Ključ izvrsnih odnosa u vašim je rukama

Oduvijek me fasciniralo to što ljudi više pažnje posvećuju odnosu prema drugima nego prema sebi. Čini mi se da je to zato što ne shvaćaju da su odnosi prema drugima samo posljedica njihova odnosa prema sebi. Pretpostavljam da većina ljudi vjeruje da će se bolje osjećati ako razviju skladnije odnose s drugima, a meni se čini da će razviti skladnije odnose s drugima tek kad postignu skladan odnos sa sobom. No dobro… krenimo rasplesti poneku zavrzlamu oko međuljudskih odnosa.

Bit izvrsnog odnosa u ravnoteži je davanja i primanja ljepote. Davanja svoje i primanja tuđe ljepote. I već tu dolazimo do odgovora zašto ima tako malo izvrsnih odnosa. Pa malo je ljudi svjesno svoje ljepote i spremno primati tuđu. I sada, umjesto da prstom uperite na svoje partnere, prijatelje, poslovne suradnike, članove obitelji i kažete: Ako ne znaju ni oni, zašto bismo mi to trebali naučiti - jer to vas nigdje neće dovesti, možda biste mogli razmisliti možete li vi učiniti nešto da se to promijeni! To je kvalitetno pitanje jer odgovor vodi naprijed. Inače, samo da znate - svako pitanje koje ne zadovoljava taj kriterij nije vrijedno postavljanja.

Pravilo ravnoteže davanja i primanja odnosi se jednako na ljubavne i prijateljske te na poslovne odnose. Da bi neki odnos bio doista izvrstan, ključno je imati ravnotežu davanja svoje i primanja tuđe ljepote. Uz to, nužno je i da smo kompatibilni jer je sasvim moguće da dvije lijepe osobe koje cijene svoju ljubavnost i život jednostavno nisu kompatibilne, u smislu da imaju slična uvjerenja, slične temperamente, da su u sličnim životnim razdobljima... No, ni tu nije kraj. Osim ravnoteže primanja i davanje te kompatibilnosti, za izvrstan odnos koji će odoljeti ugrizu vremena potrebna je i treća stvar - da se razvijate u sličnom smjeru. Jer samo zato što trenutno imate slična uvjerenja i životne vrijednosti ne znači da ćete ih imati za nekoliko godina. Sada je još jasnije zašto je tako malo izvrsnih odnosa. Ali slijedi izvrsna vijest; to što ih je malo, ne znači da ih vi ne možete imati, zar ne? Možda samo znači da ćete trebati osvijestiti svoju ljepotu koju možete dati kao prijatelj, partnerica, poslovna suradnica… Da bih vam pomogao u tome, razbit ćemo nekoliko destruktivnih mitova o odnosima, a krenut ćemo vjerojatno od najvećeg koji tvrdi da prava ljubav ne postoji.

Neću se previše baviti cinicima koji tvrde da je prava ljubav nemoguća zato što je u pozadini svakog davanja trgovanje, a u pozadini svakog čina nesebičnosti sebična želja da se osjećamo bolje i da ljudi naprosto nisu sposobni čisto voljeti ili imaju slična uvjerenja karakteristična za um koji se odavno prestao očaravati ljepotom života. Neću se baviti njima jer smatram da je nekorisno trošiti ove retke na pobijanje nečega što je tako očito pogrešno. Radije ću se baviti još raširenijom, ali nešto dobroćudnijom zabludom ljudi koji argumente kontra ljubavi traže izvan sebe. Osvrnu se oko sebe i prečesto ne vide niti jedan primjer lijepe i uspješne ljubavne veze i onda pogrešno zaključe da prava ljubav ne postoji. Taj argument poštujem jer je barem na putu istine - doista je malo uspješnih, ljubavlju protkanih ljubavnih odnosa. Većina ljudi se nalazi u odnosu u kojem partner njih i oni njega uzimaju zdravo za gotovo, davno su imali zabavne trenutke, a možda nikad trenutke potpunog isprepletanja i oduševljenja jedno drugim. A i motivi za ulazak u vezu obično su dvojbeni. Ja sam se u ovih desetak godina svakodnevne iskrene komunikacije s različitim ljudima naslušao svakojakih razloga za ulazak u ozbiljnu vezu: Barem nisam sama; Pa bolji smo od mojih roditelja; Pružit će mi financijsku sigurnost; A trudna sam, pa što ću drugo; Bar me ne tuče; Podnosi me; Pa dobra je mala (to je obično nadahnut zaključak jednostavnog muškog uma); Kaže da me voli; Poboljšat će se kad prođe malo vremena (ovaj Sizifov posao preodgajanja obično krasi ženski rod)… Koji god da je od ovih ili nekih sličnih razloga u pitanju, činjenica je da u veze, a i brakove, ulazimo bez poznavanja sebe i partnera. I dok je za veze to i donekle razumljivo, za brak se nikada ne bismo smjeli odlučiti zato nas pritišću vrijeme, roditelji, ili trbuščić. No, pustimo malo brak na miru, njemu će biti posvećena posebna kolumna. Vratimo se na glavni zakon - ravnotežu primanja i davanja.

Zašto je tome tako i kako taj zakon možete iskoristiti za poboljšanje svog života?

Zapravo je vrlo jednostavno. Vi ne možete biti sretni ako nisu iskorišteni vaši potencijali u bilo kojem području života. Zamislite da svom poslu ne možete dati one kvalitete koje imate kao poslovna osoba. Sigurno biste se osjećali frustrirano, zar ne? Ista je stvar i s partnerom. Zamislite da imate nešto izvrsno što možete dati svom partneru, ali on to jednostavno ne može primiti. Imate poklon koji partner ne zna otvoriti! Pa naravno da vas neće zadovoljiti takav odnos i zato je ta ravnoteža toliko bitna. Ona nije dokaz da vi proračunato trgujete u nekom odnosu pa da ćete za sve što dajete tražiti račun i isto to zauzvrat, već je dokaz da u svima nama postoji želja za samoostvarenjem, a ona se u odnosima najbolje manifestira kroz neometan protok energije, ili jednostavno - davanje i primanje.

Opet, to ne znači da biste svakog prvog u mjesecu trebali podvući crtu i apotekarskom vagom izmjeriti koliko ste dali, a koliko primili i onda otkriti kakav odnos zapravo imate. Sasvim je normalno da ima perioda u kojima više dajete, odnosno u kojima jedna strana više prima. To je život! Problematično je ako ste najčešće vi ta osoba koja partneru daje svoje razumijevanje, vrijeme, savjete, energiju, a on samo uzima, uzima i uzima. Jednako je problematično i ako ste vi ti koji kontinuirano uzimate. Takvi odnosi nisu osuđeni na propast (jer mnogim ljudima zapravo odgovara patološki odnos), ali su sigurno osuđeni na nesreću. I bez obzira na to što mnogi ljudi radije odabiru poznati komfor nesreće umjesto da se potrude graditi sreću, to ne znači da i vi morate biti takvi, zar ne? Jer, dragi moji, čemu se drugome isplati posvetiti svoj život osim prepoznavanju ljubavi u tkanju svemira?