Samo nekoliko sati prije nastupa na INmusic festivalu razgovarali smo s Hozierom - autorom, gitaristom i pjevačem kojeg obožavaju sve generacije.
Malo je reći da sam bila oduševljena što ću imati priliku razgovarati s jednim od svojih najdražih glazbenika. Andrew Hozier-Byrne, irski kantautor, u Zagreb je stigao radi nastupa na INmusic festivalu, na kojem ni kiša nije pokvarila cjelokupni dojam, a prije samog nastupa odvojio je vrijeme za par hrvatskih medija, među kojima je bila i Gloria.
Jučerašnji je dan krenuo baš onako kako očekujemo da krene jedan festivalski dan INmusica, kišno i sparno. Dolaskom u Esplanadu dočekuje me Hozierova menadžerica Caroline Downey, žena koju mu uspješno vodi karijeru od samoga početka. Nakon nekoliko minuta ulazi čovjek od gotovo dva metra, bujne kovrčave kose, nježne energije - pristojno, tiho i opušteno.
"Osjećam se kao doma. Cijeli dan pada kiša a ja se pripremam za koncert. Prvi put sam u Hrvatskoj i jako se veselim. Nadam se da nas kiša neće zaustaviti”, našalio se Hozier, očigledno nesvjestan da se publika INmusica već pomirila s time i da im je kiša, pored izvrsnih izvođača, sasvim nebitna.
Hozier je svijet osvojio još 2014. pjesmom "Take Me to Church". Hit je to kojim je odmah pokazao kako njegova glazba nosi i snažne poruke. Naime, radi se o pjesmi kojom je osudio stav Crkve prema LGBT zajednici. Već tada je dao do znanja da je vrlo ozbiljan i osviješten glazbenik. Ove pak je godine publiku osvojio novim singlom "Too Sweet" s kojim se u travnju pozicionirao na broj 1 Billboardove liste najslušanijih pjesama, i to točno 34 godine otkako se na tom mjestu našao irski izvođač, tada neponovljiva Sinead O‘Connor.
"Nevjerojatno je da smo došli na broj 1 u istom tjednu, samo 34 godine kasnije. A zanimljivo je i to da sam se ja rodio samo mjesec dana prije njezine uspješnice "Nothing Compares 2 You". Postoji neka doza misteriozne sudbine u svemu tome", kazao je glazbenik i dodao kako u stvaranje glazbe nije ušao s ciljem da osvaja glazbene ljestvice.
"Iako nisam ušao u sve to zbog osvajanja ljestvica, priznajem da je ovo jedan neočekivani dar i jako lijep osjećaj. Kako godine idu dalje, osjećam sve veću slobodu u tekstovima. Sigurno se dogodila promjena karaktera, sve sam otvoreniji tome da u tekstovima budem još iskreniji i to se pokazalo kao savršena formula pa mislim da ju treba dalje pratiti."
Osvrnuo se i na svoju popularnost među mlađim generacijama. Društvene mreže su ga plasirale među publiku koja ima vrlo snažna i jasna mišljenja – a to je naravno, generacija Z.
"TikTok je nevjerojatna zajednica i sve više osvještavam da živimo u eri koja u sekundama čini čuda za tvoju umjetnost. Nakon izlaska pjesme ‘Too Sweet‘, publika je uzela u ruke glazbu koju sam im dao i interpretirala je. Pjesma je zbog toga postala hit. Koliko god osjećam odmak od generacije Z, oduševljen sam načinom na koji vrlo jasno pokazuju što im se sviđa, a što ne. Tako su i ‘Work Song‘ ponovno popularizirali. Zamislite tu moć - oni su pjesmu koja je nastala prije 10 godina ponovno učinili relevantnom i to kreacijom vlastitih videa, ‘hvatanjem‘ vlastitih emocija", kazao je Hozier i dodao da je i pandemija utjecala na način na koji konzumiramo glazbu, odnosno na odnos prema koncertima. Kaže da se nakon svega karte za koncerte prodaju mahnito, a publika pjeva još glasnije pa je, kako kaže, ta stanka donijela jednu lijepu sreću u nesreći.
Razgovor smo završili, naravno, pitanjem o odmoru jer je priznao da je - unatoč tome što ga publika napuni energijom - malo umoran od silnih putovanja ovih dana.
"Odmaram tako da nadoknadim manjak sna i posjetim obitelj i prijatelje jer najviše volim provoditi vrijeme s njima. To su momenti kojima se najviše vraćam, volim utihnuti i odmoriti okružen svojim ljudima", priznao je Hozier koji o privatnom život ne otkriva mnogo, ali otkrio je da je obitelj bila ključna u njegovom odabiru karijere.
"Glazba je jednostavno postojala u mom životu od rođenja. Moj otac je bio bubnjar benda koji je imao razne svirke, u našoj su se kući skupljali glazbenici i stalno si čuo da se nešto vrti u pozadini. Također, moji ujaci su bili glazbenici, a oba djeda su mi bili pjevači. Nešto je i u genima i predivnom spoju obitelji", sjetno je završio.
Samo nekoliko sati nakon razgovora s jednim plahim i nenametljivim bićem, na koncertu se susrećem s potpunom suprotnošću. On i deveteročlani bend izlaskom na pozornicu drže nas prikovane za njihove pojave svakim tonom i energičnim pokretom. Svaki član kolektiva savršeno vlada pozornicom, zrači karizmom a on ih prirodno dirigira i spaja u jednu emotivnu, pjesničku a na trenutke i žestoku glazbenu senzaciju. Sirovo, sigurno i energično, Hozier je izmjenjivao gitare na gotovo svakoj skladbi i pokazao koliko je izvrstan instrumentalist. S pjesmom „Nina Cried Power” glazbenik protestno poziva mlade da sudjeluju u promjenama, da puste svoj glas i malim koracima dolaze do nove i svjetlije budućnosti.
„Budite dobar susjed, dobar prijatelj, budite podrška ljudima, vremena su i ovako dovoljno teška”, poručio je i emotivnim govorom pozvao na osvještenje genocida u Palestini, pozvao svijet na mir, ljubav i zajedništvo. Velikim hitom „Take Me to Church” zatvara gotovo duhovni koncert koji nikoga nije ostavio ravnodušnim, i gotovo je nevjerojatno da se tolika izvođačka snaga krije u takvom nježnom divu. Hozier je iskustvo, umjetnost i emocija, za koju se možemo samo nadati da će nas opet počastiti svojim dolaskom.