Uz to što je bila pjevačica, Françoise Hardy radila je i kao model za prestižne modne kuće, a Paco Rabanne za nju je dizajnirao mini haljinu od zlatnih ploča.
Françoise Hardy, francuska pjevačica, glumica i model čija je klasična ljepota i često melankolična glazba u kombinaciji zadivila obožavatelje širom svijeta 1960-ih i kasnije, umrla je u 80. godini. Njezin sin Thomas Dutronc, također glazbenik, objavio je tužnu vijest na svom Instagram profilu, objavivši dječju fotografiju na kojoj je s majkom i napisao: "Maman est partie" (mama je otišla). Hardy se posljednja dva desetljeća borila s karcinomom limfnih čvorova i grkljana.
U čast njezinoj osobi i djelu, prošle godine časopis Rolling Stone stavio ju je na 162. mjesto na ljestvici najboljih pjevačica svih vremena. Bila je jedina francuska izvođačica na toj prestižnoj listi. Will Hermes je svojedobno napisao da je Hardy "istodobno utjelovila francusku hladnoću i galsku toplinu, s prozračnim, mrtvim altom koji je lebdio poput Gauloises dima. Njezine su riječi pojačale njezin ton: pišući vlastiti materijal, neuobičajen sredinom šezdesetih, posebno za žene, također je snimala djela majstora poput Sergea Gainsbourga, a njezino viđenje „Suzanne” Leonarda Cohena moglo bi biti najupečatljivije ikad snimljeno, uključujući i njegovo." Hermes je napisao da njezini deseci albuma "još uvijek omogućuju da egzistencijalizam zvuči nevjerojatno elegantno".
Hardy je također postala model, za dizajnere poput Yvesa Saint Laurenta, i glumica, a publika ju je možda najviše zapamtila po "Grand Prixu" Johna Frankenheimera te "Castle in Sweden", "If It Had to Be Done Again", "A Bullet in the Heart" te cameo uloge u "What‘s New, Pussycat?"
"Bila sam vrlo naivna i dobro odgojena mlada žena", rekla je Hardy za New York Times 2018., opisujući svoj odnos u filmskoj karijeri za koju se nije osjećala prikladnom."Nisam mogla vidjeti kako bih mogla odbiti ponude poznatih redatelja. Ipak, glazba mi je bila daleko draža od filma. Glazba i šansona dopuštaju vam da zađete duboko u sebe i u to kako se osjećate, dok je film igranje uloge, glumljenje lika koji je možda miljama daleko od onoga što vi jeste."
Hardy je svoj prvi glazbeni hit, 2Tous les Garcons et les Filles" ("Svi dječaci i djevojčice"), napravila 1962., kada je imala samo 18 godina. Svoj najveći hit na engleskom jeziku imala je 1968. s "Comment te dire adieu" koji je napisao glasoviti Serge Gainsbourg, te je s njom zauzela prvo mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i u rodnoj Francuskoj.
Pjevala je na francuskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku, a privukla je obožavatelje i iz redova najvećih svjetskih zvijezda. Među njezinim obožavateljima bio je i Bob Dylan, koji joj se obratio pjesmom na poleđini svog ranog albuma "Another Side of Bob Dylan". Kad je došao u Pariz kako bi ondje održao svoj prvi koncert, prisjetio se Hardy, odbio se vratiti na pozornicu osim ako ona pristane na susret s njim. Godine 2018., nakon što je pretrpjela niz zdravstvenih problema, Hardy se, kako se pokazalo, konačno vratila, objavivši autobiografiju i izdavši novi album "Personne d‘Autre" (“Nitko drugi”), njezin 28. po redu. Hardy je zadržala interes za glazbu u svojim kasnijim godinama. Godine 2017. njezin se autorski tekst pojavio na web stranici Talkhouse dok je nadugačko i naširoko veličala bend Cigarettes After Sex.
"Bio je to pravi grom: Bila je to upravo ona glazba koju preferiram i koju sam tražila cijeli život", napisala je o grupi. "Ako nešto može definirati mene i moje pjesme onda je to romantična usamljenost. Vjerojatno ima neke veze s tekstovima, ali ono što mi sve pjesme Cigarettes After Sex sugeriraju ima više veze s ljubavlju, senzualnošću, nježnošću, ljepotom i melankolijom nego sa suprotnostima tih stvari. Nemam toliko stvarno senzualnih pjesama, a sve Gregove pjesme su senzualne... samo su neke moje takve."