Erektilna disfunkcija čest je seksualni problem i najčešći seksualni poremećaj zbog kojeg muškarci traže pomoć.
 Getty Images
što sad

Najčešći rizični faktori za erektilnu disfunkciju, na popisu se našla i mnogima omiljena aktivnost

Od psiholoških čimbenika, najvažnija je anksioznost i promatranje vlastitog tijela. Muškarac koji u seksualni odnos ulazi s visokim stupnjem anksioznosti može imati velikih problema s postizanjem ili održavanjem erekcije.

Primjer 1.

Ivica je muškarac, star 59 godina, oženjen, dijabetičar, uzima oralne antidijabetike, hipertoničar. Liječi se od šećerne bolesti i povišenog krvnog tlaka oko desetak godina. Zadnjih par godina primijetio je da mu je erekcija manje čvrsta, da se teže uzbudi, a zadnjih šest mjeseci često tijekom seksualnog odnosa se erekcija izgubi i ne može dovršiti seksualni odnos. Dok je u seksualnom odnosu sa ženom razmišlja o tome hoće li ponovno izgubiti erekciju i to se u zadnje vrijeme događa gotovo redovito.

Primjer 2.

Petar je mladić od 22 godine, zdrav, sportaš, u vezi s djevojkom oko šest mjeseci. Od početka ove veze ima problema s postizanjem erekcije, te je u nekoliko navrata izgubio erekciju čim bi se on i djevojka skinuli, dok je prije toga imao čvrstu erekciju. Dok se maze ili dok se nalaze negdje na javnom mjestu, ima čvrstu erekciju; no kad se trebaju skinuti i kad se očekuje seksualni odnos, erekcija nestane. S ranijom djevojkom nije imao ovih problema. Kad uspoređuje djevojke, kaže da mu je do ove više stalo, da ovu voli, volio bi biti s njom, no boji se da će ga ostaviti zbog njegova problema. Zbog toga je u posljednje vrijeme počeo izbjegavati situacije u kojima bi moglo doći do seksualnog odnosa, te uvijek izmišlja da negdje treba ići, da mu se žuri.


RIZIČNI ČIMBENICI

Erektilna disfunkcija (po novoj nomenklaturi naziva se erektilni poremećaj, a po onoj staroj impotencija) jest stanje u kojemu muškarac ne može postići ili održati erekciju do završetka seksualne aktivnosti, unatoč adekvatnoj stimulaciji. Erektilna disfunkcija se smatra poremećajem/smetnjom, jedino ako se događa tijekom dužeg razdoblja (tj. duže od šest mjeseci) i ako se javlja u većini seksualnih aktivnosti. Ona može biti primarna (tj. od početka seksualne aktivnosti muškarca) ili sekundarna (pojavljuje se u jednom trenutku, nakon perioda u kojemu je muškarac doživljavao normalne i čvrste erekcije). Također, može biti situacijska (tj. da se događa samo u nekim situacijama, samo s nekim partnericama, samo u odnosu, a ne i u masturbaciji i slično) ili generalizirana (da je prisutna u svim situacijama, sa svim partnericama, u svim oblicima seksualne aktivnosti).

Erektilna disfunkcija čest je seksualni problem i najčešći seksualni poremećaj zbog kojeg muškarci traže pomoć (prijevremena ejakulacija je češća od erektilne disfunkcije, no muškarci s prijevremenom ejakulacijom rjeđe traže pomoć). Erektilna disfunkcija pokazuje jasnu i čvrstu vezu s dobi - što je muškarac stariji, to je veća šansa da će imati erektilnu disfunkciju. U mlađoj životnoj dobi, do 40 godina, erektilna se disfunkcija javlja u oko 4% muškaraca, dok nakon 60. godine života, učestalost naglo raste, te se penje na preko 30% u kasnim šezdesetim i preko 50% u kasnim sedamdesetim godinama.

Rizični čimbenici za erektilnu disfunkciju jednaki su rizičnim čimbenicima za bolesti srca i krvnih žila: pušenje, šećerna bolest, fizička neaktivnost, sedentarni način života, povišen krvni tlak, povišene masnoće u krvi. Razlog je taj što je penisna arterija jedna od najužih u tijelu (uža je od arterija koje opskrbljuju krvlju srce), te je jedna od prvih koja će se suziti i začepiti kad dođe do odlaganja masnoća u krvnim žilama, te može biti preteča budućeg srčanog infarkta.

