se griju na drva“. Ipak, dok za sada po pojedinim regijama nedostaje od 15 do 35 posto struje, opskrba svih objekata od kritičnog društvenog značaja još nije došla u pitanje.
Dok je Ukrajina izložena takvom ruskom totalnom ratovanju, polagano se uočava i niz promjena na Zapadu – koje ukazuju da i ukrajinski saveznici sve ozbiljnije shvaćaju prijetnje koje na razne načine dolaze iz Ruske Federacije. Kao prvo, postaje sve jasnije da Ukrajina zadnjih dana ima dozvolu većine svojih saveznika da koristi donirano oružje i na onim prostorima Rusije s kojih neposredno dolaze napadi – pa se tako već čulo i o prvim navodnim uništavanjima protuzračnih sustava S-300 i S-400, kojima se iz Belgorodske oblasti u Rusiji praktično svakodnevno gađalo Harkiv i njegovu okolicu.
Doduše, izgleda da se tu radilo o ukrajinskim djelovanjima samo modernim višecijevnim lanserima HIMARS, dok se na dozvolu za korištenje američkih raketa ATACMS tek čeka. Na ruske prijetnje o mogućem nuklearnom uzvratu po Ukrajini te s time povezane vježbe korištenja taktičkog nuklearnog naoružanja, u subotu 1. lipnja odgovorile su Sjedinjene Države – vlastitim najavama o isprobavanju dvije interkontinentalne balističke rakete Minuteman III, zakazanim za utorak 4. i četvrtak 6. lipnja, kako bi „demonstrirali spremnost nuklearnih snaga i testirali njihovu učinkovitost“. Jednako tako, zadnjih se dana čulo kako su Francuska, Velika Britanija i Norveška pažljivo pratile kretanje sumnjive ruske podmornice kod zapadnih obala Irske – gdje prolaze podvodne podatkovne veze Europe i Sjeverne Amerike - koje sama Irska nije u stanju braniti zbog svoje opće vojne te mornaričke impotencije. S druge strane, otvoreno je pitanje skorog slanja dodatnih francuskih vojnih instruktora u Ukrajinu (o čemu bi mogla biti objava tijekom velike proslave desanta na Normandiju 6. lipnja) – kako i jačanja europske vojne industrije koja bi pod pritiskom potreba morala jačati i proizvodne kapacitete. Tu posebno upada u oči Litva, koja je s njemačkim koncernom Rheinmetall izgleda ugovorila gradnju vlastite tvornice topničkog streljiva. Ova investicija vrijedna oko 180 milijuna eura samo je dio zamaha za razvoj tamošnje obrambene industrije, a dok su zakonodavne promjene za privlačenje međunarodnih partnera već odrađene – tek treba izabrati i konkretnu lokaciju na kojoj bi oko 150 radnika po dovršetku pogona trebalo proizvoditi „desetke tisuća komada“ nekih od maksimalno deficitarnih tipova vojne potrošne robe.
Stanje na terenu
Zadnje dane obilježila su iznimno žestoka kopnena sukobljavanja širom ukrajinske bojišnice – kako predratnih dijelova Ruske Federacije, tako i okupiranih dijelova Ukrajine koje je Rusija anektirala 30. rujna 2022. (oblasti Donjeck, Lugansk, Harson i Zaporižje, gdje dosadašnje korištenje zapadnog oružja nije dovodilo do posebnih prijetnji Zapadu, iako se te krajeve iz Moskva proglasilo sastavnim dijelovima Ruske Federacije, baš kao i pogranične oblasti Belgorod, Kursk, Brijansk, Rostov ili Krasnodarski kraj). Dakle, dok su itekako tekle borbe sjeverno od Harkiva (s posebnim naglaskom na prostor između ukrajinskog uporišta Lipci i okupiranog Gliboke, na istočniju zonu oko sela Starica, te urbani prostor samog grada Vovčanska) – zapravo nije jasno je li ondje zadnjih dana došlo do neke veće ukrajinske protuofenzive (kroz šume pa preko Vovče prema okupiranom selu Gatišće, na zapadnim prilazima Vovčansku) ili su nakon kraćeg vremena u defenzivi ipak i Rusi opet probali prijeći u napad. Posebno je nejasno stanje istočno od borbama podijeljenog Vovčanska, gdje se spominjalo moguće ruske napade preko rijeke Vovče (na potezu duljine oko 20 km, kod sela Volohivka, Čajkivka, Ohrimivka te Mala Vovča).
