Moja partnerica i ja smo u vezi oko četiri godine. Ona je srednjih tridesetih godina, a ja sam ušao u četrdesetu. Savršeno se slažemo u svemu, osim u jednoj vrlo važnoj stvari: ona želi dijete, a ja ne. Oboje smo nepopustljivi u tim svojim stavovima i, iako znam da bih si cijelog života predbacivao što sam postao otac protiv svoje volje, mislim da bih se jednako tako kajao da prekinem našu vezu koja je u svemu ostalom divna. Ne znam što da učinim, ne želim prekinuti, ali ne želim biti prisiljen na roditeljstvo i zbog toga jednog dana postati loš otac.
- Sebastijan, Rijeka
Odluka o roditeljstvu jedna je od najvažnijih u svakoj intimnoj vezi, a psiholozi i bračni savjetnici kažu da su razmimoilaženja po tom pitanju kod parova sve češća, kao i krize u odnosu zbog razlike u stavovima o roditeljstvu, što je zapravo posljedica loše komunikacije među partnerima. - Mnogi parovi su godinama zajedno, a da nikada nisu imali otvoren i precizan razgovor o tome žele li djecu, a to će prije ili kasnije dovesti do krize u vezi ako se njihovi stavovi o tome razlikuju - kaže Anita Chlipala, bračna i obiteljska psihoterapeutkinja i savjetnica koja smatra da je rješenje takve situacije najjednostavnije potražiti na samom početku veze.
- Naime, ako od prvog dana znate da žarko želite djecu, a vaš novi partner to ne želi, prekinite odmah, naročito ako ste oboje nepokolebivi u svojim stavovima. Čak i ako se čini da si u svemu drugome savršeno odgovarate, nitko ne zaslužuje da doživi predbacivanje i ogorčenost od strane partnera zbog svojih intimnih želja u pogledu vlastite budućnosti i obitelji. Samo biste gubili vrijeme i išli ususret budućim međusobnim zamjeranjima i zato je bolje prekinuti i pronaći nekoga tko ima slične želje i ciljeve. A mnogo je lakše prekinuti dok je veza još "mlada", nego kad uspostavite dublju povezanost i bliskost - tvrdi Chlipala.
Treba otkriti stvarni razlog
Kad je riječ o dugim vezama, Chlipala kaže da iz iskustva vidi da je neslaganje oko odluke o djeci zapravo prilično često jer ljudi često odgađaju razgovore o tako važnim temama. A takav razgovor ne svodi se samo na izražavanje želja u pogledu djece, već treba uključivati i utjecaj koji rođenje djeteta ima na financijski, obiteljski i socijalni život para. Prema njezinom mišljenju, nekoliko je najčešćih razloga zbog kojih jedna strana u vezi oklijeva ili odbija postati roditeljem, no često se problem može riješiti kad obje strane detaljno i otvoreno objasne razloge za svoje stavove.
- Financijski teret koji donosi roditeljstvo jedan je od čestih razloga za oklijevanje, no kad se detaljnije porazgovara o tome, ako je potrebno i uz pomoć stručne osobe, to se vrlo često može riješiti. Još jedan od čestih razloga je nepovjerenje u partnera, odnosno bojazan da partner neće biti dovoljno uključen u brigu o djetetu. I u tom slučaju je potreban detaljan razgovor i dogovor oko toga tko će biti zadužen za koje područje roditeljstva i kad se to dogovori, problem najčešće nestaje. Loša iskustva ili zlostavljanje od strane vlastitih roditelja, tjelesne promjene koje bi roditeljstvo moglo donijeti i gubitak prijateljstava i društvenog života još su neki od razloga za neželjene djeteta, no da bi se našlo rješenje u takvim slučajevima najčešće je potrebna pomoć terapeuta ili savjetnika - kaže Chlipala navodeći da su česti razlozi i promjene u načinu života koje donosi dijete, neprihvaćanje odgovornosti, neosjećanje majčinskog ili očinskog instinkta, posvećenost izgradnji vlastite karijere, nezainteresiranost ili čak odbojnost prema djeci. Dodaje i da sve više ljudi jednostavno ne želi djecu bez nekog posebnog razloga i za takvu osobnu životnu odluku nisu dužni davati objašnjenja niti se opravdavati.
Što ako partner promijeni mišljenje
Kad se dogodi da jedan od partnera promijeni mišljenje oko djece, to kod drugog može izazvati šok, ljutnju, tugu, zamjeranje i ogorčenost, a tada i onaj koji je promijenio mišljenje zbog toga osjeća krivnju, tugu i frustraciju. To je, kaže Chlipala, jedna od najtežih situacija, naročito ako ste uložili godine u vezu.
- U tom slučaju može biti od pomoći istražiti razinu sigurnosti u svoju odluku kod oba partnera. Naime, velika je razlika između "Nisam siguran" i "Definitivno nikada ne želim djecu". Umjesto da pitate partnera zašto ne želi djecu, razgovarajte s njim o tome kako je došao do te odluke. Pitanje "zašto" stavlja osobu u položaj da se mora braniti, objašnjavati, racionalizirati, opravdavati i dokazivati "ispravnost" svoje odluke, dok pitanje poput "što te navelo da promijeniš mišljenje" omogućava da pristupite tom razgovoru s razumijevanjem, znatiželjom i ljubaznošću, a ne svađalačkim tonom - savjetuje Chlipala.
Kada ostati u vezi, a kada prekinuti
Prema mišljenju Anite Chlipale, prekid je najbolja opcija u slučaju da nema volje ni prostora za razgovor, pregovaranje ili razmatranje eventualnog kompromisa, ako taj problem za jednu stranu predstavlja značajan emocionalni stres i ostanak u vezi bi samo još više štetio njezinom mentalnom zdravlju te ako jedan od partnera djecu doživljava kao smisao života jer bi ostajanje u takvoj vezi za njega neizbježno dovelo do tuge, depresije, očaja, žaljenja, kajanja i zamjeranja. U tom slučaju, bolje je prekinuti vezu kako bi osoba koja želi dijete mogla ostvariti svoj san s nekim drugim.
- Ako jedan od partnera nije siguran u svoju odluku, dobro je prepoznati koji su to strahovi u pitanju zbog kojih ne želi djecu te zajedno napraviti akcijski plan za svaki od tih strahova jer će to osobi dati sigurnost - kaže Chlipala, dok njujorški psihoanalitičar Austin E. Galvin preporučuje da partner koji oklijeva u vezi djeteta pronađe sigurnog i objektivnog sugovornika, poput terapeuta ili nekritičnog prijatelja koji će mu ponuditi objektivno viđenje i savjet. On svojim klijentima u takvoj situaciji postavlja pitanja "koliko vam je važno dijete? Jeste li se spremni odreći partnera zbog želje za djetetom?" - Osim ako veza nije u ozbiljnoj krizi, svi uvijek odgovaraju "ne" na to pitanje i na taj način osnažuju povjerenje u to da oboje žele ostati zajedno, a tada su i spremniji na pregovaranje oko te teme - kaže Galvin, dodajući da se uvjerio da partneri koji su se najviše opirali roditeljstvu najčešće postaju najbrižniji roditelji. Ističe i da nikada nije imao slučaj u kojem je netko, nakon postignutog dogovora, držeći novorođenu bebu u naručju zaključio da je to ipak bila pogreška. Ni tada niti godinama poslije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....