Istraživanja su pronašla blisku vezu između tinitusa, tj. povremene ili trajne percepcije šuma u ušima, i anksioznosti, depresije, manjka sna. Korejska studija provedena na gotovo 20.000 ljudi utvrdila je veći omjer vjerojatnosti za pojavu tinitusa kod osoba koje spavaju manje od šest sati na noć, pod stresom su ili boluju od depresije, hiperlipidemije, osteoartritisa, reumatoidnog artritisa, astme, bolesti štitnjače, abnormalnosti bubnjića, jednostranog ili obostranog gubitka sluha, izložene su buci iz slušalica, buci na radnom mjestu i drugdje ili kratkotrajnoj buci. Vrtoglavica i bolovi u uhu (otalgija) također su povezani s tinitusom.
Tinitus može biti subjektivan ili objektivan. Objektivni je znatno rjeđi i nastaje zbog oštećenja struktura, najčešće žila, u blizini uha. Subjektivni nastaje zbog poremećene aktivnosti neurona u slušnoj kori do koje dolazi zbog prekida ili drugih promjena na slušnom putu. Ovo stanje pogađa oko 15 posto stanovništva, a zabilježeno je i kod nekih oboljelih od covida-19. Trajan šum u ušima može znatno smanjiti kvalitetu života, a kronični slučajevi rijetko se mogu izliječiti. Mnogi lijekovi stvaraju ili pogoršavaju tinitus. Primjerice, moguća je nuspojava acetilsalicilne kiseline i nesteroidnih protuupalnih lijekova, gdje učinak uglavnom ovisi o dozi, te diuretika, kod kojih može biti reverzibilan, ali i trajan. Trajan gubitak sluha uz pridruženi šum u ušima čest je kod primjene ototoksičnih kemoterapeutika, kao što su različiti spojevi platine. Nejasno je kako lijekovi uzrokuju tinitus.