Novi pjevač Parnog valjka Igor Drvenkar otkriva zašto je tri puta morao odgađati upoznavanje s bendom, kako se snašao kad ga je okružila gomila obožavateljica te tko mu je najveća podrška
Uzbuđenje pomiješano s tremom - tako je svoje emocije uoči prvog službenog koncerta s Parnim valjkom sažeo mladi glazbenik Igor Drvenkar, kojeg je bend odabrao za novog pjevača. Nastaviti putem Akija Rahimovskog s kultnom grupom koja je na sceni već impresivnih 48 godina velika je čast, odgovornost i privilegij. Zadarski klub Arsenal bio je prva postaja na klupskoj turneji na koju su krenuli pod imenom "Parni valjak feat Igor Drvenkar", a adrenalin ga je, priznaje, toliko "prao" da tri dana uoči nastupa nije oka sklopio. No, nakon koncerta i bend i publika bili su sigurni da je 32-godišnji roker iz Podravskih Sesveta najbolji izbor, što je na pozornici potvrdio i Husein Hasanefendić Hus, rekavši kako su u Igoru "pronašli čovjeka koji im je pomogao da nastave sanjati i putovati".
Iza talentiranog glazbenika, kojeg je šira javnost upoznala zahvaljujući nastupima u popularnoj glazbenoj TV emisiji "A strana" i nekoliko kazališnih projekata, sad je već nekoliko koncerta s Valjkom, pa su se trema i strah pretvorili u pozitivno uzbuđenje i čisti užitak. Igor otkriva kako voli na pozornici isprobavati nove vratolomije s mikrofonom i stalkom te smišljati nove pokrete, jako ga veseli interakcija s publikom, a potpunu svijest o tome što mu se trenutačno događa u životu vjerojatno će, konstatira, imati tek za nekoliko godina.
Mnoga su se imena spominjala u kontekstu novog Valjkovog pjevača, no Hus kaže kako su onaj fatalni klik osjetili jedino s vama. Kako je došlo do angažmana?
Kako zbog posla dečki ne stignu baš gledati televiziju, nisu imali prilike čuti me u "A strani", pa uvijek kažu da sam im nekako prošao ispod radara. Kad me kolega iz branše predložio klavijaturistu benda Berislavu Blaževiću Beri, bio sam im potpuno nepoznato ime i prezime, no svidjela im se moja energija, a i meni njihova i sve je sjelo na svoje mjesto.
Ne baš iz prvog pokušaja, doduše. Tri puta ste im zbog bolesti morali otkazivati probu...
Da, ispostavilo se da sam dobio koronu pa smo par puta odgađali susret. Rekli su mi da odaberem sedam Valjkovih pjesama po svom izboru i uvježbam ih, što sam i napravio. Iako mi nakon preboljenog kovida glas baš nije bio u punoj formi, sam sam sebi visoko postavio letvicu, namjerno odabravši najzahtjevnije pjesme.
Kako je prošla audicija?
To nije bila službena audicija, već proba i upoznavanje. Kad su mi iz benda poslali adresu studija, shvatio sam da je od mog stana udaljen doslovce dvjesto metara. Sjeli smo u krug za stol i razgovarali, malo se upoznavali, a potom počeli svirati. Mislim da se odmah desio taj bendovski klik jer smo baš guštali i nakon nekoliko proba bilo je jasno da stvari funkcioniraju.
Što vas se najviše dojmilo u vezi članova benda?
Najviše od svega mi se svidjelo to što bend ima "old school" pristup glazbi. Dakle, kada se radi nova pjesma i bend svira - sve se odmah uživo radi. Kao pripadnik mlađe generacije, takav pristup glazbi gledao sam samo u glazbenim dokumentarcima, a sada s Parnim valjkom imam priliku i proživjeti takav odnos prema stvaranju. Nakon 48 godina uspješne karijere svi članovi još imaju jednaku strast i ljubav za glazbu i to me se najviše dojmilo.
Kako reagirate na usporedbe s Akijem Rahimovskim, jeste li ga ikad imali prilike upoznati?
Nisam, no čitavo djetinjstvo slušao sam glas te pjevačke legende, s kojom me nema smisla uspoređivati, jer samo je jedan Aki. Znao sam i ranije pjevati pjesme Parnog valjka na svojim nastupima, no tad sam ih još više percipirao kao slušatelj i fan. Sada je zahtjevnije, zato što trebam ući u materiju i dubinu pjesama, no radna etika ovog benda mi sve to olakšava. Od benda dobivam veliku podršku i nadam se da ispunjavam sva njihova očekivanja.
Što nam možete reći o prvoj zajedničkoj pjesmi "Moja glava, moja pravila"?
Pjesma je objavljena 23. ožujka 2023., što je jako zanimljiv datum. Osim što sam bio jako euforičan zbog njezine objave, taj dan ću pamtiti i po nezgodi koja mi se desila. Naime, u najvećoj prometnoj gužvi, u trenutku kad ljudi idu kući s posla, pokvario mi se auto. Izašao sam van i gurao ga pet stotina metara. Za pomoć se ponudio samo jedan biciklist već kada sam bio na parkingu, i hvala mu na tome, bitna je namjera.
Otkada se bavite glazbom?
