Suma, liba, zaba: treba li se zabrinuti kad dijete krivo izgovara glasove?

Teškoće pri izgovoru glasova mogu se javiti u tri oblika.

1. Omisija se odnosi na nečujnu realizacija nekoga glasa, pa tako umjesto trava čujemo taava, umjesto truba, dijete izgovara tuuba…

2. Supstitucija je zamjena jednog glasa drugim iz istog izgovornog sustava pa umjesto šuma čujemo suma, čarapa je carapa.

3. Distorzija se odnosi na pogrešan izgovor nekoga glasa (npr. dijete kaže sunce, ali kod izgovora glasa s jezik nije u pravilnom položaju pa čujemo neobičan izgovor tog glasa).

Pri pojavljivanju i usvajanju glasova vlada određeni red, tj. glasovi imaju svoju razvojnu liniju. U razvojnoj liniji prvo se pojavljuju vokali (samoglasnici): a, e, i, o, u, zatim konsonanti (suglasnici): p, b, m, t, d, n, k, g...

Nadalje, dijete u dobi od tri godine može pravilno izgovarati sljedeće glasove: j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, a glasovi: s, z, c, š, ž, č, ć, đ, dž, r, lj, nj još mogu biti nejasni dok dijete ne navrši četiri godine.

Pogrešan izgovor glasa r tolerira se do dobi od četiri i pol do pet godina. Nepravilan izgovor glasova tolerira se u obliku supstitucija i distorzija glasova do tri i pol ili četiri godine. Nakon navršene treće godine života više niti jedan glas ne smije biti izostavljen u govoru (omisija). Omisije se mogu još javiti jedino u leksičkim dislalijama.