Konačno smo dočekali i finalni dan Europskog prvenstva za boksače. Naš jedini predstavnik u današnjim finalima bio je Gabrijel Veočić, najbolji hrvatski amaterski boksač u ovom trenutku. Na suprotnoj strani ringa našao se Rastko Simić, boksač koji je neposredno prije početka meča najavljen kao ‘‘najveća nada srpskog muškog boksa‘‘, a ujedno se radi i o sedmerostrukom prvaku Srbije.
Gromoglasnu podršku publike imao je Simić još dok se kretao prema ringu, dok je naš Veočić popraćen salvom zvižduka od strane domaće publike. Međutim, Gabrijel nije izgledao niti malo impresionirano ili zastrašeno atmosferom u Pioniru. Miran, hladnokrvan i fokusiran kao uvijek, Veočić je od samog početka borbe pokazao da je s razlogom favorit i autoritativno se nametnuo. Puno žustriji, brži i konkretniji s udarcima bio je Gabrijel tijekom prve tri minute. Kao da je Rastko Simić taj koji je ostao impresioniran ambijentom i pritiskom koji nosi finale ovog turnira. Iako osjetno viši i dulji, Simić je ostajao prekratak s udarcima i mučio se s pronalaskom mete. Veočić je na svih pet sudačkih kartica uzeo prvu rundu.
Gabrijel Veočić i u ovom meču odisao je samopouzdanjem koje je samo dodatno raslo kako je turnir odmicao. Brođanin bi spuštao ruke, prelijepo bi eskivirao udarce protivnika i vidjelo se da uživa boksajući finale Europskog prvenstva. Prednji direkt učestalo je odsjedao na licu Rastka Simića, a jedna od glavnih Veočićevih odlika svakako je sjajan osjećaj za distancu i munjeviti ulazak i izlazak iz protivnikovog dosega. Simić se previše držao pojedinačnih udaraca, lijevim krošeom pokušavao je pogoditi Veočića, ali njegovi napadi bili su predvidljivi za Veočića i Simić nakon prvih šest minuta nije uspio ugroziti najboljeg hrvatskog boksača.
Španjolski i afganistanski sudac drugu rundu bodovali su u korist Simića, dok su ostala tri suca ponovno vidjeli hrvatskog boksača kao nadmoćnijeg. Pomalo nejasno bodovanje Afganistanca i Španjolca, ali Veočić je sve imao u svojim rukama nakon prve dvije runde.
Dobro je Simić otvorio treću rundu. Podigao je tempu, digao je razinu agresivnosti i krenuo je na sve ili ništa. Nakratko je imao Veočića leđima oslonjenog na konope, ali Gabrijel se dobrim radom nogu brzo izvukao iz nešto nezahvalnije pozicije i zauzeo je položaj na sredini ringa. Sredinom runde Veočić dobiva upozorenje zbog nenamjernog udarca u potiljak. Lijepo je Gabrijel mijenjao gard tijekom treće runde, pogađao je nešto frekventnije i rutinski je privodio meč kraju.
Uslijedila je sudačka odluka, ali dileme nije trebalo biti. Gabrijel Veočić nadboksao je Rastka Simića koji je meč okončao i s dvije posjekotine na licu. Jednoglasnom odlukom sudaca slavio je Gabrijel Veočić i nažalost, uslijedila je nova salva zvižduka s tribina.
Naravno, teško je ikome zamjeriti na tome. Radi se o uobičajenoj atmosferi na sportskim eventima, a Veočić je na koncu ipak pridobio i pljesak nakon što je podigao ruku Rastka Simića te sportski pozdravio protivnika i publiku.
Bio je ovo vjerojatno najbolji turnir u Veočićevoj dosadašnjoj karijeri. 22-godišnji hrvatski poluteškaš (-80 kg) već od šesnaestine finala morao je krenuti s turnirom. Dakle, pet pobjeda trebao je Gabrijel za osvojiti europsko zlato, a kroz svih pet mečeva, Veočić je naprosto oduševio izvedbama.
Nakon srebra na prošlogodišnjim Europskim igrama, Veočić se ove godine okitio zlatom na Europskom prvenstvu i prezentirao je sjajnu formu tri mjeseca uoči početka Olimpijskih igara. Definitivno imamo kandidata za napad na olimpijsku medalju, možda čak i najsjajniju.
22-godišnji Brođanin postao je ujedno drugi Hrvat koji je osvojio europsko zlato nakon osamostaljenja Hrvatske. Filip Hrgović 2015. godine osvojio je zlato u Samokovu (Bugarska), a Gabrijel Veočić sada mu se priključio na listi hrvatskih boksača koji su postajali europskim prvacima.
Osim Veočića, iz Beograda se s medaljama vraćaju Lucija Bilobrk (srebro) i Luka Pratljačić (bronca).
Izbornik Pero Veočić i ostatak stručnog stožera mogu biti zadovoljni onim što su naši predstavnici pokazali u Beogradu, a ovim putem čestitamo osvajačima medalja, ali i svim ostalim boksačima koji su srčano branili boje naše reprezentacije.
