‘Smetaju me njezini bivši, a znam da je sve to u mojoj glavi. Kako se riješiti ovih misli koje ugrožavaju naš brak?‘

Poštovana Petra,

živim u sretnom braku sa suprugom koju volim i koja mene voli. Imamo bistro i nadareno dijete. Materijalno smo situirani. Moj problem je što ne živim u sadašnjosti, već u prošlosti. Koja nije moja, već moje supruge. Naime, ona je prije našeg braka bila seksualno aktivna s više partnera, dok ja nisam. Opsjeda me njezina prošlost o kojoj stalno razmišljam, pa čak kada smo intimni, jer sve što mi danas radimo, ona je nekada imala sa drugima. Ništa joj ne prebacujem, čak o tome nikada nismo ni razgovarali, izuzev nekih pukih činjenica na početku naše veze. Plašim se za sebe i nas, jer me takve misli stalno proganjaju i opterećuju odnos. Kako da sebi pomognem, ima li uopće pomoći?

• Zabrinuti suprug

Odgovara Petra Pinjuh, certificirana terapeutkinja za odnose i intimu te hipnoterapeutkinja

Dragi zabrinuti supruže,

prvo vam želim reći nešto što će vas možda iznenaditi. Niste ni prvi ni jedini muškarac koji se bori s ovim mislima. Samo je velika većina odlučila o tome šutjeti. I upravo zato cijenim vašu iskrenost. Jer vi ne pitate kako promijeniti svoju suprugu. Pitate kako promijeniti vlastite misli. A to je ogromna razlika.

Iz vašeg pisma vidim nešto vrlo važno. Pišete da živite u sretnom braku. Da vas supruga voli. Da vi volite nju. Da imate dijete. Da ste stvorili život kojim biste, objektivno gledano, trebali biti zadovoljni. A ipak vas nešto izjeda. Ne sadašnjost. Nego prošlost. I to ne vaša. Nego njezina. To je fascinantno kada malo zastanemo i pogledamo sa strane.

Vaš brak danas ne ugrožava stvarna osoba. Vaš brak ugrožavaju duhovi. Muškarci koji više ne postoje u njezinom životu. Muškarci koje nikada niste upoznali. Muškarci koji vjerojatno ne znaju ni da postojite. A ipak su svakodnevno s vama. U vašim mislima. U vašim usporedbama. U vašim strahovima. U vašoj spavaćoj sobi. Čak i kada vodite ljubav sa ženom koja je odabrala upravo vas.

Kad god uspoređujemo sebe s nečijom prošlošću, unaprijed smo izgubili

SOLOVIOVA LIUDMYLA/SHUTTERSTOCK

I zato vam želim postaviti jedno pitanje:

Što vas zapravo boli? Je li moguće da vas ne boli njezina prošlost? Nego ono što njezina prošlost govori o vama? Muškarci često misle da ih muči ljubomora. A zapravo ih muči uspoređivanje, manjak samopouzdanja. Ljubomora kaže: "Hoće li me ostaviti zbog onog zabavnog kolege na poslu?" Uspoređivanje i manjak samopouzdanja kaže: "Jesam li dovoljno dobar?" Između redaka vašeg pisma ja osjećam upravo ovo drugo. Pitanja poput: Jesam li najbolji? Jesam li poseban? Jesam li dovoljno vrijedan? Jesam li joj najbolji ljubavnik? Jesam li ostavio najjači trag?

Um postavlja pitanja

Brutalna istina je da na ta pitanja nikada nećete dobiti odgovor koji će vas umiriti. Jer problem nije u odgovoru. Problem je u pitanju, i u umu koji postavlja takvo pitanje. Kad god uspoređujemo sebe s nečijom prošlošću, unaprijed smo izgubili. Znate zašto? Zato što se uspoređujemo s maštom. S vlastitim projekcijama. S filmom koji smo sami režirali u svojoj glavi. A ljudska mašta ima jednu vrlo nezgodnu naviku. Uvijek pretjeruje. U glavi bivši partner postane zgodniji, bolji ljubavnik, samouvjereniji, zanimljiviji, posebniji... A stvarnost je gotovo uvijek puno dosadnija i bezveznija od filma koji vrtimo sami sebi u glavi.

Želim da zastanete na trenutak, udahnete dva puta duboko, i pročitate polako i na glas sljedeće rečenice: Vaša supruga nije ostala s njima. Ostala je s vama. Nije se odlučila na dijete s njima. Izabrala je vas, da budete otac njenog djeteta. Nije gradila život s njima. Gradila ga je s vama. Nije se budila uz njih svih ovih godina. Budila se uz vas. To su sve činjenice, a ne rečenice utjehe.

I sada dolazimo do dijela koji muškarci često zanemare. Vi se ne natječete s njezinim bivšima. Pobijedili ste ih odavno, onoga dana kada je izabrala vas. I izabire vas svaki dan iznova. Svaki put kada se vrati kući. Svaki put kada s vama gradi budućnost. I zato možda pravo pitanje nije: Kako prestati razmišljati o njezinim bivšima? Možda je pravo pitanje: Zašto sebi ne vjerujem dovoljno da prihvatim da sam izabran? Da sam vrijedan njene ljubavi i pažnje?

