Utorak, 28. svibnja ujedno je 825. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Ponešto lošije vrijeme, oblačno s povremenim olujama, samo je uvod u toplinski val predviđen za kraj ovog tjedna i nije bitnije utjecalo na izuzetno žestok ritam kopnenih sukobljavanja uzduž čitave ukrajinske bojišnice.
Ipak, čak i takvo (malo) lošije vrijeme imalo je primjetnih učinaka na ukrajinsku energetsku situaciju, koju su zadnjih dana karakterizirale učestale redukcije struje u čitavoj državi, ne samo za industriju nego i građanstvo. Naime, manjkovi struje i privremene štete na infrastrukturi (ratne i vremenski uvjetovane) bile su takve da ni interventni uvozi struje iz Rumunjske i Poljske nisu pomagali.
Čitavo ovo vrijeme ni Rusi nisu mirovali – uz učestale napade širom bojišnice, oni učestalo koriste vođene zrakoplovne bombe kao sredstvo neposredne taktičke podrške svojim ofenzivnim operacijama – a prijetnja nije nestala ni prema ukrajinskim oblastima Černihiv i Sumi (posebno nasuprot ruskih naselja Grajvoron i Krasnaja Jaruga), gdje nije do kraja jasno hoće li prividni mir i tek pogranična čarkanja ostati standardno stanje stvari.
Iako izgleda da njihov napad na sam sjever Harkivske oblasti nije bio popraćen ubacivanjem bitnijeg dijela ruskih ‘sjevernih snaga‘ (koje su zato i dalje prijetnja uz ostatak međudržavne granice Rusije i Ukrajine) – borbena događanja od 10. svibnja do danas bila su izgleda dovoljna da vlasti u Kijevu krenu i sudski istraživati propuste u obrani prvih obrambenih crta sjeverno i sjeveroistočno od Harkiva.
Kako se čuje, tim je istragama obuhvaćeno pedesetak ljudi, uglavnom iz ukrajinske 125. brigade, kojima se na teret stavlja ‘bezbrižan odnos prema obrani‘ te propuste u organiziranju i držanju prvih obrambenih linija, koje su se praktično odmah istopile u susretu s počecima tamošnjih ruskih napredovanja. Navodno će se ujedno propitati i popunjenost tamošnjih obrambenih snaga, te stanje lokalnih pograničnih utvrda koje su trebale pomoći obranu krajnjeg sjevera Harkivske oblasti.
Uz to, čuje se i o ruskim radovima na utvrđivanju trase Krimskog mosta, koji na jugu povezuje Rusku Federaciju s okupiranim Krimskim poluotokom – gdje se vjerojatne ukrajinske napade misli omesti i potapanjem 8 teglenica na prilazima mostu, budući da su ondje lani postavljene slične pomorske barijere popucale tijelom jesenskih oluja.
Stanje na terenu
Stanje na sjeveru Harkivske oblasti i zadnjih je dana dobivalo posebnu pažnju javnosti, iako se ondje nije radilo o najžešćim područjima sukobljavanja. Ipak, ondje se bilježi zastoj ruskih snaga koji je braniteljima otvorio prostora i za protunapade – kako sjeverno od ukrajinskog uporišta Lipci, tako i dalje na istok na prilazima okupiranim selima Lukjanci i Neskučne.
Iako izgleda da su agresori čitav taj okupirani prostor pokušali spojiti sa sličnom istočnijom borbenom zonom, ne samo da im nije uspjelo zauzimanje naselja Ternova koje te prostore dijeli – već izgleda da nije dovršeno ni zauzimanje sela Starica (koje je rusko Ministarstvo obrane proglasilo okupiranim još 18. svibnja).
Jednako tako i nadalje traju ulične borbe u sjevernom dijelu ukrajinskog grada Vovčanska, dok ni krajevi istočno od tog urbanog bojišta još nisu nedvojbeno pali u ruske ruke (npr. selo Tihe). Time ne samo da se trenutno ne može govoriti o ozbiljnim prijetnjama Harkivu ili zaleđu ukrajinske bojišnice kod Kupjanska, nego nema govora ni o nekoj uporabljivoj ruskoj ‘tampon-zoni‘ uz granicu, koju su također mnogi spominjali proteklih tjedana.
