Dok je osuđivao državni udar koji je krajem lipnja inicirao šef plaćeničke vojske Wagner Jevgenij Prigožin, predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin ponovio je da je invaziju na Ukrajinu pokrenuo zato što je Zapad naoružava, a vode fašisti koje podupiru Sjedinjene Američke Države. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponovio je krajem srpnja da Rusija nikada neće odustati od namjere da eliminira neonacističku prijetnju u susjedstvu.
Kremlj je antifašističku borbu često znao koristiti kao opravdanje za razne politike. Međutim, pokušaj da se rat u Ukrajini ugura u taj narativ trenutno je pod velikim pritiskom. Prigožin je tog 23. lipnja, u trenutku kada je sa svojim borcima krenuo prema Moskvi, ustvrdio da je korumpirani ruski vojni establišment na prevaru Putina uvjerio u to da će Sjevernoatlantski savez i Ukrajina napasti Rusiju. Drugim riječima, nije se moralo Ukrajinu napasti da bi se Rusija tobože zaštitila od neonacista. Direktor Središnje obavještajne agencije (CIA) William Burns 20. je srpnja rekao da je spomenuta Prigožinova izjava, najoštrija osuda Putinovih razloga za iniciranje rata u Ukrajini koju je bilo tko izrekao, piše Foreign Policy.
I dok većina Rusa koji sudjeluju u ispitivanjima javnog mnijenja govore kako podupiru "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajini, promatrači sugeriraju da su ti stavovi nerijetko ili lažni ili utemeljeni na klimavim argumentima. U nedavno provedenoj anketi, većina je ispitanika rekla da podupire rat u Ukrajini, međutim, njih 41 posto reklo je i da je invazija Rusiji donijela više lošeg nego dobrog. Među 38 posto ispitanika koji tvrde da je invazija njihovoj domovini donijela više dobrog nego lošeg, samo je devet posto njih reklo da je "specijalna vojna operacija" vrijedna jer Rusiju štiti od "fašizma i nacizma". Uz to, samo je tri posto tih koji vjeruju da je invazija dobra za Rusiju reklo da misli da društvo podupire rat u Ukrajini.
Unatoč tome, Putin ne odustaje od korištenja povijesti kao oružja. Ruski je predsjednik prije invazije na Ukrajinu kritičare ruske politike - uglavnom Poljsku, Ukrajinu i druge zemlje u regiji - prozivao za antisemitizam i poticanje Holokausta. Za razliku od Sovjetskog Saveza, Putinova verzija Velikog domovinskog rata (ruskog imena za Drugi svjetski rat) uključuje sjećanje na doprinos koji je Crvena armija dala kako bi se okončao pokušaj nacističke Njemačke da istrijebi Židove.
Veliki domovinski rat, Holokaust i invazija na Ukrajinu
Spomenuti konceptualni zaokret predstavlja intenziviranje ruske reakcije na optužbe iz istočne Europe da se Sovjetski Savez u tom periodu također ponašao genocidno. Baš kao što su postkomunističke elite na istoku Europe narative o viktimizaciji često vezivale uz procese izgradnje država i nacija tijekom kojih je Sovjetski Savez etiketiran kao zlonamjerni "drugi", Kremlj sada gura suprotno viđenje stvari. Putin Ruse i Židove vidi kao žrtve genocida. Taj je revidirani narativ Kremlju omogućio da ukrajinske politike prema ruskim govornicima na istoku Ukrajine uokviri kao genocidne te opravda invaziju koju je naredio krajem veljače 2022. godine. Putin je tu tvrdnju, za koju nema nikakve konkretne dokaze, iskoristio kako bi uspostavio još jednu vezu između Velikog domovinskog rata, Holokausta i invazije na Ukrajinu.
S obzirom na to da je rekao da će provesti "denacifikaciju" Ukrajine, Putinu je jako važno da ga podupiru ukrajinski Židovi. Međutim, ugledni su ruski Židovi osudili napore Kremlja da politizira sjećanje na Holokaust ili predsjednik Ukrajine Volodimira Zelenskog prikaže kao Židova koji podupire neonaciste. Ruski ministar vanjski poslova Sergej Lavrov sablaznio je svjetsku javnost kada je u svibnju Zelenskog usporedio s Adolfom Hitlerom, koji je "imao židovske krvi". Lavrov je ustvrdio da "mudri" Židovi znaju da se "najgori antisemiti" nalaze među Židovima samima.
