Sinoć je u Rijeci otvoren ovogodišnji, devetnaesti Festival europske kratke priče (FEKP). Semezdin Mehmedinović iz Sarajeva je Skypeom razgovarao s prijateljem Aleksandrom Hemonom, koji živi u Americi.
Iz riječkog su Exportdrva razgovor dvojice pisaca moderirali Luiza Bouharaoua i Neven Ušumović. I ovaj je festival proljetos, iz svojeg redovnog termina izmješten, odgođen zbog pandemije. Prebačen u ovo, za FEKP neuobičajeno jesenje izdanje. Davnih ga je dana započeo Roman Simić, koji je i danas programski direktor Festivala.
Pisci vole Zagreb
Pisci vole dolaziti na FEKP zbog neformalne atmosfere koja festival prati otpočetka.
"S mnogim od pisaca ostali smo prijatelji, susrećemo se i dopisujemo i mimo festivala. Osobito mi je draga mreža kontakata koju su s književnim zvijezdama izgradili naši volonteri. Osobno, prijateljstva s Frodeom Gryttenom, Etgarom Keretom, Columom McCannom, Laszlom i Olgom... moji su nezaboravni trenuci FEKP-a. Ali i svako naše tradicionalno kuhanje, književno-kulinarske fešte u kojima Senko, Robi Mlinarec, Zoran Ferić i Ivica Prtenjača zagrijavaju atmosferu duhom i delicijama, šetnja po Istri s Benom Okrijem, picigin s reprezentacijom škotskih pisaca na Šipanu, pa trenutak u kojemu na pozornici poklanjamo vjenčani dar piscu Ivanu Joziću i njegovoj izabranici Kati, koji su se na FEKP-u upoznali…"
Ideja za festival kratke priče koncem devedesetih, početkom 2000-ih, pripovijeda Simić, "nastala je na plodnom tlu koje je kroz devedesete stvorila (i bila) izdavačka kuća Naklada MD. Ondje sam neko vrijeme uz Miroslava Mićanovića uređivao Quorum. Nije bilo ni sredstava niti mogućnosti da se pokreću veliki projekti koji bi nacionalne književnosti predstavljali kroz ključne romane, ali i da jest, učinilo mi se da je zanimljivije ono što još nije posve ovjereno.
Žele ih upoznati
A kratka priča bila je savršena forma da se to nešto skoro pa neuhvatljivo - uhvati. Svaka priča je cjelina, mali svijet za sebe, pisca odaje gotovo kao otisak prsta - tko je, što je, što ga zanima, gdje smjera… Mlad i neznalica kakav sam bio, pomislio sam da bi bilo logično neke od tih ljudi, u čije smo se priče zaljubili, dovesti u Hrvatsku, da bi neki mali festival priče mogao biti dobar način da ih upoznamo bolje."
Tako su od tih mladih pisaca-stručnjaka-urednika-prevoditelja napravili tvrdu jezgru festivala, počeli pozivali pisce. Među ostalima na FEKP-u su dosad gostovali i Laszlo Krasznahorkai, Olga Tokarczuk, Ali Smith, Anne Enright, Ingo Schulze, Frode Grytten, Yiyun Li, Paolo Giordano, Ben Okri, Elizabeth Strout, Colum McCann, DBC Pierre, Etgar Keret… dobitnici svih najznačajnijih književnih nagrada kojih se možete dosjetiti. FEKP nema budžet plaćati napuhane honorare velikim imenima, pa kad takvi i dođu, nemaju uobičajeni "zvjezdani tretman".
"Do velikih pisaca dolazili smo preko preporuka. S nekima smo - možda i zato što smo ih ugošćavali dok još nisu bili zvijezde - postali prijatelji, a to nam znači mnogo više nego da smo njihov dolazak kapitalizirali medijski, naplatili ulaznice, zgrnuli sponzorstva…