Posljednjih su se dana bitno intenzivirali sukobi na bojištu istočno od Kupjanska (kod Sinkivke i Petropavlivke), a još i više oko 20 kilometara jugoistočno niz cestu P-07 prema okupiranom gradu Svatove. Konkretno, oko nedavno okupiranog sela Kislivka agresori su krenuli širiti svoj prostor – tako da se u ponedjeljak službeno objavilo okupaciju sela Ivanivka i pojačan pritisak prema obližnjem ukrajinskom selu Stepova Novoselivka.
Doduše, i dalje nije jasno stanje stvari u desetak kilometara južnijem selu Berestove, čiju su okupaciju Rusi službeno objavili 26. svibnja, iako se još i danas ondje spominje nastavak borbi. Ponešto je jasnije borbeno stanje dalje na jug po bojišnici – gdje agresori nastoje napredovati gotovo čitavom linijom do rijeke Siverski Donjec, napadajući na 60 kilometara poteza naizmjence gotovo sva veća ukrajinska uporišta niz tok rijeke Žerebec (Stelmahivka-Mjasožarivka-Tverdohlibove-Druželjubivka-Grekivka-Makiivka-Nevske-Terni-Torske).
Južno od rijeke Siverski Donjec nastavlja se slično stanje stvari. Iako su Rusi još 20. svibnja objavili okupaciju Bilogorivke, to mjesto je izgleda i dalje u ukrajinskim rukama, na čemu ništa nisu promijenila ni zadnjih dana uočena ruska postavljanja svojih zastava (bilo bespilotnom letjelicom ili malim namjenskim odjeljenjem pješaštva).
Izgleda da do bitnijih pomaka bojišnice nisu dovele ni učestale borbene aktivnosti niz frontu prema okupiranom Soledaru – kod sela Verhnokamjanske, Spirne, Viimke i Rozdolivke. Iako se zadnjih dana opet bilježilo i brojne napade na istočno predgrađe Časiv Jara (četvrt ‘Novi‘, vodnim kanalom odijeljenu od ostatka grada), ni ondje učestali zračni napadi i mehanizirani juriši nisu postigli ništa bitnije, budući da su se svi redovito odbijali na rubove tog ukrajinskog urbanog prostora.
Dalje na jugoistok se i dalje čuje o borbama oko okupiranog sela Ivanivske, a potpuno je nejasna i situacija još koji kilometar jugoistočnije – na potezu sela Klišćivka i Andriivka, južno od Bahmuta. Naime, iako je ruska strana službeno objavila okupaciju ovih uvelike srušenih naselja (22. svibnja za Klišćivku i 23. svibnja za Andriivku) – izgleda da su ti lokaliteti ili nadalje u ukrajinskim rukama, ili stoje prazni u tzv. ‘sivoj zoni‘ koju ne kontrolira čvrsto nijedna strana (pa se i nadalje bilježe borbe u njihovoj neposrednoj okolici).
Najžešće borbe su i zadnjih dana bile bilježene sjeverozapadno i zapadno od okupiranog grada Avdiivka. Kao prvo, Rusi i nadalje tek donekle uspješno nastoje napredovati iz okupiranog sela Očeretine – kako na sjever prema Kalinove (gdje se 25. svibnja službeno objavilo i okupaciju već davno osvojenog sela Arhangelske), tako još i više na sjeverozapad prema Novooleksandrivki te na zapad niz prugu prema selu Progres.
Navodno je ponešto više uspjeha bilo u pritisku na jugozapad (prema naseljima Sokil i Jevgenivka) – kao i južno prema Novopokrovske, gdje su branitelji izvodili i protunapade u smjeru okupiranog Solovjove. Iako južnije od Novopokrovske agresorima tek postupno za rukom polazi savladavanje otvorenih prostora ispred ukrajinskog uporišta Novoselivka Perša, samo četiri kilometra južnije Rusi su zadnje vrijeme imali itekako više borbene sreće.
Naime, izgleda da je ondje do subote 25. svibnja uspjelo kompletno zauzimanje ukrajinskog uporišta Umanske na rijeci Durna, a oko pet kilometara južnije onda i okupacija sela Netailove (službeno potvrđeno s ruske strane u ponedjeljak 27. svibnja). Osim što će to bojišnicu lokalno pomaknuti na zapad do toka rijeke Vovče, takav će razvoj situacije vjerojatno pojačati i ruski pritisak južno od Netailove (oko Nevelske i južnije na Krasnogorivku).