Glavni rabin Ruske Federacije Berel Lazar nije podržao rusku invaziju na Ukrajinu, no nije je ni direktno kritizirao. Lazar je od Lavrova zatražio da povuče izjavu da su Židovi odgovorni za Holokaust te da ukrajinski predsjednik Zelenski vodi neonacistički režim koji prijeti Rusiji. Predsjednik Koordinacije židovskih općina u Ruskoj Federaciji rabin Aleksander Boroda zamolio je sudionike rata u Ukrajini da se suzdrže od iskorištavanja Holokausta i Drugog svjetskog rata za stjecanje političkih poena. Izrael je kritizirao Lavrovljeve "laži", a Putin se na koncu zbog svega ispričao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. Unatoč tome, Lavrov je nastavio s provokacijama te kasnije rekao da je Zapad pokrenuo rat u Ukrajini kako bi "konačno riješio rusko pitanje", čime je potporu koju Zapad pruža Kijevu izjednačio sa zločinima koje je počinila nacistička Njemačka.
Unatoč pritiscima Kremlja, Židovi nisu podržali rusku invaziju na Ukrajinu. Rusija im je zbog toga u mnogočemu zagorčala život. Ruski ogranak nevladine organizacije Židovska agencija za Izrael, organizacije koja Židovima pomaže da emigriraju u Izrael, zbog toga ne može normalno djelovati, a bivši je pomoćnik tajnika Sigurnosnog vijeća Ruske Federacije Aleksej Pavlov napisao članak u kojem je ukrajinski ogranak svjetski poznatog hasidskog pokreta Čabad-Lubavič etiketirao kao "kult" koji se mora podvrgnuti "desotonizaciji". Glavni rabin Rusije Berel Lazar članak je prozvao "vulgarnim antisemitizmom", a glavni tajnik Sigurnosnog vijeća Rusije Nikolaj Patrušev ispričao se zbog Pavlovljeva pisanja. Aleksej Pavlov zatim je maknut s pozicije pomoćnika tajnika Vijeća.
Stepan Bandera
Dok su ispitivanja javnog mnijenja koja su provedena prije rata u Ukrajini pokazala da Rusi poštuju i toleriraju Židove, oni su ujedno i grupa koju Rusi najviše povezuju sa Zapadom, istim tim Zapadom koji Putin drži najvećim neprijateljem Rusije. Ruski je predsjednik Zapad više puta usporedio s nacističkom Njemačkom, a Ruse koji podržavaju sve zapadno prozvao "šljamom i izdajicama". Takve bi izjave mogle potpiriti antisemitizam iz ere Sovjetskog Saveza koji je još uvijek prisutan u ruskim sigurnosnim službama i Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Lideri židovske zajednice u Rusiji zbog svega navedenog moraju biti vrlo pažljivi.
Putin je sredinom lipnja u svoju antiukrajinski narativ uveo i kontroverznog ukrajinskog krajnjeg desničara Stepana Banderu, vođu militantnog krila nasilne Organizacije Ukrajinskih Nacionalista (OUN-B). Ruski je predsjednik tada ustvrdio da aktualno ukrajinsko vodstvo Banderu i njegove trupe drži "herojima Ukrajine". Podsjetimo Bandera je 1934. godine osuđen na smrt zbog atentata na poljskog ministra unutarnjih poslova Bronisława Pierackog. Pušten je iz zatvora nakon invazije na Poljsku 1939. godine te je 1941. obećao da će surađivati s nacističkom Njemačkom nakon što je ova 22. lipnja iste godine izvršila invaziju na Sovjetski Savez. Njemačka se usprotivila njegovoj deklaraciji i nacistička ga je tajna policija ubrzo uhitila. Bandera je pušten 1944. godine jer se Njemačka ponadala da bi joj mogao pomoći obraniti se od nadirućih Sovjeta. Mnogi Ukrajinci Banderu drže herojem ili mučenikom dok ga oni s juga i istoka drže fašistom koji je surađivao s nacistima. Drži se i da su on i njegovi sljedbenici odgovorni za Volinjski pokolj i Holokaust u Ukrajini.
