Završio je Sanremo, 74. festival talijanske kancone, što se održavao od utorka do subote, praktično do nedjelje oko tri ujutro. Prošao je veliki karneval u čijem je središtu bilo 30 izvođača i pjesama. Pobijedila je mlada i lijepa Angelina Mango, koja je lani sudjelovala u realityju izbora mladih talenata, s pjesmom "Dosada"; jer, ovo jest bio festival mladosti i ljepote, s jedne, i talijanskosti s druge strane. Tradicija se uvažavala, natjecali se, primjerice, preostali Ricchi e poveri, Loredana Berte i drugi, a godišnjice svojih evergrina proslavili na sceni teatra Ariston Cinquetti, Giorgia, Ramazzotti ili Morandi. No, "bazen" glasova – izvjestitelji s festivala, radijske postaje (njih više od 200) i vlasnici telefonskih uređaja – odabrao je za prvih pet, za najbolje mlade, one do trideset.
Pjevači najavljivali pjevače
Marshall McLuhan proglasio je globalno selo odajući počast TV-u. Ona je, Talijanska radiotelevizija (RAI), suorganizator festivala, uz grad u kojem se održavao. Pokazalo se, opet, da je "ponavljanje majka učenja", naime u utorak je publika slušala svih 30 kancona, u srijedu i četvrtak po 15 tih istih, te posljednje večeri opet svih 30; jedino u petak isti su izvođači izvodili duete i kompilacije starijih kancona. Svake večeri Festival je pratilo više od 10 milijuna gledalaca, i udio njegove gledanosti bio je veći od 60 posto; u petak 67. U srijedu je 15 izvođača od četvrtka najavljivalo drugih 15, uloge su zamijenili drugi dan. To je bila novost glavnog voditelja i umjetničkog direktora Amadeusa (Amedeo Umberto Rita Sebastiani): pjevači najavljuju pjevače. Među njima najmlađa Emma imala je 17 godina.
Između 30 izvođača u konkurenciji dolazili su gosti, poput Johna Travolte i Russella Crowea. Bilo je mjesta za sve: za Verdija i "Va pensiero", za malu povijest audio-kazete i za dan protjeranih iz Istre; ovo je postmoderni Sanremo, pa prolazi sve, za razliku od onih koje smo početkom 60-ih hvatali za bogatstvo, za Zapad i san o boljem svijetu. Slavni sudionici i gosti Sanrema iskoristili su pozornicu Aristona – njegov je suvlasnik upravo objavio knjigu o svojoj obitelji i njegovu osnutku – kao svojevrsno "obraćanje naciji". Eros Ramazzotti je otpjevao "Terra promessa", pa zatim progovorio o 100 milijuna djece koja žive u okolnostima rata. Amadeus je pak zamolio Travoltu da ga pouči plesne korake iz "Briljantina", "Groznice subotnje večeri" i "Pulp fictiona", pritom je skinuo cipele. Na kraju ih je opet svezao i izveo uglednog"pilota" na zeleni tepih ispred teatra Ariston. Tamo ih je dočekao suvoditelj Rosario Fiorello i naveo Amerikanca talijanskog podrijetla da pleše pačji, kva-kva twist. Ponudio mu je crvenu kapu, koju je glumac bacio u "travu". Fiorello je "zločesto" zaključio: "Na kraju svoje karijere sada je ovdje, s nama". To je bilo u srijedu.
Činilo mi se da je voditelj isto namjeravao ponoviti s Croweom ("Gladijator", "Genijalni um", "L. A. povjerljivo"), ali nije mu uspjelo. Možda ga je Travolta upozorio na gestu svršenog čina: otpjevao je pjesmu sa svojim bendom i rekao da mu jedna obiteljska grana ima talijanske korijene. A Travoltin "pačji ples" Crowe je prokomentirao kolutajući očima, pa zatim nestao iz vida TV kamera; Amadeus je najavio njegovu ljetnu pjevačku turneju, talijanski ogranak.
Prvoga dana festivalski gost bio je Zlatan Ibrahimović, okušao se u ulozi komičara. Premda ga je Amadeus pozvao preko TV ekrana, tenisač Jannik Sinner nije došao. To su omiljeni festivalski sportovi; još se spominje davni "meč" Fiorella s mladim Đokovićem; igrali su s tavama. Premda je radioemisija "Sport-muzika-sport" ukinuta, njena osnovna ideja trajno živi, i na sceni Aristona. Jasna oznaka festivala i direktnog prijenosa bila je: "entertainment".
Sanremski kostur još uvijek sačinjavaju kancone u konkurenciji. Među njih ulijetale su glumice (Ferilli) i glumci, reklamirali su dolazeće filmove i TV serije u produkciji RAI-ja ("Gloria", "Califano", "Doktor"). Usput, muški trio Volo predstavio je šlager "Remek-djelo", a to "djelo" je nepoznata djevojka koja je "pala s neba". Jer, glavna tema tekstopisaca i pjesnika ostaje ljubav.
Kao suvoditeljica festivala, pjevačica Giorgia podsjetila je da su kazete "rođene" davne 1973., prodalo ih se više od 100 milijardi, pa iščeznule. Pokazala ih je mlađima. Malo kasnije izvedena je himna "Romagna mia", koja navršila je osam desetljeća, kao podsjetnik na prošlogodišnje poplave. I to je bio raspon u kome se odvijao festival. Na pozornici se pokazivala "sila života i glazbe", a to je i bila želja umjetničkog direktora Amadeusa.
Nastup pijanista
Za moj pojam pobjednik ovogodišnjeg Sanremskog festivala bio je pijanist Giovanni Allevi, koji se pojavio u ulozi svjedoka. I na tome treba zahvaliti Amadeusu, na osjećaju za nesreću, pojedinačnu i kolektivnu. Tako se u lunaparku zabave pojavljivala istina.
Allevi je pričao o tome kako se dvije godine borio protiv neizlječivog oblika tumora (multipli mijelom); sjetio se "ratnika" kojih više nema: sanremska publika aplaudira dijelu scene na kome bi stajali, da su poživjeli. Bio je poznati pijanist, obilazio je koncertna središta, dok ga nije zaustavila bolest, u Beču.
"Ja sam taj koji sada jesam", rekao je, zahvalio se liječnicima i prijateljima. "Brojevi uopće nisu važni", dodao je i primijetio da to govori sa scene na kojoj su brojevi, praktično, sve; broj prodanih nosača zvuka ili glasova gledatelja. Ovakav kontrapunkt festival podnosi. Naposljetku, Allevi je odsvirao na glasoviru svoju kompoziciju "Tomorrow".