„Zdravstvene usluge iz godine u godinu sve više koštaju, svake godine 5 do 7 posto više. Kada sam ja studirao, nije bilo interventne kardiologije i pacijent koji je imao infarkt miokarda je završio u koronarnoj gdje je liječen raznim lijekovima i često je ostajao invalid. Danas, ako na vrijeme dođe u bolnicu, stavi mu se hitno stent i nakon par dana je kod kuće i brzo se vraća u normalan život. On nije invalid i puno je manji trošak za društvo. Ali sam taj zahvat košta puno više. Dakle, ulaganje u zdravlje naših građana nije trošak”, kaže u Globusovoj Ordinaciji prof. dr. sc. Davor Vagić, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, druge po veličini bolnice u Hrvatskoj.
„Što se tiče bolničkog sustava, reformom se predviđa akreditacija bolnica i stvaranje centara izvrsnosti. Cilj je da naši pacijenti dobiju što bolju uslugu. Recimo, one koji se liječe o malignih bolesti mora obraditi multidisciplinarni tim kako bi ishod bio najbolji. Prošla su vremena kada je jedan liječnik sve određivao. Očekujem da će i način financiranja biti drugačiji i da ćemo dobivati više novca. Razvijaju se i novi lijekovi i to sve više košta”, ističe Vagić dodajući kako pokušavaju za svakog pacijenta procijeniti žurnost. Za pacijente koji nisu žurni imaju jednu listu, a za pacijente s malignim bolestima drugu listu čekanja koja se drugačije ažurira.
Reforma predviđa da bolnički liječnici pregledavaju pacijente i u ordinacijama primarne medicine: je li to realno s obzirom na to da liječnici tvrde da i sada u bolnicama previše rade?
„Mislim da bi dio kolega mogao na to pristati. To mora biti na dobrovoljnoj bazi i moraju za to biti nagrađeni”, odgovara Vagić i napominje da je KBC „Sestre milosrdnice“ prilično dobro ekipiran, što znači da nemaju značajan manjak specijalista, a imaju i velik broj liječnika na specijalizaciji.
„Prošle godine, kada sam preuzeo funkciju ravnatelja, imali smo natječaj za sto medicinskih sestara, a javilo ih se 30 ili 40, i to je bilo zvono za uzbunu. Sreća je što unutar bolnice imamo školu za medicinske sestre i primalje i počeli smo aktivno raditi na motiviranju mladih sestara da kada završe školu dođu raditi kod nas. Uz to, Ministarstvo zdravstava omogućilo nam je da na 60 dana možemo zaposliti medicinsku sestru ili djelatnika kojeg trebamo, a poslije toga ide natječaj na koji se mogu javiti. Na zadnji natječaj javilo nam se više sestra nego što smo ih tražili”, rekao nam je dr. Vagić, koji budućnost vidi u centraliziranim bolničkim informatičkim sustavima umreženima s HZZO-om iz kojih će se točno vidjeti što i koliko netko radi.
„U starijim zgradama su uglavnom bolničke sobe koje nisu dovoljno dobre, ali uskoro krećemo u rekonstrukciju šest zgrada u Vinogradskoj u postpotresnoj obnovi u vrijednosti od 430 milijuna kuna. Aparati za zračenje su jako sofisticirana tehnika koja se vrlo često kvari, što znači da ih treba imati više nego što je u svakom trenutku potrebno. Država je to prepoznala i preko Ministarstva zdravstva ide u nabavu 24 nova aparata. Trenutno imamo 3 do 3,5 aparata na milijun stanovnika, a prosjek EU je 5,3, pa ćemo ga ovom kupovinom dostići. Vjerujem da će se to riješiti u iduće tri godine jer je velik dio aparata s kojima radimo pri kraju svog tehnološkog vijeka i treba ih zamijeniti novima. Uskoro ide natječaj i već iduće godine trebali bi nam stići prvi aparati”, otkriva dr. Vagić.
Komentira i česte pritužbe pacijenata da su bolnički djelatnici prema njima neljubazni.
„Nikada nećete postići da su svi ljubazni i nasmijani, ali jedino kroz razgovore zaposlenika i njihovih pretpostavljenih možemo doći do osvještavanja ljudi da je to problem. Imao nemali broj pritužbi upravo na komunikaciju. Stoga razmišljamo o radionicama za zaposlenike na šalterima koji su često pod pritiskom jer im dolazi mnogo ljudi, neki i sa nerealnim zahtjevima. Oni se moraju izdići iz toga i komunicirati na primjeren način. Svjesni smo tog problema i ima dosta prostora za napredak”, naglašava Vagić. Po njegovim riječima, postoje samo dvije vrste ravnatelja – oni koji rade dobar posao i oni koji ga ne rade. To, tvrdi on, nema veze sa stranačkom ili nekom drugom iskaznicom, nego s njihovim menadžerskim sposobnostima. Siguran je da će se s razvojem našeg društva i te primjedbe s vremenom smanjivati i da će prevladavati profesionalizam. Smatra da je njegova odluka da preuzme čelno mjesto KBC-a „Sestre milosrdice“ bila dobra jer misli da bolnica danas bolje radi nego prije.