Na erektilnu disfunkciju utječu fizički, psihički i socijalno-kulturalni čimbenici. Od fizičkih čimbenika već sam spomenuo suženje krvnih žila, šećernu bolest i povišeni krvni tlak. Ivica iz našeg primjera upravo je takav muškarac s nizom rizičnih čimbenika (povišeni krvni tlak, šećerna bolest, te lijekovi koji se koriste za liječenje ovih bolesti). Također, moguće je da problemi s erekcijom nastupe kad se snizi razina testosterona (muškog spolnog hormona u krvi). Nadalje, lijekovi koji se koriste za liječenje tjelesnih i psihičkih bolesti mogu dovesti do erektilne disfunkcije (npr. neki antihipertenzivi, antipsihotici).

Od psiholoških čimbenika, najvažnija je anksioznost i promatranje vlastitog tijela. Muškarac koji u seksualni odnos ulazi s visokim stupnjem anksioznosti (Petar iz primjera) može imati velikih problema s postizanjem ili održavanjem erekcije. Također, kad se pojavi erektilni problem, upravo anksioznost, iščekivanje i strah da će se ovaj problem ponovno javiti održavaju smetnje erekcije. Tako muškarci koji imaju ovih problema, vrlo često već unaprijed razmišljaju o tome hoće li im se ovaj problem pojaviti, hoće li ponovno postići erekciju, te kad ulaze u seksualnu aktivnost stalno provjeravaju imaju li erekciju, je li ona dovoljno čvrsta i slično. Naravno da tada više nisu usmjereni na užitak, na zadovoljstvo u seksu, već na promatranje svoje uspješnosti u održavanju erekcije; a ovo vodi gubitku erekcije - tako ulaze u začarani krug.


Sociokulturalni mitovi

Konačno, sociokulturalni mitovi podržavaju probleme s erekcijom. U našem društvu postoje neki (netočni) mitovi: muškarac treba uvijek biti spreman za seks, čim ugleda zgodnu djevojku muškarac dobije erekciju, muškarac treba biti taj koji uvijek inicira seks i slično. Ovakva (pogrešna) uvjerenja djeluju negativno i na muškarce (jer povećavaju anksioznost) i na žene (jer smanjuju slobodu u seksu), umanjujući zadovoljstvo njihovim seksualnim životom.

Kod muškarca koji ima erektilne smetnje, prvi korak uvijek treba biti utvrđivanje postojećih čimbenika rizika, otkrivanje eventualnih bolesti i stanja koja mogu biti u podlozi ovog problema, kako bi ih se moglo adekvatno rješavati. Konkretno to znači da bi svaki muškarac s erektilnim poremećajem morao napraviti neke osnovne laboratorijske nalaze (šećer u krvi, masnoće u krvi, mjerenje krvnog tlaka). Naime, ovim pretragama možemo s jedne strane otkriti postojeće uzroke erektilnih problema i onda ih liječiti, a s druge strane, možemo otkriti muškarce koji imaju zajedničke čimbenike rizika za erektilnu disfunkciju i kardiovaskularne bolesti, te preventirati buduće komplikacije. Također, kad postoje i drugi znakovi hipogonadizma (sniženog testosterona), kao što su gubitak jutarnjih erekcija, smanjivanje veličine testisa, umor i problemi s energijom i koncentracijom; treba odrediti i vrijednosti testosterona.

Premda kod većine erektilnih problema djeluju zajednički organski i psihološki čimbenici, ugrubo se može prepoznati, na temelju razgovora s muškarcem, koji su čimbenici važniji. Psihološki čimbenici obično igraju veću ulogu kod muškaraca mlađe dobi, koji imaju očuvane jutarnje erekcije (kod buđenja) i koji mogu održati erekciju u masturbaciji. Za razliku od toga, organski čimbenici su važniji za muškarce starije dobi, koji imaju druge tjelesne bolesti, koji nemaju jutarnjih erekcija, ne mogu postići i/ili održati erekciju u masturbaciji ili drugim oblicima seksualne aktivnosti (npr. u oralnom seksu).

