UMIŠLJANJE BOLESTI

Bila sam uvjerena da je to, ne znam na koji način, povezano s vjerojatnošću da je neki neuki liječnik, 30 godina prije, u mom tijelu ostavio gazu i da je samo pitanje trenutka kada ću zbog toga podleći sepsi...

Piše:

Alen Pros

Objavljeno: 2. veljače 2010. 02:00

Umišljanje bolesti

Bit moje hipohondrije je i neprestana fokusiranost na sve promjene u tijelu. Svako lupanje srca je potencijalni infarkt, bol u sljepoočnici potencijalni moždani udar... No, i s tim se živi i, ma koliko to suludo zvučalo, manje-više normalno.

ipohondrija vas dovodi i u smiješne situacije i naravno da kao netko tko se prečesto žali ne možete očekivati da vas ljudi ozbiljno razumiju kad kažete da vam je loše. Pa, vama je loše svaki drugi dan! Jednom sam, recimo, na trbuhu otkrila malu crnu točkicu, i to točno na ožiljku ostalom nakon operacije slijepog crijeva u djetinjstvu. Bila sam uvjerena da je to, ne znam na koji način, povezano s vjerojatnošću da je neki neuki liječnik, 30 godina prije, u mom tijelu ostavio gazu i da je samo pitanje trenutka kada ću zbog toga podleći sepsi. Gotovo godinu dana sam promatrala tu točkicu, pazila da je ne dotaknem kad se tuširam... Sve dok mi maserka jednom nije rekla: ‘Zašto ne istisnete ovaj miteser?’ Trebalo ga je samo dotaknuti...

Ipak, hipohondrija ima i svoju pozitivnu stranu. Uvjerena sam da bih svojim medicinskim znanjem mogla parirati vrlo solidnom studentu treće godine medicine, bez ikakve skromnosti. U djetinjstvu sam se ‘obrazovala’ iz Medicinske enciklopedije (i tata je bio hipohondar, pa su ti debeli tomovi zauzimali počasno mjesto u regalu), a poslije se pojavila Googleova tražilica...