Ako ćemo svoju vrijednost graditi uspoređujući se s drugima, osuđeni smo na vječni nemir, nezadovoljstvo i unaprijed izgubljene ‘bitke‘ u odnosima i poslovima

MLADEN MITRINOVIC/SHUTTERSTOCK

Dovoljni smo

Kada danas pogledam svoj život, svoje klijente i ljude oko sebe, iskreno mogu reći da gotovo ne poznajem osobu koja se barem u jednom razdoblju života nije borila sa samopouzdanjem, samopoštovanjem i osjećajem vrijednosti. Neki s izgledom. Neki s novcem. Neki s poslom. Neki s roditeljstvom. Neki sa seksualnošću. Neki s ljubavnim odnosima. A mnogi, poput vas, s osjećajem da možda nisu dovoljno dobri. Zato vas želim pitati nešto vrlo konkretno. Kada razmišljate o njezinim bivšima, što je najgore što zamišljate? Da su bili bolji ljubavnici? Da su bili iskusniji? Da su bili privlačniji? Da su joj pružili nešto što vi ne možete? Primjećujete li da u svim tim scenarijima zapravo ne propitujete njih? Propitujete sebe. A to je velika razlika. Jer problem nikada nije bio u njima. Problem je što ste njih pretvorili u ogledalo kroz koje gledate vlastitu vrijednost. A to je borba koju je nemoguće dobiti na ovakav način.

Uvijek će postojati netko zgodniji. Netko bogatiji. Netko uspješniji. Netko iskusniji. Netko mlađi. Netko stariji. Netko zabavniji. Netko pametniji… i popis je uistinu bez kraja. Ako ćemo svoju vrijednost graditi uspoređujući se s drugima, osuđeni smo na vječni nemir, nezadovoljstvo i unaprijed izgubljene ‘bitke‘ u odnosima i poslovima. Samopouzdanje ne nastaje kada zaključimo da smo najbolji. Samopouzdanje nastaje kada zaključimo da smo dovoljni.

Ne morate pobijediti njezine bivše. Morate prestati ratovati sami sa sobom, poručuje Petra

Petra Pinjuh/Privatni album

Razgovor pomaže

I sada želim da obratite pozornost na još nešto. Možda mislite da svoju unutarnju borbu uspješno skrivate. Nikada niste izgovorili niti jednu zamjerku svojoj supruzi. Nikada niste postavili neugodno pitanje. Nikada niste komentirali njezinu prošlost. Ali energija se ne može sakriti. Ne postoji čovjek na svijetu koji može glumiti unutarnji mir ako ga nema. Ne postoji čovjek koji može godinama nositi strah, nesigurnost i uspoređivanje, a da to ne procuri kroz ponašanje. Partner to osjeti. Uvijek. Možda nema objašnjenje što ta promjena energije znači ali osjeti se da ne nešto nije u redu. To je isto kao kada vas netko pita: "Što ti je?" A vi odgovorite: "Ništa."

Nikada nisam razumjela taj odgovor "Ništa". Ako je stvarno ništa, zašto druga osoba uopće postavlja pitanje? Partner ne pita zato što vidi da je sve u redu. Pita upravo zato što primjećuje da nešto nije u redu. A odgovor "ništa" često je samo drugi naziv za temu koju ne želimo otvoriti. I zato bih vas upozorila na jednu stvar. Ako se ne pozabavite ovim mislima, postoji mogućnost da će vaša supruga s vremenom početi osjećati da se nešto događa s vama. Neće znati što. Ali osjetit će distancu. Napetost. Povlačenje. Možda manjak spontanosti. Možda manjak prisutnosti tijekom intime. Možda osjećaj da ste mislima negdje drugdje. I tada bi mogla početi donositi vlastite zaključke. Možda čak potpuno pogrešne. A problem nikada nije bio u njoj. Problem je bio u vašem unutarnjem razgovoru sa samim sobom. Zato vam želim dati nekoliko vrlo konkretnih savjeta.

Prvi: Svaki put kada se pojavi misao o njezinim bivšima, zaustavite se i postavite si pitanje: "Što sada mislim o sebi?" Ne o njima. Samo o sebi.

Drugi: Počnite bilježiti svoje kvalitete. Znam da zvuči banalno. Ali ljudi koji se bore sa samopouzdanjem i osjećajem vrijednosti često imaju nevjerojatnu sposobnost da vide samo i isključivo svoje mane i potpuno ignoriraju svoje vrline.

Treći: Podsjećajte se na činjenice. Ne na osjećaje. Činjenice su: Ona je s vama. Ona vas voli. Ona s vama gradi život. Vas je izabrala. Sve ostalo su pretpostavke. A pretpostavke nisu činjenice.

I četvrti savjet: Ako osjećate da sami ne uspijevate izaći iz tog kruga razmišljanja, potražite pomoć. Coaching. Psihoterapiju. Hipnoterapiju. Razgovor s bliskom osobom koja vas poznaje i želi vam dobro. Jer često problem nije u sadašnjosti nego u puno starijem osjećaju nedovoljnosti koji se formirao u nama nekada davno, najčešće dok smo još bili djeca.

I za kraj želim da zapamtite jednu činjenicu. Možda najvažniju u cijeloj kolumni. Vaša supruga nije ostala s vama zato što nije imala izbora. Ostala je s vama zato što je imala i izbor, i iskustvo, i vi ste joj bili najbolja odluka! I upravo zato je njezin izbor toliko vrijedan. Jer ste vi bolji od sveg iskustva koje je imala. Točka.

Ne morate pobijediti njezine bivše. Morate prestati ratovati sami sa sobom. Tek tada ćete doista moći uživati u ljubavi koju već imate. A to je, vjerujte mi, puno veća pobjeda.

Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.