Ako ste živjeli u Jugoslaviji, sjećate se da se i tamo se raspravljalo koliko će biti centralni proračun i što treba raditi državna vlast. Sada se slično događa u Europskoj uniji.
Tim je riječima najnovije pregovore u Europskoj uniji o financijskom paketu pomoći, ironično komentirao Vladimir Gligorov, dugogodišnji znanstveni istraživač na Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije. Gligorov pripada najpoznatijim ekonomistima iz jugoistočne Europe, a predavao je na Sveučilištu u Beču i surađivao s Oxford Analyticom i Wall Street Journalom.
Što mislite o predviđenom paketu pomoći zbog pandemije Covida-19, zbog kojeg traju sukobi unutar Europske unije?
- U stvarnosti, manje je važno hoće li predviđeni paket pomoći iznositi 750 ili 650 ili već koliko milijardi eura. Fundamentalno pitanje koje se otvorilo glasi: stvara li se polako svojevrsna fiskalna unija na prostoru EU, o čemu je postignut iznenađujući njemačko-francuski dogovor.
U prvom krugu, to bi bio samo odgovor na epidemiju, a kasnije bi određena razina fiskalnog zajedništva vjerojatno mogla postati karakteristika Europske unije. Skup zemalja koje su opisane kao ‘štedljive’ smatraju da će u tom slučaju na njih pasti veći teret. To su bogatije države, kao Nizozemska, Švedska, Austrija, Danska, ali vjerojatno će na kraju doći do određenog kompromisa.
Kako bi izgledala fiskalna unija u EU?
- Ako ste živjeli u bivšoj Jugoslaviji, tada vam je ova tema vrlo jasna. I tamo se raspravljalo koliki će biti centralni proračun i što treba raditi državna vlast. Kao nekad u Jugoslaviji, tako i središnji proračun u današnjoj Europskoj uniji ima male neposredne prihode, uglavnom od carina, a ostalo su doprinosi država članica, na temelju tamošnjih BDP-a pa bogatije države daju više, a siromašnije manje. Tako je bilo i u Jugoslaviji.
Osim toga, imate financijske transfere, a to je ono što dobivaju Hrvatska, Mađarska i druge siromašnije zemlje, kao što su nerazvijene republike i pokrajine dobivale u bivšoj Jugoslaviji. Fiskalna unija bi značila da središnja vlast može davati novac manje razvijenima, a Europski parlament bi smio donositi poreze, što onda zadire u suverenitet zemalja članica. Bogatiji bi davali više, a neki od njih smatraju da im se to ne isplati. Međutim, fiskalna računica je različita od privredne, i zato je Njemačka zainteresirana za stvaranje, barem ograničene fiskalne unije.
S njihove točke gledanja, nije nevažno koliko robe Njemačka može prodati u Italiji, Španjolskoj, Sloveniji ili Hrvatskoj, a da to bi mogla, stanovnici tih država moraju imati dobru kupovnu moć. Ulaganje u te države posredno dovodi do rasta njemačkog gospodarstva. S druge strane, Nizozemska ili Švedska ovdje investiraju puno manje i zbog toga nemaju interes poput Nijemaca.
Što je s državama kao što je Hrvatska?
- Sve ovisi o gospodarskim kretanjima. Njemačka je godinama imala niži rast nego Španjolska i nove članice EU iz istočne Europe. U načelu, fiskalna unija je isplativija ekonomski jačim državama, ali uz pretpostavku da manje države brže rastu i na taj način se postupno uravnotežuje fiskalni teret. Međutim, u Europi u ovom trenutku ionako nema političke spremnosti za dogovor o fundamentalnom pitanju kao što je stvaranje fiskalne unije, i to je tema koja će na red doći u budućnosti.
Kakve će biti dugoročne posljedice pandemije Covida-19 na Europsku uniju?
- Na žalost, čovjek nije naročito prosvijećena vrsta. Mi učimo na iskustvu pa možemo pretpostaviti da će EU ipak biti spremnija za neku sljedeću pandemiju, tako da pretpostavljam da će se ubuduće više sredstava izdvajati za zdravstvo i istraživanja. Osim toga, očekujem da će se Europska unija stvarno početi jače integrirati, a ne se dijeliti na Njemačku, Francusku, Italiju i ostale zemlje, jer nam je virus pokazao da ne poštuje državne granice. Europa treba kozmopolitizam, iako, nije isključen niti retrogradni proces povratka nacionalizama.