Slično stanje obilježeno s aktivnim sukobljavanjima - ali malo pomaka bojišnice - zadnjih se dana bilježilo i jugoistočnije, na potezu bojišnice od ukrajinskog Kupjanska (posebno kod Sinkivke, Petropavlivke i Berestove), preko okupiranog Svatove (borbe zapadnije kod Stelmahivke, Tverdohlibove i Druželjubivke), te dalje prema okupiranom gradu Kremina (borbe opet zapadnije, posebno u zoni ukrajinskih sela Nevske, Terni i Torske, te oko okupirane Dibrove u Serebrjanskim šumama). Usprkos pojedinim manjim pomacima fronte, ništa se bitnije nije promijenilo ni južno od rijeke Siverski Donjec, gdje se čulo o sukobljavanjima kod ukrajinskih uporišta Bilogorivka, Verhnokamjanske, Spirne, Ivano-Darivka, Viimka i Rozdolivka. A tek se zapadno od okupiranog Bahmuta moglo registrirati napredovanje agresora sjeveroistočno od Časiv Jara, kroz prostor sela Kalinina (nejasno u čijim je rukama) sve do trase kanala „Siverski Donjec – Donbas). Ipak, usprkos tome izgleda da tu nije došlo do ozbiljnijeg prodora agresora preko trase ovog kanala, kao ni do ikakvog većeg upada u istočnu četvrt grada Časiv Jara „Novi“, koju spomenuti kanal dijeli od glavnine grada. O jakim borbama čulo se i jugoistočno od Časiv Jara, kako u prostoru od okupiranog Ivanivske prema ovom vodnom kanalu, tako i na otvorenim prostorima dalje jugoistočno – gdje i dalje nije jasno borbeno stanje oko donedavnih ukrajinskih uporišta Klišćivka i Andriivka (koja su izgleda u tzv. „sivoj zoni“, ispražnjena od branitelja, ali bez trajnijeg ulaska okupatora u njihov uvelike srušeni prostor, koji je izgleda pod budnim okom na obližnjim uzvisinama preostalih braniteljskih položaja).
Najžešće borbe su i zadnjih dana bile vođene sjeverozapadno i zapadno od okupiranog grada Donjecka. Kao prvo, na potezu sjeverozapadno (u nastavku na sredinom veljače osvojenu Avdiivku) bilježe se ruski napadi iz okupiranog sela Očeretine, na sjever (prema Kalinove) i sjeverozapad (prema selu Novooleksandrivka) – te posebno na jugozapad, gdje se prvo prišlo, a onda navodno i ušlo u ukrajinsko selo Sokil, koji je sada posebno poprište borbi. Tek malo južnije bilježi se niz ruskih pomaka bojišnice od okupirane Semenivke na zapad prema Novopokrovske, tako i južnije oko okupiranog Umanske (sela koje je faktično zauzeto oko 25. svibnja, da bi to Rusi službeno objavili tek u nedjelju 2. lipnja). Slične se novosti bilježe i južnije, gdje se još drži ukrajinsko uporište Jasnobrodivka na rijeci Durna, dok su okupatori zadnjih dana aktivno širili prostor pod svojom kontrolom tek 3 km južnije, oko sela Netailove (službeno objavljena okupacija 27. svibnja) – gdje agresori izgleda postupno kreću i dalje na zapad, u smjeru vodnim preprekama okruženog ukrajinskog uporišta Karlivka. Kao drugo, zapadno od Donjecka posebno se čuje o borbama u ukrajinskom gradiću Krasnogorivka, koji je već neko vrijeme podijeljen te je poprište urbanih borbi.