Upravo je urbani prostor Krasnogorivke bio i zadnjih dana poprište žestokih borbi u kojima su Ruski navodno zaokružili kontrolu nad južnim dijelom grada – da bi s juga i iz istočnih predgrađa nastavili i pritisak na branitelje sjeverne polovice ovog mjesta.
Dalje na jug zadnjih se dana čulo i o ustrajnim ruskim napadima na Georgiivku (koja bi lako mogla većinom biti pod vlašću agresora), te iz okupirane Novomihailivke na zapad prema Paraskoviivki i Kostjantinivki na obalama rijeke Suhi Jali. Iako nema vijesti o ishodu tih napada, samo desetak kilometara južnije nastavljen je ruski pritisak sa zapada prema ukrajinskom uporištu Vodjane, baš kao i ukrajinski napadi iz Vugledara na istok u smjeru sela Volodimirivka.
Ipak, bitno je neizvjesnije stanje južno od Velike Novosilke, gdje zadnjih tjedana Rusi nastoje s juga nanovo okupirati ukrajinsko uporište Urožajne, te s juga i jugozapada upasti u selo Staromajorske – oba naselja oslobođena u ne baš uspješnoj ukrajinskoj ofenzivi tijekom ljeta 2023. godine.
Kako izgleda, i oko 80 kilometara dalje prema rijeci Dnjepar, na prostorima glavnog pravca te ljetne ofenzive, borbe bjesne sjeverno od sela Robotine, te na prilazima ukrajinskom Orihivu. Iako se ondje čulo o ruskim napadima s jugoistoka prema naselju Mala Tokmačka, s juga (iz Robotine) pa prema Novodanilivki, i s jugozapada prema Novoandriivki – izgleda da su svi ti napadi bili zaustavljeni, te nije do kraja izgubljen baš sav prostor za koji se sredinom prošle godine vodilo iznimno teške borbe u tom dijelu Zaporižja.
Slična je stvar i na donjem toku rijeke Dnjepar, gdje se i ovih dana nastavio svakodnevni pritisak agresora na ukrajinske mostobrane na uvelike okupiranoj istočnoj obali rijeke – da bi se tamošnje naselje Krinki i dalje zadržalo u ukrajinskim rukama, iako s naznakama manjih teritorijalnih gubitaka na jugozapadu naselja.
Zračni napadi
Petak 24. svibnja bio je obilježen nastavkom ruskih zračnih napada po sjeveru Harkivske oblasti i samom gradu Harkivu, kao i po logističkim čvorištima te regije (Čuguiv), dok su Ukrajinci višecijevnim bacačima raketa i bespilotnim letjelicama nemilice tukli rusko zaleđe u regijama Belgorod i Kursk.
Istodobno, nije jasno koliko ima istine u ruskim tvrdnjama da se područje Belgorodske oblasti gađalo i američkim proturadarskim raketama AGM-88 HARM, u vrijeme dok još itekako bjesni međunarodna rasprava o dozvolama službenom Kijevu da oružjem dobivenim od saveznika napada i ciljeve u samoj Ruskoj Federaciji (unutar njenih predratnih granica). Napomenimo da je u petak 24. svibnja izgleda bio izveden i ukrajinski napad bespilotnim letjelicama na ruski strateški radarski kompleks u Krasnodarskom kraju, jugozapadno od grada Armavira (oko 450 kilometara od ukrajinskih prostora).
Tom je prilikom bio oštećen radar za rano upozoravanje Voronjež-DM koji je, zahvaljujući svojoj modularnoj konstrukciji, vjerojatno ostao u ograničenom pogonu – omogućavajući strateškim snagama Ruske Federacije barem dio uvida u nadolazak letećih ciljeva visoke putanje s jugozapada. Samo dva dana kasnije, u nedjelju 26. svibnja, čulo se o ukrajinskom napadu na sličnu instalaciju kod grada Orska u Orenburškog regiji – gdje se na meti našao strateški radar tipa Voronjež-M – gdje je ujedno postavljen i novi rekord u udaljenosti cilja, budući da se ovo radarsko postrojenje nalazi na više od 1.500 kilometara istočno od prvog ukrajinskog slobodnog teritorija.
Subota 25. svibnja opet je započela raketnim napadima s 4 projektila sustava S-300 na grad Harkiv, na njegove stambene i industrijske objekte – pa zato i ne čudi da se provodilo i dodatne evakuacije tamošnjeg civilnog stanovništva koje se svakodnevno ugrožavalo i vođenim zrakoplovnim bombama.
