Lorena Bućan, mlada glazbenica moćnog glasa, iza koje su već brojne nagrade publike i struke, ali i impresivne pozicije na YouTube trendingu, predstavila je novi spot za pjesmu "Ženska snaga", za koju ju glazbu napisao Ivan Huljić, a stihove koji kažu "Kako dalje sada ne znam, al‘ me nosi ženska snaga..." njegova mama Vjekoslava Huljić. Iznimnim vokalom 21-godišnja Dalmatinka ljetos je oduševila i Erosa Ramazzottija, kojem je bila predgrupa na nastupu u pulskoj Areni, a ovom pjesmom upravo svojim snažnim glasom odaje priznanje najvećoj snazi koja postoji, snazi žene.
Novi spot pjevačice - čije su pjesme "Kad si ti u pitanju", "Kako samo mater zna" i "Tvoja i gotovo", odavno osvojile streaming platforme u Hrvatskoj, na kojima broje milijunske preglede - režirao je Ivan Trpimir Lozić, a njen tim vjeruje kako će se i taj uradak, baš kao i spot za pjesmu "Je l‘ moguće", naći među najslušanijim na YouTube trendingu.
- Nova pjesma i videospot za mene uvijek znače novi list u životu. "Ženska snaga" pjesma je kroz koju se osjeća čista sloboda i samouvjerenost žene. Nadahnjujuća je, i nadam se da će osvojiti srca ljudi, kako onih kojima treba snaga, tako i onih koji se osjećaju snažnima - priželjkuje Lorena.
Kako ste doživjeli pjesmu na prvo slušanje?
- Kada sam je prvi put čula, bila je to samo melodija, ali odmah sam osjetila jednu ogromnu dozu pozitivne energije, koja je već na prvo slušanje prešla i na mene. Nakon što sam je čula s tekstom, u meni se probudilo neko samopouzdanje, koje svi trebamo. Pjesma govori o velikoj, ali pozitivnoj promjeni, o spontanosti, samouvjerenosti i dugo očekivanom osjećaju potpune slobode. Naravno, govori i o ženskoj snazi, treba li to dodatno uopće naglašavati?
Autor glazbe je vaš prijatelj Ivan Huljić, s kojim već godinama surađujete. Koliko godina ste vas dvoje imali kada ste se prvi put upoznali? I, kako biste Ivana opisali kao autora?
- Ivana sam prvi put upoznala kada sam imala šesnaest godina. Ne sjećam se sad koliko je on tada imao godina, jer nisam i inače nešto jaka s brojkama (smijeh)... Ali sjećam se kako smo odmah postali prijatelji. Kao autor, on je potpuno pristupačan i otvoren za bilo kakve sugestije i mišljenja. Uvijek mu je najbitnije da izvođač bude zadovoljan finalnim proizvodom. Izlazi ususret u svakoj situaciji, diskutiramo, razmijenimo mišljenja, i uvijek se uspijemo složiti oko svega.
Surađujete i s Ivanovim tatom, Tončijem Huljićem. Po čemu su njih dvojica slični, a po čemu različiti?
- I Ivan i Tonči, prije svega su veliki profesionalci, ali kad se radi, obojica imaju jako prizeman, realan i smiren pristup. Zajedno odlučujemo i uvijek se sve dogovorimo, činimo ono što mislimo da je najbolje za pjesmu! U privatnom dijelu Tončija smatram kao mog glazbenog tatu, a Ivana kao brata, s kojim se mogu i za vrijeme snimanja šaliti. Dobra energija nas uvijek nosi.
Javnost vas je upoznala 2019. godine na Dori, kada ste kao 16-godišnjakinja nastupili s pjesmom "Tower of Babylon". Koliko se toga za vas promijenilo u ove četiri godine?
- Sve se promijenilo, prije svega, ja sam se promijenila na bolje. Stekla sam puno iskustva u te protekle četiri godine. To mi je izuzetno pomoglo u poslovnom smislu, ali i meni kao osobi, što mi je još važnije. Objavila sam u tom razdoblju osam singlova, upoznala razne predivne ljude, i proživjela neke trenutke o kojima sam prije sanjala. Vjerujem i nadam se da će biti još puno takvih trenutaka. Tek sam na početku.
