Trenerica i izbornica hrvatske futsal reprezentacije za Gloriju se prisjetila svojih dječjih snova, odrastanja u Križevcima i inozemne karijere u Italiji te je otkrila kako izgleda brak - na daljinu.
Od malih nogu sam se voljela kretati, trčati, plesati. Dugo sam trenirala atletiku, a u slobodno vrijeme osmišljavala plesne koreografije i hodala po ogradi susjedne kuće izvodeći piruete. Ustvari sam sanjala o tome da budem balerina, ali jednom sam s te iste ograde pala i ozlijedila rebra. U to vrijeme sam počela viđati trojicu dječaka koji su svaki dan dolazili na igralište s nogometnom loptom. Mislim da sam upravo tada poželjela biti nogometašica. Ljubav prema nogometu bila je od prvog trenutka, a možda ju je ojačao strah od prethodnog pada u pokušaju ostvarenja prvog sna", govori Tihana Nemčić Bojić (36), trenerica i izbornica hrvatske ženske futsalske A reprezentacije. Nekadašnja nogometna reprezentativka rodom iz Križevaca uspješnu je karijeru kao igračica ostvarila i u inozemstvu.
"Oduvijek sam imala izražen natjecateljski duh pa sam zbog toga krenula na atletiku. Zatim sam se zaljubila u nogometnu loptu te počela igrati s dječacima u NK Križevci. Već sljedeću godinu krenula sam na treninge u ŽNK Dinamo, uslijedile su igre za mladu reprezentaciju tijekom srednje škole pa zatim i za A vrstu kada sam upisala fakultet. Upravo tada sam počela igrati futsal, osnovala prvi ženski malonogometni klub u Hrvatskoj pod nazivom Alumnus te onda zaigrala i za tu reprezentaciju. U međuvremenu sam tri godine igrala u talijanskoj Seriji A, ali i doktorirala na Kineziološkom fakultetu na kojem danas predajem. Sve je to dio sportskog puta - igranje, obrazovanje i život, neodvojivo jedno od drugog", kaže Tihana Nemčić Bojić.
Neko je vrijeme igrala u Italiji, ali joj je igrački dio karijere zaustavila ozljeda koljena. Ondje je otišla 2014., za vrijeme doktorskog studija. Dvije godine provela je u malom mjestu između Vicenze i Verone, a vratila se jer joj je, kaže, nedostajao život u Hrvatskoj. "Ponovno je otišla 2018. i to u Cagliari, na Sardiniju, i tada nisam znala da će to biti i moja posljednja godina moje igračke karijere. Bila sam u svojim najboljim godinama, napokon sam uživala na terenu u potpunosti, međutim, tamo sam potrgala lijevo koljeno četvrti put te mi više nije bilo povratka na teren.", govori Tihana Nemčić Bojić.
Nogomet i futsal provlače se gotovo kroz sve što radi pa tako priprema predavanja za nastavu, zatim sadržaje za reprezentaciju uz koje gleda, ali i analizira utakmice. Iako joj se, kako kaže, zbog svih obaveza koje ima često čini da njezin radni dan traje 24 sata dnevno. U slobodno vrijeme najradije bira prakticira hityogu, odlazi u teretanu ili šeće prirodom.
S obzirom na to da je jedna od naših najuspješnijih nogometašica, zanimalo nas je njezino mišljenje o popularnosti ženskih sportova u Hrvatskoj. "Ženski sportovi kod nas se mnogo manje prikazuju, manje ih se gleda i o njima čita. No u Americi ženski je nogomet sport broj jedan te uživa veliku pažnju temeljenu na dugogodišnjim svjetskim rezultatima. Ženska košarka također svoje utakmice seli u ogromne dvorane koje budu popunjene. Isto se odnosi, primjerice, na njemački i skandinavski ženski nogomet. Za praćenje i rezultate potrebna su ulaganja, ali i uključivanje i razumijevanje društva što kod nas može svakako biti bolje", govori nam Tihana koja se tijekom svoje karijere susrela s predrasudama, ali iste na nju nisu imala nikakav utjecaj.
"Uvijek bila toliko fokusirana na svoje ciljeve da komentare nisam niti čula. Jednostavno me nije zanimalo što drugi misle o mojim snovima i koracima koje namjeravam prijeći, izuzev moje obitelji koja mi je uvijek bila najvjerniji prijatelj i ispravljač. U svijetu nogometa posebna je priča, tradicionalna smo zemlja te iz tog razloga predrasude i dalje postoje. Potrebno je vrijeme da se društvo na neki način navikne." Na pitanje koji bi savjet dala mladim sportašicama i sportašima, nije previše dvojila.
"Moj savjet mladima bio bi taj da se obrazuju, sakupljaju znanja i budu dobri u onome što rade. Kvalitetna osoba, pa tako i sportaš se itekako prepoznaje i cijeni. Isto tako, bavite se svojim sportom ili svojim poslom radi sebe, radi svog zadovoljstva i ostvarenja", govori Tihana Nemčić Boji koja priznaje da je ipak bila primorana odreći se nekih stvari tijekom odrastanja zbog ljubavi i predanosti sportu. Ipak, ne žali zbog toga jer je upravo zahvaljujući tome sada ovdje gdje jest.
"Kad pogledam unatrag ispada da nisam radila mnoge stvari koje su radili moji vršnjaci i koje su bile dijelom odrastanja i mladenaštva. Ipak, rano sam shvatila da ako želim biti nešto drugačije od onog što drugi žele biti, onda moje ponašanje niti neće biti isto kao što je njihovo. Moram pronaći svoj put koji vodi tamo gdje želim stići. Disciplina podrazumijeva odricanje, ali kad voliš svoj život, onda je to sreća", govori.
S obzirom na to da Europsko nogometno prvenstvo samo što nije počelo, pitali smo je može li nam prognozirati uspjeh naših reprezentativaca.
"Reprezentacija nam je dobra, mlađi igrači su imali uspješne klupske sezone te uz iskusne igrače imamo dobru ravnotežu ekipe. Rezultat je kao takav uvijek teško predviđati, ali definitivno imamo osnovu za dobar rezultat", govori Tihana.
Tihana se nedavno udala - za nogometaša Filipa Bojića koji trenutačno igra na poziciji veznog igrača za F91 Dudelange u Luksemburgu.
"Kod Filipa najviše cijenim smirenost, odanost i dobrotu. Ima tu još puno toga, ali ponajviše to što iz mene izvlači neku bolju Tihanu. Bračni život po mnogim stvarima uistinu može biti tajna čovjekovog mira, barem za mene. Osim toga, kod njega vidim mnogo stvari koje meni nedostaju i radi toga ga posebno cijenim. Pažljiv je prema svojim prijateljima i bližnjima, dobronamjeran i iskren. Sada ima priliku raditi ono što najviše voli, ali to nešto sam voljela i ja pa ga razumijem i podržavam, bez obzira na to što nismo zajedno.", kaže Tihana dodajući da je njihov život jedan velikli raspored s datumima utakmica. Po njima određuju dane koje će provesti skupa. To je, kaže, na prvu "slagalica strave", s idejom da se sve posloži i funkcionira, a ustvari je čista ljubav i trud da živimo skupa bez obzira na fizičku udaljenost.
"Smatram da ljudi trebaju biti zajedno više nego odvojeni, ali život nije priručnik već više knjiga u nastajanju dan po dan. Takav odnos i nije za svakoga, no postavili smo viši cilj pa nam to daje snagu", zaključuje Tihana Nemčić Bojić.