Pitala sam klijente, bračni par čiji je odnos prepun natjecanja, svađanja i dokazivanja što bi, svatko od njih više želio - biti sretan ili biti u pravu? Muškarac me začuđeno pogledao i pitao "Zar možete biti sretni ako niste u pravu?"
Možemo li biti sretni ako nismo u pravu i što u braku/vezi znači "biti u pravu"? Da li to znači pobijediti u prepirkama? Imati zadnju riječ? Nametnuti svoje izbore? Odustati od svojih dubokih stavova?
Svakako, "biti u pravu" ne znači nametati svoju volju i samo svoje izbore - to je agresija i despotizam. Također, odlučiti radije biti sretan nego biti u pravu ne znači odustati od svojih dubokih vrednota i stavova - to bi značilo odustajanje od same/oga sebe. Odluka izabrati biti sretan/a a ne biti u pravu u ovom kontekstu znači ostaviti male stvari malima, poštivati da osoba s kojom živim ima pravo na drugačije mišljenje i drugačije potrebe. To također znači složiti se da se u nekim stvarima ne slažemo.
Je li problem u komunikaciji?
Ja sam odgovorila klijentu da svakako mogu biti sretna iako nisam u pravu, odnosno ako je u nekoj situaciji moj muž u pravu, ja mogu svejedno biti sretna. Kaže klijent da je meni lakše jer imam muža psihoterapeuta i mi komuniciramo drugačije. To je zaista istina, jako sam ponosna na način kako moj muž i ja komuniciramo, no i njih dvoje mogu izabrati komunicirati drugačije nego do sada.
Oboje su me gledali s nevjericom. Predložila sam im da pokušaju napraviti eksperiment i svjesno i namjerno, svatko za sebe donijeti odluku da će sljedeći tjedan odustati od dokazivanja i "istjerivanja svoje pravde". Obećali su da će pokušati, no nisu sigurni da će uspjeti.
Kažu mi klijenti, ne samo ovo dvoje koje sam spomenula u tekstu, već i mnogi drugi, kako im je mučno i teško živjeti u stalnom dokazivanju i nametanju. Kao da bez toga njihove potrebe ne bi bile ispunjene. Kažu da je to iscrpljujući i nesretan život za oboje.
Destruktivno ponašanje
Iz iskustva znam da parovi koji ne mogu odustati od međusobnog dokazivanja i "istjerivanja svoje pravde" ne postižu dobre rezultate u terapijskom procesu. Isto tako znam da je brak/veza točno onakav kakvog su ga stvorili partneri.
Osim osjećaja da je muka i teško, parovi koji žive s čestim ili neprekidnim "ujedanjem" i dokazivanjem, znaju spominjati i seksualne probleme. U moju praksu ponekad dođu motivirani seksualnim problemima, pa se onda pokažu u pozadini borbe za nadmoć i za to da "budem u pravu" a ponekad dođu zbog loše komunikacije i teškog odnosa i onda izađu na vidjelu i seksualni problemi.
Od inata do seksualne averzije
Kad par "živi u ringu", kad se bore, seksualna želja se najčešće smanjuje, a može doći i do seksualne averzije. Postoje parovi koji uživaju u "seksu pomirenja", strasnom vođenju ljubavi nakon svađe, no nisam imala puno takvih klijenata. Puno češće klijenti su mi se žalili da su se otuđili jedno od drugog i da ne žele seksualni odnos kad je njihov međusobni odnos tako loš.
Nerijetko natjecanje i dokazivanje se preslikava i na seksualni život tako da se partneri inate i ne žele jedno drugome pružiti ono što znaju da drugi želi ili se inate toliko da si međusobno potpuno uskrate seksualne dodire i kontakte.
Izlaz iz ovakve situacije je na početku ove priče - moći izabrati biti sretni, a ne izabrati pravdanje i dokazivanje. Dok prepucavanje traje, neće biti pozitivnih rezultata. Kad svatko za sebe izabere da želi zaustaviti borbu, onda možemo imati mirno područje na kojem se može ponovo graditi odnos, korak po korak. Važno je primijetiti svaki mali napredak i cijeniti ga. Nizati iskustva mirnog rješavanja različitosti koja će dati motivaciju i snagu za nastavak truda i promjena ponašanja koja vode ka više sreće u odnosu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....