No, dok su uzvratna djelovanja tog jutra obuhvatila raketiranja i slanja brojnih manjih te nekoliko većih bespilotnih letjelica na ruske pogranične oblasti (barem 4 na Belgorod i jednu na Kursk) – nije bilo ničeg usporedivog ruskom pogotku s dvije vođene bombe na veletrgovinu građevinskim materijalom na sjeveroistoku grada Harkiva.
Trgovački centar ‘Epicentar‘ na svojih skoro 15.000 kvadratnih metara gorio je skoro 20 sati, a napad (prema ruskim izvorima na ‘vojno skladište u trgovačkom centru‘) ukupno je rezultirao s 18 mrtvih i 48 ranjenih. Istog dana je još 25 osoba bilo ranjeno i tijekom kasnijih zračnih napada na sam centar grada – radi čega je ponedjeljak 27. svibnja u Harkivu proglašen i skupnim danom žalosti. Kasnije navečer su ukrajinske bespilotne letjelice napale prostor vojnog aerodroma Saki na okupiranom Krimu, a navodno je bio izveden i uspješan napad na skladište u Podolsku kod Moskve.
Nedjelja 26. svibnja započela je ruskim valom zračnih napada na Ukrajinu. Tom prilikom ispaljene su dvije hipersonične rakete Kh-47M2 ‘Kindžal‘ iz ruskog zračnog prostora Tambovske oblasti, 12 krstarećih raketa Kh-101/555 sa strateških bombardera Tu-95MS iznad oblasti Saratov u Rusiji (sve srušene), te još i 31 kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska, s rta Čauda na Krimu i mjesta Jeisk u Krasnodarskom kraju na obalama Azovskog mora (također svi srušeni).
Kako izgleda, rakete koje su prošle ukrajinsku protuzračnu obranu, a možda i ostaci srušenih oružja, izazvali su eksplozije kod Hmeljnickog (vojni poligon Starokostjantiniv), Vinice (stambeni objekti u mjestu Žmerinka) i Pavlograda (navodno skladište zapadne vojne tehnike). Uz to, tijekom dana bilježilo se i ukrajinske bespilotne letjelice iznad ruskih oblasti Kursk (barem 10 komada), Orel i Belgorod (barem po 3 komada) te Brijansk (također barem 3 komada).
Ponedjeljak 27. svibnja opet je obilježilo masovno korištenje bespilotnih letjelica – barem 6 iznad oblasti Orel, 5 iznad Belgoroda (uz gađanja topništva i VBR-a), 4 iznad Krasnodarskog kraja te jedna iznad Brijanska. Nasuprot tome, Rusi su vođenim zrakoplovnim bombama UMPB D-30 opet napadali središte Harkiva i njegovu industrijsku zonu, baš kao i zaleđe bojišta u Donjeckoj oblasti (Selidove) – dok se raketom Kh-59 gađalo zračnu luku grada Zaporižje (oštećen tamošnji terminal). Zauzvrat, te večeri se na meti raketa ATACMS s kasetnim bojnim glavama našla zračna luka okupiranog Luganska, gdje su izbili jaki požari, a nagađalo se o uništenju ondje stacioniranog protuzračnog sustava i letjelica.
Utorak 28. svibnja počeo je napadom tri ruska kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska prema središnjoj Ukrajini – gdje su svi bili i srušeni. Nasuprot tome, izgleda da je bio uspješniji ukrajinski napad bespilotnim letjelicama na zrakoplovni remontni zavod u ruskom Taganrogu na istoku Azovskog mora (više požara) – od ruskog gađanja vođenim zrakoplovnim bombama mjesta Mala Danilivka kod Harkiva, koje je života navodno koštalo samo neke životinje tamošnje pogođene farme i mljekare.
Međunarodna arena
Iako se svašta najavljivalo, ovotjedni sastanci ministara vanjskih poslova i obrane zemalja Europske unije u Bruxellesu nisu na kraju imali ikakvih bitnijih novosti po pitanju Ruske Federacije i Ukrajine. Naime, dok skupina zemalja G7 još usuglašava svoj paket mjera o korištenju prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine u korist Ukrajine – slične odluke Europske unije navodno je zaustavila Mađarska.
