Kako ste primali ljubav kad ste bili dijete? Terapeutkinja Gradac: Takvi obrasci nesvjesno postaju naša definicija ‘dobre‘ veze

Pretpostavljam da svatko od nas, kad malo razmisli, zna kako bi izgledao njegov idealan odnos. Bio bi to odnos prepun bezuvjetne ljubavi, intimnosti, potpore i zabave. Partnerica ili partner bili bi dosljedni u svojim djelima, davali nam nježnost, razgovarali s nama kad nam je teško, uvažavali naše potrebe i jasno izražavali svoje. No neki od nas, što god da poduzmu, ne ide, kao da su prokleti. Završavate s partnerima koji niti daju ljubav niti potporu, osjećate se stalno pod stresom, stalno pod upitnicima - zašto sam ovo zaslužila ili zaslužio? Međutim, ne radi se o zasluživanju nego o našim uvjerenjima o tome što je ljubav koja dolaze iz našeg prvog bliskog odnosa, odnosa s roditeljima i njihova međusobnog odnosa. Mi smo prvenstveno bića navika i u svijetu kaosa i nepredvidljivosti naš će um težiti ponavljanju poznatog jer to smatra sigurnijim, čak ako je to poznato i loše za nas. Isto kao što spavamo na istoj strani kreveta, tako i naša uvjerenja o bitnim stvarima idu istom, poznatom stranom.

Dječji osjet i osjećaji

Dok smo dijete i bez svjesne ideje o tome što je ljubav, dok naš cerebralni korteks nije ni spreman za stvaranje takvih koncepata, sa svijetom imamo interakcije samo kroz osjete i osjećaje. Zapravo osjetimo svijet puno prije nego što ga intelektualno pojmimo. Tako, čak ako ste imali djetinjstvo u kući punoj nasilja ili usamljenosti, to je još uvijek bio "dom", ono čemu ste se vraćali nakon škole, gdje ste noću spavali. Tamo ste dobivali ili niste dobivali pažnju koja je potrebna djetetu. Sva djeca po rođenju vole svoje roditelje. Isto tako djeca misle da i roditelji vole njih, iako se katkad ne osjećaju voljeno. I tako stvaramo razdor između toga što svjesno mislimo da je ljubav i onog što smo odrastajući zaista i dobili. Mi ćemo sebi reći kako se podrazumijeva da nas roditelj voli iako nije bio tu s nama ili za nas, radio je, fizički otišao, bio je bolestan ili na bilo koji način nedostupan. Isto tako ćemo reći da naravno da nas roditelj voli iako nas kažnjava i disciplinira na neprimjerene načine, ako nas kontrolira i ne da nam da izrazimo dijelove sebe koji njemu ne odgovaraju, iako će nas staviti u poziciju da mi budemo njemu neka vrsta roditelja itd...

