SUROGAT MAJČINSTVO

Zemljom kolaju jakne s perjem, teniski reketi, ali i “Google beba”. Bogati mogu kupiti što hoće, a siromašni prodaju ono jedino što imaju

Surogat majčinstvo

Tokovi globalizirane ekonomije zbrkani su i kaotični poput partije flipera s dvije loptice. Maloljetnice iz Indonezije šivaju talijanske jakne s perjem, nemajući pojma čemu služe ti neobični odjevni predmeti što se prodaju negdje na drugom kraju svijeta. Kineski seljaci, kao što se to može vidjeti u vrlo dobrom “Zadnjem vlaku” Lixin Fan, proizvode američke teniske rekete za kupce u duty free dućanima Moskve i Dubaija... Roba danas kola s jednog na drugi kraj svijeta.

Sreća za 140.000 dolara

Između matične tvrtke, proizvodnih pogona i dućanskih polica nalaze se deseci tisuća kilometara, a iza najjednostavnijih predmeta krije se zamršena i bizarna mreža proizvodnog ciklusa.No ipak najneobičnija priča iz krvotoka globalizirane ekonomije i njezina proizvodnog “outsourcinga” može se vidjeti u izraelskom dokumentarcu “Google Baby”, autorice Zippi Brand Frank, koji je na rasporedu ZagrebDoxa danas, u programu “Stanje stvari”. Negdje pri samom početku filma izraelski homoseksualni par uz prijatelje i šampanjac proslavlja usvajanje djeteta; ili, možda preciznije, kupnju djeteta. Držeći zdravicu za malu Taliju, novopečeni tata Doron kaže kako su on i njegov partner godinama pokušavali “zatrudnjeti” - “trebali ste pokušati bez prezervativa”, dobaci veselo netko od prisutnih - no eto, nastavlja razdragani otac, tek sada im je uspjelo. Preko Googlea u SAD-u su pronašli donotora jajašca i surogat-majku, jajašce je oplođeno, embrij je uspješno presađen, sedam mjeseci poslije odletjeli su u Tennessee - i dobili dijete! Cijena - prava sitnica. 140.000 dolara.

Ideja za biznis

Par prijatelja kaže kako bi i oni željeli dijete, ali takvu cijenu ne mogu si priuštiti. Donoru to daje ideju za biznis. Jajašca se moraju kupovati u Americi i Europi od bijelih davateljica. Tu se troškovi ne mogu rezati: donatorice iz Nepala ili Nove Gvineje ne dolaze u obzir. No, nema potrebe na bogatom Zapadu plaćati i bijelu surogat-majku.Donorovi klijenti odabiru mladu Amerikanku, majku nekoliko djece, i već provjerenu davateljicu, čiji je hobi vatreno oružje. Zanimljivo, i indijska surogat-majka i američka davateljica jajašca imaju iste razloge zbog kojih su se odlučile iznajmljivati i prodavati svoja tijela. Indijka kaže da ju je na surogatstvo nagovorio suprug kako bi mogli kupiti kuću. Mlada Amerikanka govori kako će novac od donatorstva upotrijebiti za proširenje kuće.U globaliziranoj ekonomiji roba putuje svijetom onako kako to ljudi nikada neće moći. Zemljom kolaju jakne s perjem, teniski reketi, ali i “Google beba”. S malenim koferom s kotačićima donor odlazi u Ameriku po zamrznuti embrij. Iz Amerike s njime putuje u Indiju, prolazi kroz aerodromsku carinu i zatim se taksijem vozi do klinike, a sedam-osam mjeseci poslije “Google novorođenče” kreće ponovno na zapad, putujući sa svojim roditeljima u Izrael.U filmu Zippi Brand Frank neki će možda vidjeti i homofobnu crtu. Vulgarno govoreći, američke “white trash” djevojke daju svoja jajašca, Indijke svoje maternice, da bi izraelski homoseksualci dobili dijete.No, nije riječ o tome. “Google baby” je prije svega dokumentarac o ekonomskoj razmjeni između bogatih i siromašnih. Bogati mogu kupiti što hoće, a siromašni prodaju ono jedino što imaju.

Surogat majčinstvo

GORILOPEDIJA - ZDRAVLJE

19. prosinac 2025 23:58