Banderina je popularnost u Ukrajini porasla iako popularnost ultranacionalističkih organizacija koje se oslanjaju na njega u padu od 2012., kada je krajnje desna stranka Svoboda na parlamentarnim izborima osvojila 10 posto glasova. Foreign Policy piše da je taj uspjeh postigla zbog antiruskih i populističkih stavova i politika, a ne krajnje desnih politika. Unatoč tome, Rusija svoje teze o današnjoj snazi krajnje desnice u Ukrajini brani upravo pomoću Svobode te paravojnih grupa poput Bojne Azov.
Selektivna amnezija
S druge strane, otkad je proglasila neovisnost, Ukrajina je Banderu često spominjala u kontekstu borbe koja je dovela do tog proglasa. U želji da se distancira od sovjetske verzije ukrajinske povijesti, Kijev je kreirao novi narativ u kojem se fokusirao na rusko ugnjetavanje Ukrajine. U sklopu toga, Ukrajina je minorizirala represiju koju je Organizacija Ukrajinskih Nacionalista provodila nad Poljacima i Židovima. Rusija, Izrael, Poljska, Njemačka, Europska unija i židovske zajednice iz cijelog svijeta osudile su takve pokušaje reinterpretacije povijesti. Unatoč tome, većina Ukrajinaca danas Banderu vidi kao pozitivca.
Iako Kremlj tvrdi da su ti stavovi dokazi da je Ukrajina plodno tlo za neonacističke stavove koje Sjedinjene Američke Države naveliko podupiru. Istovremeno, anketa koja je pokazala da većina Ukrajinaca Banderu vidi kao pozitivca pokazala je da Ukrajinci vjeruju da su pripadnici Organizacije Ukrajinskih Nacionalista i njezinog militantnog krila bili borci za slobodu koji su se odupirali nacistima i Sovjetima koji su htjeli ugroziti ukrajinsku neovisnost. I dok Ukrajina odaje počast ksenofobičnim nasilnicima poput Bandere, Ukrajinska država i velika većina Ukrajinaca prihvaća građanski identitet koji je ruska invazija u velikoj mjeri učvrstila. Prepreka je to koja Putinu uvelike otežava uspješno plasiranje narativa o prevlasti neonacista u Ukrajini.
Premda je ukrajinska selektivna amnezija izvor tenzija u odnosima Kijeva i Varšave, Jeruzalema, Berlina te drugih aktera i grupacija, solidarnost koju je inspirirala ruska invazija pomogla je Ukrajini da izgladi neke od tih nesuglasica. Zelenski se polako počeo distancirati od davanja oprosta Organizaciji Ukrajinskih Nacionalista. Ta činjenica pokazuje da su on i Ukrajina spremni prigrliti vrijednosti Europske unije, ali i da žele surađivati s Poljskom i Sjevernoatlantskim savezom.
U potrazi za nacionalnim zanosom
Uz to, anketa provedena 2016. godine pokazala je da 95 posto Ukrajinaca Židove prihvaća kao građane. Niti u jednoj bivšoj sovjetskoj zemlji taj postotak nije bio toliko visok (primjerice, u Rusiji je Židove tada prihvaćalo 86 posto Rusa). Ti stavovi, koji se kose s Putinovim narativom, mogli bi, u konačnici, dovesti do otvorenijeg dijaloga u Ukrajini o Drugom svjetskom ratu.
Pričanje koherentne priče koja invaziju na Ukrajinu veže uz sjećanje na okvir Velikog domovinskog rata jedan je od najvećih izazova koji se nalaze pred Putinom. Ruski predsjednik još uvijek nije pronašao uvjerljive dokaze kojima bi pokazao da su neonacisti zaista zavladali Ukrajinom te da je invazija bila potrebna kako bi se Rusija od njih zaštitila. Veliki je domovinski rat jedini povijesni događaj koji kod Rusa može izazvati nacionalni zanos i Putin se upravo zato pokušava njime okoristiti kako bi opravdao svoj napad na Ukrajinu.
Teorije društvenog sukoba sugeriraju da prijetnja može ujediniti grupu, pa i društvo, ali samo ako grupa kao cjelina neku prijetnju doživi kao autentičnu, snažnu i neposrednu. U Rusiji, rat protiv Ukrajine nema tu istaknutost - dijelom zato što je Putinov narativ o obrani od neonacista i Zapada koji im drži leđa jednostavno previše odvojen od stvarnosti.