Amaterski od sedmog razreda osnovne škole. Nisam završio glazbenu školu, iako sam imao tu želju, no završio sam nekoliko tečajeva pjevanja, išao profesoru Tihomiru Petroviću na privatne sate solfeggia, a kasnije na Rock akademiji završio tonsko snimanje i produkciju. Moji roditelji nisu baš bili oduševljeni idejom da se bavim glazbom, mislili su da je to trenutačni hir. No, ja nisam odustajao i bio sam ustrajan u odluci. Iz Podravskih Sesveta, gdje sam odrastao, s 18 godina sam došao u Zagreb i započeo svirati s raznim bendovima, prvo s jednim iz Karlovca, a onda u grupi Gea, s kojom sam surađivao pet godina. Kako me zanima i kazalište, počeo sam se prijavljivati na audicije za kazalište Komedija i dobio uloge u velikim projektima, poput rock opere "Jesus Christ Superstar" i mjuzikla "Ljepotica i Zvijer". Krenuli su i nastupi u emisiji "A strana", a nakon odlaska iz grupe Gea odlučio sam se pozabaviti solo karijerom koja je trajala otprilike godinu dana. Drago mi je što sam započeo suradnju s Parnim valjkom, jer se najljepše osjećam kao član benda. A možda jednog dana opet zaplovim u solo vode, nikad se ne zna.
Prepoznaju li vas ljudi na ulicama i godi li vam ta vrsta pažnje?
Neki me znaju zaustaviti na ulici pa malo popričamo. Prilagodljiv sam, shvaćam da je to dio ovog posla i nemam nikakav problem s tim.
Na prvom koncertu s Parnim valjkom žene su doslovce poludjele za vama i opkolile backstage...
Istina, bio je baš veliki interes nakon koncerta za fotografiranje. U početku mi je to bilo čudno, no prihvatio sam da je to također sastavni dio ovog posla. U svim tim pripremama oko koncerta, moram priznati, nisam ni slutio da će biti toliki interes, baš me iznenadilo.
Rekli ste da vaša obitelj nije baš "navijala" za to da postanete glazbenik. Kakvi su njihovi dojmovi danas?
Moja majka Jasna oduvijek je voljela pjesme Parnog valjka. Došla je na naš riječki koncert s mojoj sestrom Betinom i sestričnom Kristinom, što je bilo veliko uzbuđenje i za mene i za njih. Smjestio sam ih pokraj tonca, gdje je najbolji zvuk, i s pozornice povremeno bacio pogled na njih i osjetio njihovu podršku. U prvim mjesecima rada s bendom, stalno me zvala da provjeri kako mi ide i jesam li se prilagodio novoj sredini. Ona mi je najveća podrška, kao i tata Branko koji je moj životni uzor, jer je sve što je radio u životu - radio sa srcem.
Uz pjevačku i kazališnu karijeru, nastupali ste i u popularnom cabaret programu jednog zagrebačkog noćnog kluba. Kako balansirate sve obaveze?
Vodim se mišlju - kada radite ono što volite, ne radite niti jedan dan u životu. Trenutačno mi je Parni valjak prioritet i prema njemu ću biti uvijek okrenut.
Osim obitelji, imate li podršku partnerice?
Smatram da je glazbenicima jako važna emotivna podrška, no privatne stvari volio bih zadržati za sebe. Naravno da je lijepo, kad se reflektori ugase i čovjek dođe kući, da ga tamo čeka netko tko mu je podrška.
Kakve vas žene privlače?
Prirodne, a pritom prije svega mislim da su iskrene i da zrače nekom svojom unikatnom i iskrenom energijom.
Što ste najluđe napravili zbog ljubavi?
Nisam dugo napravio nešto ludo zbog ljubavi pa se ne mogu sjetiti. Uvijek sam emotivan i u ljubavnim odnosima se dajem sto posto. Ja sam vjerojatno kao i svaki čovjek kad se zaljubi - idem glavom kroz zid.
Biste li se jednog dana voljeli ostvariti u očinskoj ulozi?
Mislim da svi na neki način priželjkuju ostvariti se u roditeljskoj ulozi, pa tako i ja! To mi je krajnji cilj, osnovati obitelj i uživati u međusobnoj potpori. No, trenutačno se ne mogu zamisliti u očinskoj ulozi zato što sam fokusiran samo na posao. Moja obitelj je glazba, a dalje ćemo vidjeti kakvu život za mene piše priču.
Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Bicikliranjem. Svako ljeto isplaniram neku mountain-bike rutu, otputujem sam na Jadran i obaram svoj osobni rekord. Prije četiri godine odvozio sam prvu rutu kod Crikvenice koja je bila duga dvadeset kilometara, a godinu nakon od četrdeset kilometara. Prošle godine išao sam od Zadra do Vranskog jezera te odvozio rekordnih devedeset kilometara. Volim izdvojiti to vrijeme u godini samo za sebe, otputovati sam i biciklirati. Ovo ljeto će biti radno, ali ću uhvatiti vremena za obaranje novog rekorda. Sportski sam mazohist, volim kada prži sunce i kada je ruta izazovna.
Koji vas stih Parnog valjka najbolje opisuje?
Ne mogu odabrati jedan stih zato što su mi sve pjesme drage i volim ih pjevati i slušati. "Moja glava, moja pravila" nosi zanimljivu poruku. To je pjesma sa stavom i posebnom emocijom, s njom smo započeli i ovo novo poglavlje, pa bih nju možda istaknuo kao cjelinu. Do kraja godine planiramo snimiti novi album Parnog valjka, već sada imamo nekoliko novih pjesama i uživam u čitavom tom procesu rada s bendom.