Kako izgleda, ondje su agresori ojačali svoju kontrolu nad južnim dijelom grada, ne bi li sada ukrajinski sjeverni dio mjesta krenuli napadati kako s jugozapada, tako i s juga kroz centar mjesta te s istoka, kroz tamošnja predgrađa. Ipak, još nema naznaka da se branitelji ondje povlače, pa stanje i dalje ostaje balansirano na oštrici noža.
Jugozapadno od Donjecka, usprkos žestokim borbama izgleda da se bilježe tek manja napredovanja ruskih snaga zapadno od okupirane Novomihailivke – uz tok rijeke Suhi Jali u selo Paraskoviivka, pri čemu nije jasno da li sada teku borbe u ovom naselju ili su se iz njega branitelji povukli zapadnije iza prepreka koje predstavljaju pojedini manji lokalni vodotokovi. Jednako tako, oko 8 km južnije bilježe se ruska napredovanja na otvorenim poljoprivrednim površinama između okupiranog Solodke i ukrajinskog uporišta Vodjane – dok se i dalje dobro drži na jugozapadu smještena obrambena zona ukrajinske tvrđave Vugledar. Nažalost, ne može se reći isto i za prostor južno od ukrajinske Velike Novosilke – gdje na sekundarnom pravcu ukrajinske neuspješne ofenzive iz ljeta 2023. sve lošije stoje položaji branitelja u selima Staromajorske i Urožajne na obalama rijeke Mokri Jali. Kako izgleda, dok se istočno smješteno Urožajne još drži, u zapadnom Staromajorske Rusi su izgleda zauzeli oko 80 posto naselja (uključujući i prijelaz preko rijeke Mokri Jali između ova dva mjesta). Slično loše stoje i ukrajinski položaji južno od Orihiva, na glavnom pravcu spomenute ofenzive iz ljeta 2023. – gdje je sve jasnije da selo Robotine polagano iz „sive zone“ prelazi u ruske ruke, dok se učestalo bilježe i napadi agresora prema selima Mala Tokmačka, Novodanilivka i Novoandriivka – koja su prije godinu dana predstavljala polazišne točke tamošnjih ukrajinskih velikih napadnih djelovanja. Srećom, i nadalje se izgleda drže ukrajinski mostobrani na uvelike okupiranoj istočnoj obali na donjem toku Dnjepra – gdje posebno oko sela Krinki Rusima ne polazi za rukom Ukrajince baciti natrag preko rijeke.
Zračni napadi
U petak 31. svibnja na ruske raketne napade iz Ukrajine se opet odgovorilo intenzivnim gađanjem ruskih pograničnih područja te korištenjem bespilotnih sustava dužeg dometa – prema skladištima goriva u okrugu Temrjuk na zapadu Krasnodarskog kraja, ali i dalje u Rusiju (oblasti Belgorod, Voronjež, Tambov). Posebno tu treba napomenuti ponovljene napade na rusku regiju Tatarstan – gdje se bilježilo dronove kod grada Kazana, koji su ugrozili tamošnje industrijske pogone (Kazanorgsintez), ali na više sati zaustavili i promet na aerodromima Kazan te Nižnekamsk. Ipak, kraj dana opet su obilježili ruski raketni napadi na Odesu, gdje se kasetnim bojnim glavama navodno gađalo ukrajinske ratne brodove – dok su ukrajinski izvori to opovrgli te navodili ruska nastojanja da se omete tamošnji lučki promet koji je posljednjih mjeseci praktički pa dostigao predratni intenzitet pomorskoga izvoza.
