Da nema te sitne vremenske nepodudarnosti od četrdesetak godina, čovjek bi se našao na ozbiljnoj kušnji da povjeruje u trač s jučerašnje kave, onaj prema kojemu se John Cleese u skeču o Ministarstvu smiješnog hoda zapravo rugao Davorinu Mlakaru i njegovu Ministarstvu smiješne uprave.
Ako vam je kojim slučajem promaknulo, predmet dvovlašća u Hrvatskom nogometnom savezu ministar je rješavao manirom starog patka iz “Pačje škole”, stavio na nos naočale svoje pa proučavao slučaj od srijede do petka, od veljače do početka srpnja, da se na kraju ne bi pomaknuo dalje od početka. Nakon što je 150 dana apotekarskom vagom mjerkao snagu pro et contra argumenata, nakon što je više puta sastančio sa Štimcem i njegovima te preslušao vladajuće Srebrića i Vrbanovća, čovjek je zatvorio slučaj proglasivši svoje ministarstvo - nenadležnim.
Pravednički gnjev i mučenički grif Igora “cry baby” Štimca u nogometnoj javnosti više nitko ne doživljava. Ne doživljavaju ga, među inima, ni Ante Kulušić i Korado Soldatić koji odnedavno sudjeluju u radu Markovićeve vlade, premda su dugo držali štangu oporbenom prvaku.
Nogometni izbori održani su u prosincu, Štimčev neuspjeli puč dogodio se u veljači, a u međuvremenu je Vlatko Marković praktično odgulio i trinaestu godinu na vlasti u Rusanovoj 13. Do trenutka kad Štimčev pravni tim dobije prvu ozbiljniju parnicu, Marković će već obilaziti Hrvatsku u pohodu na peti predsjednički mandat i obećavati redom... da vidimo... gradnju nogometnog kampa na Zrinjevcu, u čijem će sastavu biti i Disneyland, Neymarov prelazak u hrvatsku nacionalnu momčad i trokut turnir svećeničke, romske i gay reprezentacije.
Umjesto da repetira oružje i priprema se za novu rundu iznurujuće bitke do posljednjeg čovjeka, umjesto što prijeti zamrzavanjem početka 1. HNL pozivajući se na “dalmatinsko jedinstvo”, Igor Štimac trebao bi baciti ručnik u ring i napokon spustiti zastor na ovu travestiju . Neprijateljstvo dva bloka na terenu je tako čvrsto zacementirano da ćemo nakon sljedećih šest mjeseci HNS dijeliti poput Cipra, na “turski i grčki dio”, i s posebnim propusnicama putovati na utakmice u neprijateljsku županiju. Došlo je vrijeme da se u igru umiješa neki odmjeren medijator s planom “mirne reintegracije”, barem do sljedećih izbora. Pritom ne mislimo na parlamentarne izbore jer smjena političke vlasti uopće nije jamstvo promjene u nogometnoj organizaciji. Sasvim je izvjesno da će od tog kužnog zadaha iz Rusanove 13 bježati i lijevi i desni...
Nažalost, vladajućima u ovoj priči također nedostaje koncilijantnosti, oni su trenutačno zauzeti slavodobitnim bildanjem mišića, izricanjem sankcija za neposlušne i imenovanjem šerifa koji će tobože pacifizirati teren. Prijedlog - relaksirajte priču na tragu ministra Mlakara i njegova ministarstva. Preduvjeti postoje, Vlatko Marković u svojim najboljim izdanjima neodoljivo podsjeća na šašavog Cleesa...