Jednako tako, sjeverni susjedi Hrvatske izjasnili su se i protiv prijedloga 14. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji (‘u suprotnosti s njezinim interesima na području energetike‘), baš kako su izgleda otežali i izdvajanje 6,5 milijardi eura vojne pomoći Unije koje su za Ukrajinu trebali ići iz okvira Europskog mirovnog instrumenta (European Peace Facility – EPF).
Ukupno više od godinu dana protivljenja službene Budimpešte ovakvim već usuglašenim transferima novaca blokiralo je navodno barem oko 9 milijardi eura takvih novaca – dok se iz Grčke i Cipra čulo protivljenje kupovinama oružja za Ukrajinu u inozemstvu (korištenjem opet sredstava iz spomenutog Europskog instrumenta za mir).
Dok tek treba vidjeti tko će sve zapravo doći na mirovnu konferenciju koju Švicarska saziva 15. i 16. lipnja u mjestu Bürgenstock kod Luzerna – već sada se nazire da Sjedinjene Države ondje neće biti u svojoj prvoj postavi, baš kao ni kineski ministar vanjskih poslova – koji je u to vrijeme na sastanku skupine BRICS u Ruskoj Federaciji.
Ujedno, čuje se i kako Kina i Brazil najednom planiraju organizirati vlastitu međunarodnu konferenciju o ratu u Ukrajini – za koju tek treba vidjeti hoće li među uzvanicima (baš suprotno od one u Švicarskoj) imati agresora Rusku Federaciju, ali ne i napadnutu Ukrajinu. No dok Rusija i njeni saveznici svim silama u pitanje nastoje dovesti legitimitet Volodimira Zelenskog na mjestu ratnog predsjednika Ukrajine (kojem tamošnji Ustav nije dopuštao organiziranje novih predsjedničkih izbora za vrijeme ratnog stanja) – taj je čelnik 26. svibnja službeno posjetio Španjolsku, gdje je uz političke susrete potpisao i bilateralni sigurnosni sporazum.
Njime se Španjolska obvezala za Ukrajinu ove godine izdvojiti preko milijardu eura vojne pomoći i još 5 milijardi u slijedeće tri godine. Konkretni novi paket vojne pomoći vrijedan je 1,23 milijardu eura, a obuhvaća 19 tenkova Leopard 2A4 i desetak raketa za sustav MIM-104 Patriot, kao i razno streljivo te sredstva za borbu protiv dronova.
Nakon Španjolske se Zelenski 28. svibnja zaputio nakratko i u Portugal, da bi nakon kratkih radnih sastanaka istoga dana produžio u Belgiju. Tu se na dnevnome redu opet našlo potpisivanje bilateralnog sigurnosnog sporazuma te sastanci s lokalnim čelnicima.
Kako se saznaje, ovaj sporazum je obuhvatio izdvajanje najmanje 977 milijuna eura za Ukrajinu u ovoj godini, te osiguravanje ukupno 30 belgijskih borbenih aviona F-16 za tu ratom pogođenu državu. Od toga, prvi bi avioni trebali stići već ove godine, a onda i ostali u određenom ritmu do kraja 2028. godine.
Ujedno se dogovorilo i produbljenje suradnje po pitanju obavještajnih poslova, kibernetičke sigurnosti i suzbijanja dezinformacija – sve područja na kojima Rusija ugrožava ne samo Ukrajinu nego i sve EU/NATO države. Ipak, dok Europska unija tek postupno nalazi svoj glas i metode odgovora na ovakve prijetnje – NATO savez tu izgleda ponešto odlučniji.
Fino je to ilustrirao i sam njegov glavni tajnik Jens Stoltenberg koji do skorog NATO summita u Washingtonu nastoji stvoriti samostalnu strukturu unutar Saveza – koja bi mogla organizirati trajniju opskrbu Ukrajine potrebnim financijama i vojnom opremom.
Ujedno je glasno odjeknuo i stav Jensa Stoltenberga izrečen na zadnjoj sjednici Parlamentarne skupštine NATO saveza – kako bi zemlje članice trebale dopustiti korištenje svog oružja za ukrajinske napade na ciljeve u Ruskoj Federaciji. Iako je to stav s ozbiljnim vojnim rezonom – ipak se oko toga digla posebno žestoka bura, sve od ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova pa do europskih simpatizera režima u Moskvi kakav je zamjenik talijanskog premijera Matteo Salvini (svojedobno poznat po nošenju majci s likom Vladimira Putina).
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize