Ponekad je i bolje da ne ide sve po planu. Jer, da je bilo kako je davnih 50-ih godina prošloga stoljeća planirao Đorđi Peruzović, ne bi u svoju bogatu glazbenu karijeru zabilježio i dvostruku pobjedu na Splitskom festivalu, na kojem je sa skladbom "Letim u svemir" (za koju je glazbu napisao Predrag Martinjak Peggy, a stihove su napravili Ivo Šćepanović i Juroslav Buljubašić) prije dva tjedna dobio prvu nagradu publike i prvu nagradu žirija. Ne. On bi, da se njega prije sedam desetljeća pitalo što će biti kad odraste, rekao kako će se u životu baviti boksom ili nogometom.
- Mladost - ludost. Ali, istina je to. Baš sam tada, s nekih 17-18 godina, dok sam u Splitu pohađao Tehničku školu, sa svojim prijateljima čvrsto odlučio da ćemo se mi baviti nogometom. Došli smo u klub Split i tamo nas je dočekao čuveni trener Luka Kaliterna i rekao nam: ‘Dobro, danas ćete najprije zalivat‘ teren‘. I tako smo mi zalijevali travu na tom upisnom treningu, pa smo došli opet sutra. I opet isto - ‘zalivanje trave‘... Potrajalo je to ‘treniranje‘ nekih tjedan dana, pa smo onda zaključili da ‘balun‘ ipak nije za nas. Potom je na red došao boks. Tu smo se upisali i bili u klubu sve dok pred našim očima jedan boksač nije pošteno prebio drugog, pa smo i otamo otišli. Zapravo, pobjegli. Treća postaja bio je klub Mozaik, gdje je bilo puno ‘lipih‘ cura, poput Maje Srbljenović... Lepa Smoje odmah me uzela pod svoje, ples mi je baš išao. Nisam ja onda nikakvo pjevanje imao u planu, ali to se preokrenulo nakon što me jedne nedjelje zapalo da pjevam na matineji u Vicka umjesto velike zvijezde Jimmyja Stanića, koji je, rekli su, zapeo negdje u snježnoj Lici. Doslovno su me odvukli na binu, a Đeki Srbljenović mi je rekao: ‘Pivaj umjesto Jimmyja‘. Ja sam otpjevao ‘Volare‘ Domenica Modugna, bilo je to 1958. godine, tako je sve počelo - prisjeća se Đorđi kojem je, veli, još iz tih dana ostala sklonost zdravom životu. Ne puši, pazi što jede, ne pije, asketski živi...
Festivalsku pobjedu, otkriva, proslavio je skromno. Dok su drugi oko njega ispijali vino, Đorđi im je nazdravljao sokovima. I - guštao zbog pobjede.
- Drago mi je da su se kod pjesme ‘Letim u svemir‘ poklopili ukusi publike i žirija. Rijetkost je to - govori glazbenik koji je nastupio na čak 50 Splitskih festivala.
- Na festivalima sam pjevao 60 godina, zato sam samom sebi uoči ovog nastupa rekao ‘dosta‘ i oprostio se s festivalima. Ne i s pjevanjem - kaže Đorđi i priznaje da mu nije bilo lako pjevati pjesmu njegova pokojnog prijatelja Juroslava Buljubašića dok su ga u prvom redu gledali i slušali članovi obitelji čuvenog splitskog poduzetnika.
- Zanimljivo je kako je nastala ta pjesma. Buljo je, naime, još 2008. godine kupio kartu za komercijalni svemirski let. Sama pjesma nastala je krajem prošle godine, a inspiracija je bio baš taj njegov nikad realizirani let u svemir koji je rezervirao preko kompanije Virgin Galactic Richarda Bransona. Strašno je sada, nakon svega, bilo pjevati te stihove, s obzirom na to da je on preminuo ni mjesec dana prije festivala. Jednostavno, jeza te prođe jer pjesma opisuje njega i njegov način života. Bio je jednostavan i pristupačan, istovremeno i običan i genijalan u poslovnim idejama. Bilo mi je stvarno teško uspeti se na pozornicu jer sam, dok sam pjevao, cijelo vrijeme mislio o tome kako moj prijatelj nije uspio dočekati ni svoj let u svemir, ni izvedbu pjesme na Splitskom festivalu - govori Đorđi, kojeg su nakon pobjede mnoge dame nazvale kako bi mu čestitale.
- Ja sam samac, pa to i nije tako loše, kad te gospođe zovu da pitaju kako si. Ali vidim ja da bi se svi sad nešto upoznavali sa mnom. Drago mi je zbog toga, ali mislim da se svi zapravo žele samo ‘naslikavati‘ sa mnom, ništa više od toga - kaže 83-godišnji glazbenik koji je na Splitskom festivalu premijerno nastupio prije točno 60 godina s pjesmom Zdenka Runjića "Balada o tovaru". Na Prokurative je tada došao u bijelom odijelu zbog kojeg je putovao sve do Trsta.
- Je, uvijek sam volio modu i pazio kako sam odjeven. Pogotovo talijansku modu, jer moja je baka bila Talijanka iz Genove, Bepina Zanetti. Kao mlada preselila se u Pulu i zaljubila u mog nona koji je tamo radio kao policajac. Oženili su se i došli na Brač. Zahvaljujući noni ja sam zavolio talijansku modu, ali i talijanske automobile, Sanremo festival... - otkriva Šibenčanin.
- Da, rođen sam u Šibeniku, moja mama je tamo bila učiteljica, a otac je bio pomorac. Nadjenuli su mi ime Juraj, a nona je odmah dodala nadimak Điđi. Malo tko to zna, čak sam i Siniši Škarici morao poslati krsni list da se osobno uvjeri da sam ja zapravo rođen u Šibeniku. Neko vrijeme sam kao dijete s roditeljima živio i na Hvaru, tamo su svi Juraji Đorđiji. Pa sam onda tako i ja postao Đorđi Peruzović - govori doajen domaće zabavne glazbe poznat po hitovima "Ponoćno sunce", "Di si bija kad je grmilo", "Cvrčak cvrči Ane", "Vražja Mare"...
- Pjevao sam ja na Splitskom festivalu i pjesmu Jimmyja Cliffa ‘Gdje je taj svijet‘ ((The song we used to sing). To je tako išlo da me je Zdenko Runjić pitao bih li ja pjevao pjesmu tog ‘nekog‘ pjevača. Čim sam čuo o kome se radi, uzeo sam pjesmu na neviđeno. U Split je te 1970. došao i Jimmy Cliff, a interesantno je da je tadašnja nagrada bila i novčana, u iznosu od tisuću dolara. Cliff je svoju nagradu dobio, ja nisam, pa sam je se odrekao u korist Splitskog festivala. Vidite sad, zbog toga Splitski festival i danas egzistira - kroz smijeh kaže Đorđi, koji je dvije godine kasnije otpjevao svoj ogromni hit "Di si bija kad je grmilo". Prodao je ni sam ne zna točno koliko primjeraka te singl ploče, taj hit otvorio mu je širom vrata i turnejama po Rusiji. Đorđi je pjevao na hrvatskom, talijanskom, ruskom i engleskom, pozirao je za naslovnice Studija.
- Snimao me je Marko Čolić, uvijek smo pazili što ću za ta snimanja odjenuti... - prisjeća se Đorđi, koji je, kroz smijeh govori, jedno vrijeme bio i ugostitelj.
- U jednom trenutku sam donio odluku da otvorim talijanski restoran u Splitu koji je dobio ime po pjesmi ‘Ponoćno sunce‘, no s vremenom se to sve pretvorio u noćnu moru. Unatoč tome što su se u njemu okupljale brojne slavne osobe, glumci, kazalištarci, filmaši, boemi i unatoč činjenici da je bio omiljeno okupljalište, ja sam neslavno propao. Naime, zbog svojih glazbenih obveza prepustio sam vođenje restorana drugim ljudima koji su me ‘stajali glave‘. Taj je period, srećom, iza mene. Nasamarili su me, a ja sam prošao veliku školu. No, znate kako to ide: svako zlo za neko dobro. Zbog restorana sam morao položiti školu za ugostitelja, pa ako ne znate kako biste nešto doma skuhali, slobodno me zovite da vam dam recept - predlaže Đorđi, kojem se u životu dogodio brak, koji se nije održao, djeca i "didovo sunce", sedmogodišnja unuka Leuta.
- Ona je kći mog sina i praunuka čuvenog Tome Bebića. Ime je dobila po Tominoj pjesmi ‘Leute moj‘. Bila je sad na Splitskom festivalu, bodrila me. Ona se bavi svime: skija, skače u vodu, pjeva, želi svirati... Fenomenalna je! - kaže ponosni djed, koji nema nekih velikih poslovnih planova.
- Nastupat ću gdje me pozovu, ali nije ovo sad neki moj veliki ‘bum‘. Iskreno, malo me ova pobjeda zatekla i izbacila iz moje nirvane, iz moje zone komfora. Jedva čekam da nastavim svoj uobičajeni život. Pjevat ću, jasno, i dalje. Puno me mladih autora zove, nude mi svoje pjesme. Biram ono što mi se sviđa. Ja, znate, imam iza sebe 60 godina karijere tijekom koje sam obišao cijeli svijet, od Amerike, Australije, Novog Zelanda, do bivšeg SSSR-a, gdje sam također snimao ploče - podsjeća Đorđi, a naš razgovor prekida jedna od gospođa koja bi se željela s njim upoznati. Što će joj odgovoriti?
- Ne znam. Poznat sam i po tome da s damama mogu pogrešno procijeniti. Jako pogrešno. Jednom sam tako pjevao u Čavlima, u zaleđu Rijeke. Vani je bio veliki snijeg, u dvorani nije bilo nikoga, samo jedna gospođa naslonjena na šank. Kako sam ja profesionalac, odlučio sam da ću održati koncert jer jednako trebaš pjevati za jednu osobu kao i za 30 tisuća njih. Pjevam ja, žena plješće, ali kako vrijeme prolazi, plješće ona sve kraće i sve tiše. I onda mi u jednom momentu kaže: ‘Šjor Peruzović, kad ćete završiti? Moram očistiti salu, moji me doma čekaju‘. Pa ti sad procijeni što žene žele - smije se Đorđi Peruzović.