S ljubavnicom osjećam sve što mi nedostaje u braku. Trebam li supruzi priznati i može li se strast vratiti?

U braku sam gotovo 20 godina i imam dvoje djece. Izvana gledano, moj život izgleda idealno. Ali među nama već dugo nema prave intime, seksualnosti ni strasti. Više se osjećamo kao partneri u životu nego kao muškarac i žena. Već neko vrijeme imam ljubavnicu. S njom osjećam sve ono što mi nedostaje u braku - želju, uzbuđenje, lakoću i fantastičan seks. Ona ne traži da ostavim ženu, čak ni sama ne želi klasičan odnos i viđa se i s drugim muškarcima. Meni to ne smeta. Ono što me zapravo boli jest činjenica da ne razumijem zašto to ne mogu osjećati sa svojom suprugom. I postoji li način da se ta strast vrati tamo gdje bih zapravo najviše volio da postoji, a to je s njom, i trebam li joj sve priznati?

• Čitatelj

​Odgovara Petra Pinjuh, certificirana terapeutkinja za odnose i intimu te hipnoterapeutkinja

Dragi Čitatelju,

hvala na iskrenosti i želji da se vratite doma. Najprije ću reći nešto što će mnogima biti neugodno čuti: vaša situacija nije rijetkost. Dapače, puno je češća nego što ljudi misle. Samo što se o njoj uglavnom šuti dok god izvana sve izgleda uredno i posloženo. A iza zatvorenih vrata mnogi brakovi danas funkcioniraju upravo ovako: stabilnost, poštovanje, zajednički život, djeca, putovanja (za objave na društvenim mrežama), krediti, organizacija… ali vrlo malo ili nimalo erotike, želje i osjećaja da ste još uvijek muškarac i žena koji se žele. I tada se vrlo često pojavi treća osoba. Ne nužno zato što je "bolja", nego zato što uz nju ponovno osjetimo dio sebe koji je godinama spavao. Taj dio nije umro niti nestao. I tu dolazimo do ključne stvari koju ljudi često ne razumiju.

Uz ljubavnicu ne živite život nego bježite od njega

Pressmaster/SHUTTERSTOCK

Uz nju bježite od života

Vaša ljubavnica nije samo žena. Ona je simbol. Simbol verzije vas koji je još uvijek živ, željan, uzbuđen i slobodan. Uz ljubavnicu nemate račune, raspored djece, umor, rutinu, kućanske rasprave ni teret svakodnevice. Uz nju ne živite život - uz nju bježite od života. S njom se veselite gledati pinky sandale, sjajne naušnice, haljine s resicama… ne jer je to vaš fetiš ili vas je to ikada zanimalo, ali sada sve to ima drugačije boje i melodiju… kada se o takvim stvarčicama priča uz osmijeh, lakoću, jednostavnost i zavodljivost. Zar ne? I upravo zato mnogi naprave veliku grešku i zaključe: "Problem je u mojoj ženi". A vrlo često problem uopće nije u partneru, nego u dinamici odnosa koja je s godinama postala isključivo funkcionalna.

Erotika ne umire uvijek zbog nedostatka ljubavi. Puno češće umire zbog prevelike poznatosti. Ona traži intrigu, iščekivanje (pozitivno), zavođenje… Kada partner postane dio rutine, mozak ga prestane doživljavati kao nešto novo i uzbudljivo. Počne ga doživljavati kao sigurnost, logistiku, svakodnevicu. A želja vrlo teško preživljava u prostoru gdje više nema igre, misterije, zavođenja i emocionalne prisutnosti.

Priznati nevjeru ili ne?

I sada dolazimo do dijela koji je najteži. Pitate me trebate li priznati prevaru. Na to pitanje ne postoji univerzalan odgovor. Ljudi često romantiziraju istinu kao da je svako priznanje automatski čin poštenja i iscjeljenja. Ali istina nije jednostavna.

Ponekad priznanje donese oslobođenje. Ponekad razori osobu koja ništa nije sumnjala. Ponekad je priznanje stvarno želja za iskrenošću. A ponekad samo potreba da sami sebi olakšamo krivnju ne mareći za ishod.

Zato prije bilo kakvog priznanja čovjek mora biti brutalno iskren prema sebi: zašto to želim reći? Da bismo nešto promijenili? Ili da skinem teret sa sebe?

I još važnije pitanje: što zapravo želim? Jer vi trenutačno živite između dvije stvarnosti. Jedna vam daje sigurnost. Druga vam daje osjećaj živosti. Ali dugoročno nitko ne može živjeti rastrgan između dvije verzije sebe bez posljedica.

Ono što je zanimljivo jest da mnogi muškarci vjeruju kako njihove supruge "ništa ne vide". Moram vam reći da žene često osjete puno više nego što pokažu. Ponekad i same emocionalno odu iz odnosa mnogo prije nego što muškarac to primijeti. Ponekad imaju vlastite fantazije, vlastite tišine, pa čak i vlastite tajne o kojima partner nema pojma. Zato brakovi rijetko pucaju samo zbog treće osobe. Treća osoba je najčešće simptom nečega što je puno prije puklo između dvoje ljudi.

Da biste vratili erotiku u brak, morate ponovno početi gledati partnericu izvan uloge "majke vaše djece" i "žene s kojom organizirate život"

OLEGGG/SHUTTERSTOCK

Nova energija vraća strast

I sada dolazimo do možda najvažnijeg dijela vašeg pitanja. Može li se ta strast vratiti supruzi? Može. Ali ne tako da pokušate kopirati odnos s ljubavnicom. Jer problem nije tehnika seksa. Problem je što ste sa suprugom prestali biti muškarac i žena koji se zavode. Postali ste sustav. Dosadan i predvidljiv sustav. A sustavi funkcioniraju. Ljubavnici osjećaju.

Da biste vratili erotiku u brak, morate ponovno početi gledati partnericu izvan uloge "majke vaše djece" i "žene s kojom organizirate život". Morate ponovno stvarati prostor u kojem postoje napetost, igra, pažnja i prisutnost. Jer strast se ne vraća razgovorom o problemu. Strast se vraća novom energijom između dvoje ljudi. Tu mislim prvenstveno na poglede, dodire, pozive tijekom dana, komplimente, korištenje jezika odraslih ljudi koji se zavađaju i pričaju "prljavo"…

I za kraj, jedna brutalno iskrena istina: mnogi ljudi ne žele zapravo drugog partnera. Žele ponovno osjetiti sebe i biti s osobom s kojom već imaju sve. A to je velika razlika. Jer meni se čini da vi ne tražite novu ženu. Možda samo tražite način da ponovno budete živ muškarac - i to baš pored žene s kojom ste nekada sve započeli.

Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.