Postoje li izgledi da vas u budućnosti ponovno vidimo na Dori, odnosno Eurosongu?
- Ja uvijek kažem: "Nikad ne reci nikad". Sve je moguće, ali mislim da se to ipak neće dogoditi tako skoro.
Za svoj rad višestruko ste nagrađivani. Koliko vam znače nagrade? I, gdje ih držite?
- Nagrade su za mene pokazatelj mog malog traga u ovom velikom glazbenom svijetu, i nekakav fizički dokaz da se trud mog tima i mene isplatio. Znam kazati kako je mala Lorena sanjala o dodjelama nagrada, a danas zaista živi svoje snove. Također, svaki put kad mi doma pogled padne na te police s nagradama, još uvijek mi ne ulazi u glavu da su te nagrade zaista moje. Ali na njima stoji moje ime, moje pjesme... Ponekad mi sve to zvuči nestvarno. A još mi je nestvarnije kada čujem ljude kako pjevaju te pjesme. E to je tek nagrada...
Od koga ste naslijedili ljubav prema glazbi?
- Od sebe same (smijeh). Glazba me pokreće od malih nogu. Gledala sam razne Barbie crtiće, gdje god bi bilo pjevanja ili plesa. Najdraže mi je bilo stati ispred televizora i pratiti svaki pokret, pjevati svaku pjesmu... Ja bih tu, u tim trenucima, bila na vlastitoj pozornici, u svom vlastitu svijetu! Svoje svjetove i dalje stvaram u pjesmama.
Na kakvoj ste glazbi odrastali, čije pjesme ste najviše slušali kao tinejdžerica?
- Moj glazbeni ukus je šarolik. Kako sam odrastala, tako sam i istraživala nove žanrove, nove izvođače. Posljedica toga vidi se i danas, ja zaista volim glazbenu raznolikost, a moj glazbeni ukus je šarolik. Uz to, ja i dalje još uvijek istražujem, neumorno tražim nešto novo u glazbi. Mislim da to istraživanje neće nikad prestati. Glazba nema granice!
Na sceni vas često viđamo u predivnim kreacijama domaćih dizajnera. Koliko inače pratite modu?
- Volim se modno izražavati, ali ne bih nužno rekla da je to nekakav dio moje osobnosti. Nosim ono što se meni svidi, što možda i nije trenutačno u modi.
U kakvoj se odjeći najbolje osjećate u slobodno vrijeme?
- Kako kada. Ima dana kada odjenem najobičniju trenirku, a ima dana kada želim smisliti cijeli outfit. Naravno da se potrudim oko odjeće ako se idem do grada prošetati, ali najviše sam ja "ona prava ja" u kućnoj atmosferi široke i udobne odjeće.
Ljetos ste nastupali prije čuvenog Erosa Ramazzottija, na njegovom koncertu u pulskoj Areni. Čuli smo da ga je vaš vokal oduševio. Jeste li imali prilike porazgovarati, i što vam je rekao?
- To mi je bilo možda jedno od boljih iskustava u životu, i ne znam kada ću opet takvo nešto doživjeti. Eros me nakon koncerta zapratio na Instagramu i odgovorio mi na moj story s nastupa gdje sam pjevala "Tvoja i gotovo". Napisao mi je predivne riječi.
Završili ste srednju školu. Razmišljate li o nastavku školovanja, ili vas je srce povuklo sasvim u svijet glazbe?
- Da, završila sam srednju školu hotelijersko-turistički smjer. Htjela sam završiti strukovnu školu, u slučaju da ne odem na fakultet, da imam taj dio osiguran. Međutim, meni je srce od davnih dana u glazbi, to je u njemu zapisano, i to je naprosto tako. Ne želim sada reći da nikad neću otići na fakultet, jer život je čudesan i pun neostvarenih iskustava, koja stoje čekajući da ih netko doživi. Smatram da i fakultet može biti neko iskustvo koje će me u budućnosti možda čekati.