Dizajner Martin Pohl jedan je od onih čijim se novim radovima veselimo jer nas redovito iznenadi različitim pristupom. Nedavno je prema njegovim zamislima uređena Poliklinika i optika Erjavec u Ivanić Gradu, za koju se lako može ustvrditi da je "totalno drukčija od drugih", to je umjetničko djelo.
S obzirom na to da je vlasnik Andrija Erjavec porijeklom iz tog grada, u koji je zaljubljen, potraga za reprezentativnom lokacijom i građevinom trajala je, kako čujemo, godinama.
- Vrlo brzo je ‘isfiltrirano‘ nekoliko željenih lokacija. No, put do realizacije trajao je puno duže. Odabir je pao na zapuštenu, derutnu građansku kuću s početka dvadesetog stoljeća. Iako na odličnoj lokaciji, bila je napuštena, ugrožene statike i uistinu ruglo u strogom centru grada. I tada je počela dugogodišnja borba vlasnika s gradskim institucijama, konzervatorima, arhitektima… Klasična priča koju prolaze svi koji imaju volju i hrabrost upustiti se u renovaciju ovakvih objekata - kaže Martin Pohl.
Fasada se zadržala sa svim karakterističnim secesijskim elementima, s vanjskim drvenim prozorima koji su replike originala uništenih dugogodišnjim neodržavanjem, dok je u unutrašnjosti dozvoljena intervencija u smislu rasporeda i materijala.
Kulisa
- Tako se dobilo otprilike 250 kvadrata za željenu namjenu. Izvana je u potpunosti zadržan secesijski duh, dok je interijer potpuna suprotnost. Beton, ravne plohe, bjelina, snažni i moćni volumeni su elementi kojima je kuća karakterom dovedena u 21. stoljeće. Sviđa mi se ta neočekivanost, taj kontrast kad se sagledava izvana nasuprot trenutku kad se kroči u nju, njena unutarnja brutalnost koja je dodatno naglašena dizajnom interijera - objašnjava dizajner.
Istaknut je posebno ulazni galerijski prostor optike. Volumen visine deset metara u kojem se nalazi odvojen je staklenom stijenom od prostora poliklinike, a povezan je spiralnim metalnim stepeništem s prostorima ordinacije smještene na katu.
- Tom surovom i brutalnom betonu suprotstavio sam čiste glatke ravne plohe bijelog MDF-a, materijala od kojeg je načinjen namještaj. Namještaj je izradio Slavko Fekeža, s kojim surađujem od svojih dizajnerskih početaka i sa sigurnošću znam da će besprijekorno realizirati sve moje ideje. U prostoru se ponavljaju tri betonska stupa koji svojim izlomljenim ‘rukama‘ drže krovnu konstrukciju. Oni su bili inspiracija za kose, izlomljene linije namještaja i dekorativne grede koje naglašavaju visinu i prate linije krovišta - rekao je Martin Pohl.
Izduženost i monumentalnost namještaja potencirana je linijskom rasvjetom. Ladičari kao da levitiraju, a grede kao da izlaze i probijaju zidove. Sav namještaj dizajniran je isključivo za taj interijer.
Na ovaj način stvorena je kulisa za atraktivno izlaganje okvira i naočala. U dijelu poliklinike materijali, oblici i tonovi su topliji i blaži pa se u većini provlači hrastov furnir, od kojeg su načinjene zidne obloge i namještaj.
- U ovom interijeru nalazimo nekoliko dizajnerskih komada brendova koje i inače koristim i preferiram u svojim interijerima.
Karakter
Mističan i čaroban Moooi luster Flock of Light, nekoliko Moooi tepiha u ordinacijama za estetske zahvate i kultni Nemo Lighting komadi rasvjete koje je Le Corbusier dizajnirao još davne 1949. godine - navodi dizajner.
Zadovoljan je što se svaki njegov interijer razlikuje pa tako nije uniformiran i prepoznatljiv na prvu.
- Volim da odiše karakterom investitora ili karakterom prostora u kojem se stvara. Inspiracija se uvijek nađe u nekom detalju ili nečijem karakteru, samo treba pažljivo promatrati, sagledati i slušati - smatra.
Martinu Pohlu ovo je jedna je od šest optika te licence koju je uređivao, a suradnja traje 12 godina.