Ipak, kako smo već spominjali, subota 1. lipnja ipak je bila obilježena novim valom ruskih zračnih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu – gdje su se bilježile eksplozije kod Vinice, u Zaporižju, kod Lavova, Dnipra, te u oblastima Ivano-Frankivsk i Kirovgrad. Konkretno, tom je prilikom bilo lansirano 35 krstarećih raketa Kh-101/555 sa strateških bombardera Tu-95MS (30 srušeno), 4 balističke rakete „Iskander-M“ i jedan krstareća raketa „Iskander-K“ sve s Krima (srušen „Iskander- K“), 10 raketa 3M54 Kalibr s Crnog mora (4 srušene), 3 vođene rakete Kh-59/69 iz zračnog prostora nad okupiranim dijelom Zaporižja te još 47 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (46 srušeno). Bila je tu riječ o šestom po redu napadu na elektrane od ožujka ove godine, a na meti su se našle barem dvije termoelektrane i dvije velike hidroelektrane na Dnjepru (u gradovima Kremenčuk i Zaporižje).
Kod Lviva se na meti našao gradić Strij, s tamošnjom industrijom te zračnom lukom koju se navodno uređuje za prihvat zapadnih borbenih aviona, da bi se kasnije u danu iz sličnih pobuda gađalo i aerodrom kod grada Kropivnicki. Uz to, agresori su raketama „Iskander“ gađali i Balakliju te Slovjansk u Donjeckoj oblasti, dok su se na meti vođenih zrakoplovnih bombi našli Harkiv te brojna mjesta kako na bojišnici tako i u njenom neposrednom zaleđu. Zauzvrat, brojnim ukrajinskim bespilotnim letjelicama gađani su ciljevi u pograničnim ruskim oblastima Belgorod, Brijansk i Kursk, a proslavljena je ukrajinska tvrdnja da je svibanj bio rekordan mjesec s uništenih ukupno 1160 ruskih topničkih sustava (koliko god takve tvrdnje zapravo odgovarale istini).
Nedjelja 2. lipnja opet je započela ruskim valom – lansirana je raketa „Iskander-K“ s Krima prema Harkivu, protuzračna raketa sustava S-300 iz okupirane Donjecke oblasti te 25 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na okupiranom Krimu, te iz Primorsko-Ahtarska i Jeiska na Azovskom moru (24 srušena). Eksplozije su se čule u Harkivu, Odesi i Slovjansku – da bi kasnije tijekom dana još bilo spomena i raketnom napadu po Izjumu („Iskander-M“ po stambenim zgradama) te brojnim
ispuštanjima vođenih zrakoplovnih bombi kako neposredno po bojišnici, tako i u njenom zaleđu.
Zauzvrat, ukrajinske snage opet su brojnim bespilotnim letjelicama, VBR-ovima te raketama Neptun gađale ciljeve u ruskom zaleđu – posebno u regijama Belgorod i Kursk (vjerojatno je tada uništen i oveći konvoj vojne logistike nedaleko granice s ukrajinskom oblasti Sumi).
Ponedjeljak 3. lipnja započeo je ruskim napadima na Harkiv i njegovu okolicu (rekreacijski kompleksi u manjim prigradskim mjestima, za koje je ruska strana tvrdila kako su bili korišteni za smještaj vojske), te Odesu (krstareće i balističke rakete). Nasuprot tome, brojne ukrajinske bespilotne letjelice opet su djelovale iznad ruskih oblasti Belgorod, Brijansk i Kursk (preko 20 komada), a pojedine ciljeve se ondje gađalo i raketama iz višecijevnih lansera. Utorak 4. lipnja započeo je ruskim napadima na grad Dnipro, gdje su dvije rakete „Iskander-K“ s okupiranog Krima gađale neimenovani „vojni objekt“ (možda parkirališta vojnih vozila ukrajinske Nacionalne garde) – dok su na sjeveru Ukrajine neuspješno djelovale i 4 ruske bespilotne letjelice (sve četiri srušene). Uz raketne napade na Odesu te Krivi Rih, bilježio se i oveći požar u Kijevu.
