Prvi put gledali smo ga u izvrsnoj irskoj seriji “Normalni ljudi”, kao sportski nadarenog školarca koji se zaljubi u vršnjakinju (Daisy Edgar-Jones) višeg socijalnog statusa: dovoljno je reći da je njegova majka spremačica u njezinoj obitelji. Za tu je ulogu nominiran za Emmy i dobio je nagradu Britanske televizijske akademije, a kako je već bio afirmirani kazališni glumac, posvuda su ga uvrštavali u velike nade tamošnje scene. Prvu filmsku rolu dobio je u prvijencu Maggie Gyllenhaal “Mračna kći”, po knjizi Elene Ferrante, nije imao toliko prostora poput Olivije Colman i Dakote Johnson, ali nije požalio što je prihvatio ponudu jer se o filmu naveliko pisalo. Zato je u jednom drugom prvijencu, onom škotske redateljice Charlotte Wells, naslovljenom “Poslije sunca”, igrao glavnu ulogu. Taj je obišao svjetske festivale - između ostalog, prikazan je u pratećem programu Tjedan kritike kanskog festivala gdje je dobio nagradu žirija, zatim na Sarajevo film festivalu, na Toronto Film Festivalu i na New York Film Festivalu, da bi ga američki kritičari uvrstili u filmove godine. Kada se uzme u obzir ta bogata festivalska žetva, i nije toliko iznenađenje što je Mescal naposljetku nominiran za Oscara za najbolju mušku ulogu.
”Poslije sunca” narednog četvrtka stiže u naša kina, a kako nije dobio prostora u našim multipleksima (valjda im je zasmetao mikrobudžet filma i komorni zaplet usredotočen na samo dva glumca), morat ćete ga potražiti u nezavisnim kinima. Nikakav problem jer su tamo ulaznice bar jeftinije. Radnja se odigrava početkom milenija, 30-godišnji Calum (Paul Mescal) odlučio je povesti 11-godišnju kćer Sophie (Frankie Corio) na ljetovanje u Tursku. Majka nije s njima, ona je razdvojena od oca, ali su ostali u koliko-toliko dobrim odnosima. Sophie posvuda nosi mini-DVR kameru i sa znatiželjom promatra na bazenu nešto starije tinejdžere kako brbljaju o seksu i temama tipičnim za njihovu dob. Na svoj način ona je zrela, ali ipak ne razumije zašto se otac povremeno povlači u sebe: dakako, ne pada mu na pamet da joj povjeri što ga zapravo muči. Svakako činjenica da nije uspio sačuvati svoj brak, a ima problema i s poslom i održavanjem standarda. Muči ga i depresija, ali pazi da to Sophie ne primijeti. Kći polako počinje shvaćati da je ljetovanje u Turskoj posljednji veliki izdatak koji je Calum u stanju priuštiti, no stalo mu je do toga jer zna da je to jedini način na koji se može zbližiti sa Sophie. Kad joj padne u more skupa maska za ronjenje, to je još jedan dokaz kako je nesmotrena, ali ipak je osjetila da je to pogodilo oca, no u tom pogledu ne može ništa napraviti. Sličan je slučaj kad obilaze grad i zaustave se kod prodavaonice ćilima: oboje su zadivljeni jednim izloškom, ali se slože da je cijena previsoka. Calum se poslije vraća sam u radnju i kupuje ćilim koji im se tako dopao.
Ljetovanje se promatra i iz današnje perspektive jer se odrasla Sophie (Celia Rowlson-Hall), zahvaljujući snimkama na kameri, prisjeća razdoblja kad je posljednji put bila bliska s ocem. Redateljica priznaje da film ima i autobiografskih motiva, pa nam se priča čini još intrigantnijom.