Paul Mescal, 27-godišnji irski glumac, zvijezda serije "Normalni ljudi" koja je snimljena prema istoimenom romanu Sally Rooney, jedna je od najzanimljivijih novih glumačkih pojava. Za ulogu u "Normalnim ljudima" osvojio je BAFTA-u, a bio je nominiran i za Emmy. Vidjeli smo ga u manjoj ulozi i u filmskoj ekranizaciji "Mračne kćeri" po istoimenom romanu Ellene Ferrante. Nominaciju za Oscara u kategoriji glavne muške uloge donijela mu je uloga u filmu "Poslije sunca", koji od 9. veljače igra i u domaćim kinima. Redateljica filma "Aftersun" koji je do sada na festivalima osvojio niz nagrada britanska je redateljica Charlotte Wells, koja potpisuje i scenarij za film. U filmu pratimo priču o ocu (Mescal) i kćeri, koju tumači 11-godišnja Frankie Corio.
Zbog čega ste željeli glumiti u ovom filmu i kako je izgledao proces dobivanja uloge?
Pročitao sam scenarij u jednom dahu i odmah sam sebi rekao: ‘U redu, moram se potruditi da dobijem ovu ulogu, što god trebao učiniti‘. Snimio sam samog sebe, nešto kao vlastitu audiciju, a za snimku sam iskoristio scenu u kojoj je Calum sam, puši cigaretu i pleše na pjesmu grupe Blur. Zaista sam uživao u tom performansu. Ubrzo nakon toga upoznao sam redateljicu Charlotte Wells i oduševio se koliko je bistra, u smislu da je točno znala što želi prikazati i učiniti od priče koju je napisala. Vrlo je dubokoumna, razumna i precizna u svojem poslu. Sama srž filma čini mi se izuzetno topla, ali na svojim rubnim dijelovima film je kompliciraniji. Vjerovao sam joj u potpunosti da će sve ono što film želi reći iznijeti gluma.
Kada ste se upoznali s Frankie Corio, 11-godišnjom glumicom koja u filmu glumi vašu kćer?
S Frankie sam najprije zajednički pročitao scenarij putem videopoziva kako bi se utvrdilo imamo li međusobnu kemiju. Kad ljudi pogledaju film, vjerujem da će osjetiti ono što sam ja osjetio kada sam prvi put upoznao Frankie, a to je da bi naprosto bili spremni umrijeti za nju. Toliko je puna duha, koji je očaravajuć. Stvarno osjećam kao veliku čast i privilegij to što sam s njom podijelio glavnu ulogu u filmu.
Možete li nam ukratko opisati svoj lik?
Calum je samohrani otac; on i njegova partnerica rastavljeni su. Mislim da je on, u suštini, genijalan tata, ali definitivno se u privatnosti, dok je sam, bori s nekim svojim osobnim demonima. On je osoba koja posjeduje strahovitu ambiciju, ali mislim da nema razvijenu sposobnost ujediniti sve ono što želi od svijeta. Jednostavno rečeno, on je netko tko u potpunosti voli svoju kćer, ali se istodobno bori s time da samoga sebe voli jednakom snagom kojom voli nju.
Kako je bilo snimati u Turskoj? Jeste li s glumicom Frankie Corio proveli dovoljno vremena prije početka samog snimanja filma?
Do tada nisam radio s djetetom, a u svakoj sam sceni ovog filma ili s Frankie ili sam. Stigao sam u Tursku malo ranije i tada smo radili probe, a pod tim mislim da smo se dva tjedna jednostavno družili. Frankie bi ujutro išla kod svoje učiteljice, a nakon toga bismo otišli igrati se na bazen i provodili vrijeme zajedno kako bismo se što bolje upoznali. Njezini su me roditelji prihvatili na sjajan način. Tijekom ta dva tjedna postali smo prijatelji, a to je, vjerujem, više nego očito i na samom ekranu dok gledate film.
Kako je bilo raditi s redateljicom Charlotte Wells?
Moram priznati da sam ostao zaprepašten činjenicom da joj je ovo prvi film, koji odmah uključuje snimanje na udaljenoj lokaciji, u Turskoj, i dvoje glumaca od kojih je jedno dijete koje još nije nastupilo u filmu. No, Charlotte je osoba koja istinski vjeruje u ono što je napisala te koja ima puno povjerenje u filmsku ekipu; konstantno nas je ohrabrivala i vjerovala da sve to možemo izvesti baš onako kako je zamislila. Vrlo je nježna u pristupu glumcima, a posebno me se dojmilo kako je polako i strpljivo uspjela objasniti Frankie Corio sve o njezinu liku. Jedna od najvećih radosti koje sam doživio tijekom snimanja filma bila je vidjeti Frankie kako uistinu uživa u procesu glume. Također, kada glumite s djetetom, ne sjedite s njime i razgovarate kontemplirajući o vašim likovima kao što to činite s odraslim glumcima. S Frankie je sve nekako jednostavno - što god ona odlučila napraviti ili što god se dogodilo tijekom scene, dogodilo se i samo se tome prilagodite.
Gledatelji filma ne znaju previše o Calumovoj prošlosti, pozadini lika. Jeste li tijekom snimanja naučili nešto više o njemu ili ste sami došli do vlastitih zaključaka?
Ako sam imao nekih važnijih pitanja, na njih bi mi Charlotte odgovorila, ali film je ionako u potpunosti ispričan iz perspektive male Sophie, tako da mislim da je cijela poanta da ona tek djelomično poznaje svog oca i ne shvaća probleme koji ga muče. Neki od tih problema svjesno su ostali nerazjašnjeni kako bi se mogao zaštititi integritet perspektive samog filma. Ako mene pitate, film je iskristalizirana verzija Sophieina sjećanja na njezina oca.
Što mislite, što bi gledatelji mogli dobiti od ovog filma?
Je li poruka filma njegovanje uspomena koje imamo prema voljenim osobama? Mislim da će svaka osoba za sebe odlučiti o čemu je film, a to je ono što mislim da je svakom dobrom filmu i svrha. Mislim da ovo nije djelo koje će vam reći što morate osjećati; to je film koji me nasmijao dok sam ga gledao, ali koji je iz mene izvukao i prilično mnogo emocija. Ovaj je film puno toga. Uistinu se nadam da će se ljudima svidjeti, da će na njega reagirati te da će ostati s njim dugo nakon gledanja.