Prvi okus ljubavi

Odnos roditelja i djeteta naš je prvi okus ljubavi. Bez obzira na to što mi kao odrasli možemo reći, ali ako to nije bio dom prepun ljubavi, dijete ne zna razliku i jedina verzija ljubavi koju ima jest ta verzija iz njegova doma. Zato djeca povezuju ljubav s domom, s obitelji. Kad pitate šestogodišnjaka što je ljubav, uglavnom kaže obitelj i dom, misleći na svoj dom. Tako odnos i "ljubav" koju smo doživjeli doma postaje nesvjesno naša definicija ljubavi i odnosa pa ćemo takve odnose i zasnivati. To bi značilo, ako nam je dom bio ispunjen usamljenošću ili kaosom ili zbunjenošću, bit ćemo nesvjesno uvjereni da ljubav tako treba izgledati. Ako potječete iz takvog doma, sigurno ste i iskusili vezu s nekim tko vam je priuštio kaos i usamljenost. Kad postanemo odrasle žene i odrasli muškarci, nekako već shvatimo što je dobro, a što loše. Ono što mislimo da je loše prognat ćemo duboko u naše nesvjesno, pokušati to zanijekati i ne gledati u to i većinom nam to i uspije. Zato se mnogi ljudi i ne sjećaju svog djetinjstva. Stvaramo razdor između onoga što svjesno vjerujemo da je ljubav (a to je sve najbolje) i što nesvjesno vjerujemo da ljubav jest (tu ima svega). Svjesno ćemo znati da bismo se u odnosu trebali osjećati voljeno i podržano, no nesvjesni um kaže da bi ljubav trebala biti strah, kaos i nepodržavanje. Svjesno, tragat ćemo za partnerom koji nas voli, otvoreno, ne na neki "svoj način", koji ulaže trud u odnos, ulaže vrijeme i energiju, podržava nas, ne vrijeđa nas i ne odbija, ne drži nas stalno on-off, nije pasivan sudionik veze, sposoban je pobrinuti se za sebe i druge kad je potrebno. No, na nesvjesnoj razini, koja je zadužena za one biokemijske procese koje nazivamo privlačnošću prema nekome, a koji su puno primitivniji i više zaduženi za ono što osjećamo, odabrat ćemo nekoga tko odgovara "onoj" definiciji ljubavi koja podsjeća na dom. Tako da i kad odlučite kakvog ćete partnera tražiti za sebe, vaš će vas nesvjesni um odvesti "kući", tamo gdje je poznato, čak ako je to i nekome za koga je jasno da će vas napustiti, jer napuštanje je ono što ste doživjeli doma. Možda su vas zaista napustili, jedan ili oba roditelja, možda su vas napustili na način da vas vide samo kad i kako njima to odgovara, možda nisu bili dostupni emocionalno zbog bolesti ili posla. Ali vi niste dobili ljubav koju ste trebali dobiti, kao da niste dobivali hranu.

Put u poznato

Tako kad upoznate nekoga tko je nestabilan u planovima, nedosljedan u pozivima, nesiguran u svoj status veze itd., mogli biste osjetiti leptiriće jer će vas onaj nesvjesni dio povesti kući, osjetit će poznato. A za par mjeseci reći ćete kako opet, zašto baš meni? Ono što naš svjesni um kaže da želimo, a što nesvjesni doista želi dvije su potpuno različite stvari. Ako npr. uzmemo list papira i napišemo naslov "Moj dom" te ispišemo sve negativne asocijacije vezane uz dom i obitelj u kojoj smo odrasli (naravno da imamo i pozitivne, ali sad se bavimo negativnim utjecajima naših uvjerenja), ondje bi mogli stajati: usamljenost, ljutnja, kritika, izdaja, kontroliranje, strah, strepnja, nikad dovoljno dobra, stalno nešto čekam i osluškujem, vjerujem da će biti bolje kad usrećim mamu/tatu, nitko me ne prihvaća itd. Nakon što to ispišemo, ako izbrišemo naslov "Dom" i napišemo naslov "Ljubav", kad pažljivije pogledamo, dobit ćemo stazice kojima ide naše nesvjesno. Npr., ako je u domu otac bio nedostupan, agresivan, a majka zahtjevna jer je sve bilo na njoj, mogli bismo napisati asocijacije koje sam već navela. Kad bismo to povezali s ljubavlju, naše nesvjesni radar bi nas odveo nekome tko je nedostupan, s kim stalno čekamo nešto, koga se vječno trudimo usrećiti, s kim stalno strepimo, koga pokušavamo kontrolirati strategijama i tehnikama itd. S takvim partnerima osjećat ćemo leptiriće i povezanost, s nekim tko bi bio drugačiji od ovog rekli bismo da nije išlo, da nije bilo iskrica. I zato odnosi bole. Drugi put samo osvijestite kojom stazom idete i gdje vas je prošli put dovela ta stazica. Može li taj isti put dovesti do drugačijeg rješenja? Za početak samo to. A onda odlučite što s tim saznanjem.