Nije sad toliko bitno zašto se to dogodilo, ali čini mi se da s priličnom sigurnošću možemo zaključiti da većina ljudi zagubljeno tumara po vlastitom životu. Većina ljudi nema jasnu ideju tko su, jasnu ideju o tome što ih može usrećiti, jasnu ideju o tome što život zapravo jest. Čini mi se da se prečesto prema vlastitom životu odnosimo kao da nam je prisilno nametnut, kao da je neka smetnja koju moramo što brže odraditi, kao da je generalna proba. Kao da se toliko trudimo preživjeti da smo zaboravili doista živjeti. I onda obično odgađamo život za neka bolja vremena, kad će biti lakše uloviti sreću. “Samo da preživim do vikenda pa će biti lakše. Čim dobijemo djecu, sve će sjesti na svoje mjesto. Samo da promijenim posao pa će sve biti bolje. Samo da nađem kvalitetnog partnera pa ću konačno biti voljena. Čim se odselim, sve će se promijeniti. Samo da djeca odrastu pa ću imati više vremena za sebe. Samo da izdržim do godišnjeg pa će se onda sve srediti.”
Nije bitno u kojem liku očekujemo Godota jer, dragi moji, ako odgađate svoj život, vi ga ne živite. I zato je posebno žalosno svoj život doživljavati kao generalnu probu jer vi, takvi kakvi jeste, s točno takvim karakteristikama i doživljajima, s točno takvim prilikama za rast - vi ste unikati i više nikad neće postojati baš takva Ivana, baš takav Hrvoje. To je to, dragi moji. Želite li i dalje usputno doživljavati svoj život?
Ono što je ironično, kada tako iščekujete spas umjesto da se posvetite življenju punim plućima, čak i kada stigne ono za čim ste žudjeli, u vama se automatski stvori želja za nečim drugim. Toliko ste navikli svoju psihu na iščekivanje da ona više ne zna osjetiti mir u onome što danas imate, nego žudi za nečim što je izvan vašeg trenutnog dosega. Sigurno ste to primijetili! Godišnji obično prekasno dođe i prebrzo prođe. Čak i ako neki princ uđe u vaš život, ne možete s njim ostvariti vezu zato što od sebe niste stvorili ljubavnu princezu. Čak i da dobijete dijete, shvatit ćete da je nemoguće pronaći dovoljno prostora i vremena da zadovoljite sebe kao majku, sebe kao partnericu, sebe kao osobu…Uglavnom, vjerujte mi, ako odgađate svoj život do dolaska Godota u bilo kojem obliku, čak i da on dođe, neće vam biti dovoljan. Vaša psiha je jednostavno naviknuta na iščekivanje, na osjećanje nedostatka, umjesto na uživanje. Na prazninu umjesto na divljenje i zato se trebate posvetiti življenju punine koju već danas možete osjetiti!
I što nam je činiti? Pa nadam se da ćete sa mnom krenuti na putovanje preodgajanja sebe. Nadam se da ćete krenuti na putovanje tijekom kojega ćete naučiti usmjeriti um i pročistiti srce tako da doista možete stvoriti istinski sretan život. Znam, znam, to je veoma ambiciozan cilj, ali što možete izgubiti osim osjećaja da ste zarobljeni u vlastitom životu, one čudne praznine u srcu koje vrišti od bola jer mora postojati nešto više i zagubljenosti… Za te suputnike ionako ne znate kad i kako su vam se prikrpali i, realno, nećete imati ništa protiv ako ih se riješite putem. A što možete dobiti?
Osjećaj sebe kao ljubavnog bića koje zavređuje sve blagoslove ovoga svijeta. Osjećaj istinske ljubavi prema sebi i drugima i cijenjenja onoga što imate u sebi te razvijanje alata koji će vam pomoći da razvijete i steknete ono što vam nedostaje. Ne govorimo o stjecanju materijalnog bogatstva niti o dobivanju na lutriji. Upravo suprotno, govorit ćemo o pravilima igre života koja vam pomažu da cijenite duhovno bogatstvo koje već imate, ali i razvijete sve ono što će vam pomoći još više uživati vlastitoj ljubavnosti. Činjenica da se u tom procesu obično sredi i materijalna situacija je samo prigodan bonus.
Uobičajeno na ovome mjestu većina pisaca naglasi kako je lako ostvariti sve što sam naveo. U većini duhovnih knjiga piše da samo trebate otvoriti srce, vjerovati sebi, prakticirati nekih tri ili pet jednostavnih i lako primjenjivih koraka i vaš će se život čudesno promijeniti. Obično se nakon čitanja takvih knjiga osjećate bolje. I onda opet sve po starom… Naime, osjećate se bolje jer ste shvatili što trebate učiniti sa sobom i to vam daje osjećaj svrhe, smjera, smisla… A traje otprilike dva tjedna jer nakon tog naleta samopouzdanja shvatite da nemate pojma kako osjetiti ljubav prema sebi, ne znate kako osjetiti istinsku zahvalnost...
Znati što treba učiniti samo je početak priče. Ključno je govoriti o tome kako se to može postići. Kako razviti ljubav prema sebi? Kako biti preplavljen osjećajem istinske zahvalnosti? Kako biti prisutan u sadašnjem trenutku i osjetiti vječnost svakom svojom stanicom? Praksa, praksa i praksa. U našim ćemo tjednim druženjima teoriju koristiti samo kao nužan okvir za praksu! Isto kao što ćemo samo napomenuti u čemu je problem, a tekst posvetiti rješenju. Umjesto teorije naglasak će biti na praktičnim i primjenjivim rješenjima. Uostalom, nije li vam dosta tekstova koji samo naglase probleme, a da ne ponude rješenja?
Vjerojatno bi vam godilo da napišem kako će otkrivanje vlastite ljubavnosti, čišćenje srca i pravilno usmjeravanje uma biti lagano i jednostavno, ali nemam vam namjeru lagati. Istina je da može biti iznimno lagano, ali može biti i pakleno teško, a kako će biti zapravo ovisi o tome koliko ste si dosad zakomplicirali život. Koliko ste daleko pobjegli od sebe… Koliko ste dugo pristajali na život za koji ste unaprijed znali da nije vaš… Koliko ste dopuštali drugima kreiranje uvjeta svog života… O svemu tome i o sličnim stvarima ovisi kako će ovo naše putovanje izgledati. No, bilo da vas očekuje iznimno lagan ili pakleno težak put, pitajte se vrijedi li ikako drukčije provesti život osim punim plućima udisati ljepotu u vama i oko vas?
Dakle, loša vijest je da vjerojatno nije lagano i jednostavno, ali dobra vijest je da je moguće! Moguće je živjeti punim plućima, moguće je biti svoj i sretan, moguće je držati se svojih principa i opstati u ovom svijetu, moguće je istinski ljubiti sebe i druge, moguće je!
Dakle, želite li odgovore ili izgovore?