Međunarodna arena
Dok se još tijekom prošlog tjedna čulo o zajedničkim vojnim vježbama Rusije i Bjelorusije, a onda i o bjeloruskom suspendiranju sudjelovanja u okviru Ugovora o konvencionalnim oružanim snagama u Europi („Treaty on Conventional Armed Forces in Europe“, velikom ugovoru o kontinentalnoj kontroli naoružanja iz 1990. godine) – Ukrajina se bavila priprema za otvaranje pregovora s Europskom unijom, a američki predsjednik Donald Trump se proslavio izjavom kako bi izbijanje daljnjih sukoba u Ukrajini ili Tajvanu tijekom svog potencijalnog budućeg mandata spriječio tako da će „bombardirati Moskvu i Beijing“. Ipak, sve su intenzivnije i pripreme za mirovni summit u Švicarskoj, zakazan za subotu i nedjelju 15. i 16. lipnja u turističkom kompleksu Bürgenstock kod Luzerna. Dok je od početka bilo jasno kako Ruska Federacija ondje ne misli sudjelovati, u međuvremenu je postalo jasno da s dolaskom ima problema i čitava osnova država skupine BRICS. Naime, Brazila neće biti, baš kao ni Južne Afrike i Saudijske Arabije, a i Kina je još u petak 31. svibnja potvrdila da neće doći („Plan konferencije o Ukrajini u Švicarskoj u suprotnosti je sa zahtjevima Kine i očekivanjima svijeta, zbog čega je Beijingu teško sudjelovati na takvom sastanku“) – dok je Indija od početne potvrde sudjelovanja završila na objavi kako neće doći nitko od bitnih državnih dužnosnika.
Bit će da se tu radi o barem djelomičnom uspjehu ruskih diplomatskih nastojanja – koja navodno idu u tri smjera: (1) prema diskreditiranju same ideje ovakvog skupa, (2) prema poticanju država da ne sudjeluju, te (3) utjecaju da države koje su već najavile dolazak ondje ipak prisustvuju na što nižoj razini delegacija. Ipak, Ukrajina je izgleda ukupno skupila 106 potvrda o dolasku s raznih strana svijeta, dok se nakon određenih dilema iz Sjedinjenih Država čulo kako u Švicarsku stižu potpredsjednica Kamala Harris te savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan. Iako do početka ovog summita još ima desetak dana, već je počelo i službeno osiguravanje šireg prostora događanja – za što je Švicarska na raspolaganje od 3. lipnja stavila oko 4.000 vojnika koji će pomagati civilnim snagama sigurnosti, dok od 5. do 19. lipnja kreću i posebne zračne patrole borbenih aviona F/A-18, a restrikcije zračnog prometa od jutra 13. do večeri 17. lipnja ove godine.
U međuvremenu, svoj dolazak u Švicarsku još odmjerava i nama susjedna Mađarska, država čiji su čelnici zadnjih dana pojačano spominjali aktivnosti EU i NATO saveza oko Ukrajine kao „gašenje požara bacačem plamena“ – dok se u samoj Budimpešti organiziralo i tzv. „Marš mira“ kao masovno okupljanje pristalica vladajuće stranke „protiv eskalacije sukoba u Ukrajini i protiv pružanja vojne pomoći ukrajinskim oružanim snagama“. Ujedno se strategiju EU-a o Ukrajini opisalo kao propalu – gdje EU-političari to nisu spremni priznati jer „žele izbjeći odgovornost“. Sve to, naravno, tempirano je pred predstojeće izbore za Europski parlament – gdje Mađarska i Orban ionako imaju problema s podosta EU politika i vrijednosti, dok istodobno nastoje što je moguće opsežnije trošiti EU novce.