Od psiholoških čimbenika uvijek treba procijeniti zadovoljstvo vezom u kojoj se muškarac nalazi, jer su opće zadovoljstvo vezom i odnosom i seksualno zadovoljstvo u vrlo bliskom odnosu. Nadalje, partnerice muškaraca s erektilnom disfunkcijom imaju veću šansu da i same imaju neki seksualni problem (zbog toga /ali ne samo zbog toga/ uvijek treba pozvati partnericu). Također, muškarci s erektilnim smetnjama češće imaju druge seksualne probleme, pa uvijek valja s njima razgovarati i o drugim aspektima seksualnog ciklusa (seksualnoj želji, orgazmu, ejakulaciji i sl.).


Kako si muškarac s erektilnim problemom može pomoći

Kao prvo, treba promijeniti stil života, ako ima neki od rizičnih čimbenika. Dakle, prestanak pušenja, fizička aktivnost, snižavanje povišenog krvnog tlaka, šećera i masnoća u krvi. Što se tiče fizičke aktivnosti, preporuča se bilo koja vrsta aerobne aktivnosti, osim vožnje bicikla. Naime, pritisak na živac koji ide prema penisu može otežati erekciju. Ovu činjenicu primijetili su još stari Grci koji su znali da plemena koja više jašu imaju problema s erekcijom.

Druga važna i nezaobilazna stvar jest otvoreni razgovor s partnericom. Dok god muškarac u odnos ulazi s razmišljanjem hoće li postići erekciju, hoće li ga penis „izdati“, nije opušten i teško da će riješiti ovaj problem. Seks treba biti opuštena i ugodna aktivnost, u kojoj je važno da se čovjek dobro osjeća i uživa, a ne da ga odradi s čvrstom erekcijom. Zbog toga upravo promjena seksualne aktivnosti i vrste seksa (npr. eksperimentiranje na različite načine, umjesto da seks bude samo penetrativni peno-vaginalni seks) može umanjiti strah i iščekivanje, pa time i erektilni problem.

Također, dobro je da muškarac i dalje masturbira. Naime, katkad muškarci misle da ako prestanu masturbirati, da će im erekcija biti čvršća u odnosu. Događa se upravo suprotno i to iz razloga, što si muškarac prestankom masturbacije uskraćuje priliku da vidi da i dalje može postići erekciju.

Konačno, postoje i lijekovi koji su registrirani za ovaj problem. Ovi lijekovi djeluju na kemijske tvari koje dovode do širenja krvnih žila u penisu. Nadalje, lijek neće djelovati bez stimulacije. Dakle, nakon uzimanja lijeka i dalje je potrebna vidna, taktilna i erotska stimulacija, kao i kod zdravog muškarca. Konačno, treba reći da i ovi lijekovi mogu imati nuspojave. Najčešće nuspojave nastaju zbog toga što ovi lijekovi prošire krvne žile i na drugim mjestima, a ne samo na penisu. Tako zbog širenja krvnih žila u glavi dolazi do glavobolje, širenje krvnih žila u nosu dovodi do simptoma nalik hunjavici.

Osim lijekova, na raspolaganju je i liječenje davanjem aktivnog sredstva direktno u penis (osobu se nauči da si sama daje ove injekcije prije odnosa), kod muškaraca koji imaju snižene vrijednosti testosterona nadoknađuje se ovaj hormon. Penisne pumpe omogućuju postizanje erekcije mehaničkim putem (putem negativnog tlaka), a moguća je i ugradnja penisnih proteza.

Kod muškaraca kod kojih psihološki faktori igraju važniju ulogu, umjesto lijekova (ili zajedno s njima) od velike pomoći može biti i seksualna terapija. Ova terapija može biti partnerska (kad je uključena i partnerica, ovakva terapija ima i veći uspjeh) ili individualna. U seksualnoj terapiji muškarca i njegovu partnericu se potiče i vodi prema seksualnoj aktivnosti bez anksioznosti. Seksualna terapija je vrsta psihoterapije, na samoj seansi se razgovara, uči komunikaciji, a partneri vrlo često dobiju i neke zadatke/igrice, koje rade kod kuće.

Za kraj bih rekao da svaki muškarac koji ima problema s erekcijom bi se trebao javiti svom liječniku, jer na taj način može popraviti svoj seksualni život, ali i svoje zdravlje općenito. Također, imamo na raspolaganju različite metode liječenja.

Linker
17. studeni 2024 02:57