Ponekad i to ne baš tako rijetko, u razgovorima s klijentima bude komičnih situacija. Ponekad se klijenti glasno smiju nekim situacijama koje prepričavaju ili nekim načinima gledanja koje osvijeste kroz razgovor. Volim takve situacije. Smijeh i humor pomažu da se neke teške situacije lakše prihvate i prebrode. Ovisno o osobnosti, neki ljudi lakše prihvaćaju šale na svoj račun, lakše se upuste u gledanje na svoj život s vedrije strane. Nekima je to puno teže. Neki doživljavaju svoj život jako ozbiljno i zaista ne mogu napraviti šalu na svoj račun a niti ju primiti kad to partner/ica napravi.
Kako nastaje problem
I eto mogućeg problema u zajedničkom životu. Jednog od mnogih iako bismo mogli biti skloni razmišljanju da humor sve olakšava, moguće je da čak i humor kod nekih parova izaziva problem. 'Ti si neozbiljna osoba i ne doživljavaš život onakvim kakav jest.' I onda razmišljanje - s obzirom da je tako neozbiljna osoba ja ne mogu imati povjerenja u nju/njega. Ili 'Bože kako ti sve shvaćaš ozbiljno. Uopće se ne znaš šaliti.' I onda razmišljanje - život s ovom osobom postaje dosadan. Ona/on se ne zna uopće šaliti, ja ne mogu biti kakav/a jesam. Ako želim imati mir u kući, moram početi glumiti... I tako i od jedne od najugodnijih stvari u zajedničkom životu, humora i šale, nastane problem.
I eto sad, treba zajedno hodati kroz život a problem je na problemu. Čak i male stvari postaju veliki problemi. I onda samo gledamo na to što ta druga osoba s kojom živim radi naopako i pogrešno. Kad pomislim na kolumne koje smo do sada napisali na ovom portalu, koliko je problema u zajedničkom životu izneseno u tim kolumnama! Izgleda da, kako god se okrenemo, bračni život je pun problema. I zaista je. Nećemo se zavaravati.
Nije lako zajednički hodati kroz život. Pogotovo u ovakvom obliku zajedničkih života u kojem je velika težina na paru koji živi zajedno. Očekivanja su ogromna. U nekim drugim kulturama par nije usmjeren samo jedan na drugog nego su prisutniji i drugi članovi obitelji koji mogu pomoći u ispunjavanju nekih očekivanja (odgoju djece, dijeljenju briga, održavanju domaćinstva, financijama, rješavanju raznih problema).
No, u našoj trenutnoj kulturi življenja u dvoje, jedno od drugog očekujemo sve. Najbolji/a prijatelj/ica treba mi biti osoba s kojom živim. Održavanje domaćinstva radim s osobom s kojom živim. Nabavka i spremanje hrane - s osobom s kojom živim. Odgoj djece - s osobom s kojom živim. Izlasci i zabava - s osobom s kojom živim. Seks u kojem ćemo uvijek uživati - s osobom s kojom živim. Financijski poslovi – s osobom s kojom živim. Pričanje o problemima s posla - s osobom s kojom živim. Bolesti i nezgode djece ili roditelja - s osobom s kojom živim.
Ne kažem da naš način života u dvoje nije ispravan. Ne kažem da je u drugim kulturama bolje, dapače, znam od nekih žena s kojima sam pričala, a koje žive u drugačijim kulturama, koliko zavide našem načinu života u paru i kako bi se rado mijenjale. Samo želim jasno reći da je pritisak na dvoje ljudi koji žive zajedno veoma velik i da je ovakav način zajedničkog hoda kroz život povezan s problemima.
Različiti pogledi na život
I onda kad još tu dodamo različite poglede na život i probleme - evo još problema! Nemojte na ovom mjestu pomisliti da ću danas napisati neko rješenje, neki recept kako se može u dvoje hodati kroz život bez problema. Ja takav odgovor niti takav recept nemam. Ono što imam je puno iskustva u slušanju parova i njihovih problema kao i puno iskustva u gledanju parova koji su našli načine kako biti zajedno a da ih teret problema ne svija niti ne lomi.
Kroz nekoliko kolumni ću dotaknuti neke stvari koje sam naučila slušajući parove s kojima radim nadajući se da bi njihova iskustva mogla pomoći i nekim drugim parovima.
No, može i bez šale. Očekivanja su toliko isprepletena u našim konceptima u kojima živimo da možemo mnoge i mnoge večeri provesti sjedeći zajedno i pričajući o očekivanjima. Znam iz iskustva s parovima da je nekim osobama strašno teško govoriti o očekivanjima, da se srame i osjećaju jako ranjivima. Ali zajednički hod kroz život može zaista biti malo lakši ako se upustimo u avanturu razotkrivanja očekivanja.
Možda možemo o njima pričati kroz metafore ili u trećem licu, npr. Marko i Marica su zajedno i Marko očekuje od Marice to i to. Marko očekuje i da Marica onda tako i tako… Ako vam je teško pričati o svojim očekivanjima pokušajte jedan od predloženih načina ili izmislite neki treći. Probajte, to je možda drugačije od načina kako inače razgovarate ali može biti uvod u jednu lijepu avanturu hodanja zajednički kroz život s otvorenim kartama očekivanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....