Umjesto visibaba, ljubičica i jaglaca (čitaj: pobjede, dojmljive predstave i sinergije s navijačima), prvi vjesnici proljeća u maksimirskim odajama poprimili su konture prvoklasne katastrofe.
Snježne zalihe letjele su prema Dinamovoj klupi, dio zapadne tribine okomio se na trenera, a igrači su "počašćeni" pred Sjeverom, nakon što je Duje Čop okončao privatni party, održavši simultanku u dvorištu bivšeg kluba. Lokomotiva se pored "modrih" pretvorila u znatno moderniju inačicu vlaka, u japanski Shinkansen, projurivši pored gradskog suparnika i održavši mu nogometnu lekciju.
Pritom, Čabrajini "klinci", uz novu mladost topnika na pragu 34. rođendana, u nezavidan položaj gurnuli su Sergeja Jakirovića. Strateg maksimirskog kluba dobio je željene pripreme, svlačionicu je podebljao s nekoliko pojačanja prema svojem guštu, ali se premijera "njegova" Dinama - kako je i sam rekao nakon poraza - pretvorila u "lošu, najgoru večer".
Usput, trener je poslije debakla ponudio ispriku navijačima, koja - prema "vox populiju" s društvenih mreža - nije prihvaćena. Debakl na startu proljetnog lova na Hajduk otvorio je brojna pitanja, ukazavši na propuste i neizvjesnu sudbinu uoči subotnjeg gostovanja u Puli…
Pripreme - za debakl
- Da mi se ovo dogodilo jesenas, onda u redu, ali sada, nakon svega, ovo je velika nepoznanica za mene - poručio je Jakirović nakon što je njegovu momčad pregazio vlak s Kajzerice.
Od prve prozivke do proljetne premijere protiv Lokomotive, prošla su točna tri tjedna. Znajući da su pripreme trenerska svetinja, i Jakirović je u prvim danima mandata zavapio za tim procesom, uz dodatnu želju u vidu prijelaznog roka. Uz jednu prijateljsku utakmicu u Zagrebu, njegova je momčad odradila i četiri dvoboja u Rovinju, naznačivši blage novitete i ostvarivši maksimalan učinak - pet od pet.
Međutim, ruku na srce, adekvatne sparing partnere Dinamo je imao tek u Celju i Śląsku, vodećim klubovima slovenske i poljske lige. S obzirom na to da je Lokomotiva brutalno prizemljila njegove taktičke zamisli - a spominjane okomitosti nije bilo niti u tragovima - ostaje otvoreno pitanje hoće li Jakirović ostati za kormilom?
Paralelno, dođe li novi trener na klupu, hoće li i on prvo zatražiti pripreme, prije negoli se mogu vrednovati njegovi rezultati?
Kadrovska križaljka
- Ako vidim da ne možemo brzo završiti posao, odustajemo. Jednostavno nemamo vremena - rekao je Jakirović početkom godine.
Od prvotnog interesa za Josipom Brekalom, do dolaska na prag realizacije posudbe - koja je u zadnjim sekundama u srijedu ponovno propala - prošlo je gotovo mjesec dana. Osim što bi povremeni "vatreni" u klub došao nakon što se momčad uigravala za nastavak sezone, čime bi tek naknadno morao "štrebati" automatizme s priprema - ako oni uopće postoje - teza o brzom završetku posla pala je u jedno od maksimirskih jezera.
Dok je Arbër Hoxha imao sramežljiv debi, Moreno Živković odradio je poluvrijeme za zaborav, zbog čega ga je dočekala "odgojna mjera" - izmjena na odmoru. Paralelno s porazom, Dinamo je na dulje vrijeme ostao i bez Sadegha Moharramija, koji je pretrpio ozljedu koljena na Azijskom kupu. Iako su kružile glasine i o dovođenju desnog beka, "modri" su sada na toj poziciji ostali na Stefanu Ristovskom i 16-godišnjem Noi Mikiću.
"Stara slava"
Uzmemo li u obzir nonšalantan pristup njegovih trupa, Jakirović je nakon prvih 45 minuta imao znatno više kandidata za izmjenu od Živkovića. Josip Mišić darovao je gostima loptu za pogodak, Bruno Petković bio je nevidljiv, Silvio Goričan imao je otvoren autoput pored Stefana Ristovskog, dok je Arijan Ademi odradio slabašnu partiju, ali ipak nešto bolju od kolega iz "senata".
Međutim, trener nije dirao iskusne članove, iako je imao materijala za to. U prijevodu, život na staroj slavi, ili strah od podizanja glasa na njih, obio mu se o glavu...
Neshvatljive odluke
U depresivnoj noći, jedina iole pozitivna scena odvila se u 77. minuti. U žurbi, Takuro Kaneko napustio je igru na drugom kraju terena, a onda se uputio na klupu, dok ga je zapadna tribina pozdravila pljeskom. Aplauz publike, u beznadnoj situaciji, bio je simboličan. Japančeva partija, u usporedbi s kolegama, bila je za "šesticu" - pristojna.
Pritom, upečatljiv je bio trk iz prvog dijela, kada se Kaneko "polomio" kako bi uhvatio loptu prije nego što ona pređe liniju, a zatim ju i zavrnuo u kazneni prostor, dok su njegovi suigrači lagano tapkali u pozadini, pa tako niti jedan od njih nije stigao pred vrata. Ujedno, dio utakmice proveo je i na suprotnoj, lijevoj strani, a umjesto njega ušao je Robert Ljubičić, koji je, praktički, pao u sasvim treći scenarij. I na boku, i u sredini...
Nevidljiv potpis
Stavimo li u sumu "darove" za suparnika, tanku prisutnost pred suparničkim vratima, guranje igrača na neprirodne pozicije u jurnjavi za preokretom, i kriterij "stare slave", niti igrači ne mogu pobjeći od odgovornosti, ali puno veću krivnju snosi trener. Kvaliteta je vidljiva tek na papiru, a potpis trenera ostao je - nevidljiv.