Što znanost kaže o metodi uklanjanja mikroplastike iz krvi kojoj se podvrgnuo Orlando Bloom

Uklanjanje mikroplastike iz tijela nova je wellness opsesija koja je zahvatila slavne holivudske glumce i gurue dugovječnosti. Čestice mikroplastike, koje se povezuju s rakom, dosad su otkrivene u ljudskoj krvi, sjemenu, plućima, majčinom mlijeku, koštanoj srži, placenti, testisima, pa čak i u mozgu. Znanstvenici su otkrili i tragove sićušnih plastičnih fragmenata, manjih od 5 mm, posvuda, od ledenih santi na Antarktici do vrhova Mount Everesta. No, kad je prošlog mjeseca slavni glumac Orlando Bloom, poznat po svojim ulogama u Gospodaru prstenova i Piratima s Kariba, snimljen na tretmanu uklanjanja mikroplastike iz krvi, koji stoji najmanje 10.000 funti, povela se rasprava o smislu (ili besmislu) takvih postupaka.

Ulje za mozak, budističke pjesme, tretman čišćenja krvi...

Četrdesetosmogodišnji Bloom, koji je jednom prilikom izjavio da njegova jutarnja rutina uključuje "brain octane ulje" (MCT ulje koje se reklamira kao "gorivo" za mozak i tijelo) za doručak i 20 minuta pjevanja budističkih pjesama, sada je odlučio priuštiti si ovaj skupocjeni dvosatni tretman u jednoj londonskoj klinici. Nahvalio je taj postupak kao "novi način uklanjanja mikroplastike i toksičnih kemikalija iz tijela". Tako je to objašnjeno na stranicama Klinike Clarify, no mnogi su stručnjaci izrazili svoj skepticizam prema takvim tvrdnjama, skrećući pozornost na to da "podrumska klinika" blizu Ulice Harley ima vrlo malo pouzdanih dokaza o učinkovitosti postupka koji prodaje. Ipak, neke novije studije sada sugeriraju da bi metoda, u medicinskim krugovima poznata pod nazivom izmjena plazme, mogla imati neke druge anti-aging dobrobiti.

Što je istina?

Izmjena krvne plazme (ili plazmafereza) provodi se tako da se krv kroz venu u ruci vadi iz tijela, a potom se razdvaja na komponente: crvene krvne stanice i plazmu. Plazma je blijedožuta tekuća komponenta krvi koja nosi krvne stanice, proteine i druge tvari kroz tijelo. Zatim se izvađena plazma čisti od "vječnih kemikalija (PFAS), mikroplastike, upalnih tvari, otrova i toksina", kako tvrdi suosnivač Klinike Clarify, David Cohen. Nakon toga vraća se u tijelo s crvenim krvnim stanicama.

Taj je postupak u principu sličan onom koji se u medicini koristi za liječenje bolesti kao što su mijelom, multipla skleroza i neke vrste leukemije, kako bi se iz krvi uklonili abnormalni proteini i štetne tvari. No, kao i svaki medicinski postupak, i izmjena krvne plazme nosi svoje rizike. Uobičajene nuspojave mogu uključivati mučninu, umor i vrtoglavicu. No moguće su i teške, iako rijetke, reakcije poput infekcija uslijed kontaminacije bakterijama, a pacijenti mogu doživjeti i neravnotežu elektrolita koja može uzrokovati loše stanje. Zbog toga se smatra da se takav postupak treba primjenjivati samo u slučajevima kad dobrobiti premašuju moguće rizike za razvoj po život opasnih stanja. Osim toga, korištenje te medicinske metode kao neke vrste "ispiranja krvi" od mikroplastike nije još bilo testirano u randomiziranim kliničkim ispitivanjima.

Uklanjanje mikroplastike plastičnim alatima?!?

- Ja ne znam ni za kakve pouzdane dokaze koji bi potvrdili da taj postupak ima bilo koji od navedenih pozitivnih učinaka na ljudsko zdravlje. Nisam čak niti siguran da uklanja bilo što iz pacijenta osim mnogo gotovine – prokomentirao je kontroverzni postupak za Daily Mail profesor Edzard Ernst, svjetski priznati stručnjak komplementarne medicine sa Sveučilišta u Exeteru.

Britanski liječnik dr. Michael Mrozinski, koji ima više od 94.000 pratitelja na svom Instagram profilu na kojem uporno otkriva medicinske dezinformacije, također se okomio na spomenuti postupak koji je Bloom masno platio.

- Orlando Bloom je platio tisuće funti za "mikroplastični detoks", pri kojem je njegova krv filtrirana kroz plastične cijevi i plastičnim kanilama prebačena u plastični stroj kako bi se očistila od mikroplastike – duhovito je prokomentirao, dodajući da nešto luđe nije moguće smisliti ni uz najbolju volju te da je time wellness industrija i službeno samu sebe pojela.

Takav postupak ima rizike

Dr. Dan Baumgardt, liječnik i profesor fiziologije, farmakologije i neuroznanosti na Sveučilištu u Bristolu, rekao je za medije da niti jedan postupak koji iziskuje intravenoznu kanilaciju (uvođenje kanile u venu) i razdvajanje komponenata krvi ne može biti bez rizika.

- Samo postavljanje kanile nosi rizik za infekciju, hematom i ekstravazaciju (izlaženje tekućine iz krvnih žila u okolinu), a kod tog je postupka, kao i kod svakog drugog medicinskog postupka, izuzetno važno procijeniti da rizici nisu veći od očekivanih dobrobiti.

U svakom slučaju, dosad nije provedeno niti jedno veće kliničko istraživanje koje bi ispitivalo utjecaj izmjene plazme na mikroplastiku. Ipak, jedno novije istraživanje je otkrilo da bi taj postupak mogao usporiti biološko starenje. Mala studija, u koju su bila uključena 42 ispitanika, otkrila je da su osobe koje su bile podvrgnute tom postupku imale manju koncentraciju bioloških tvari koje se nakupljaju sa starenjem u usporedbi s kontrolnom skupinom. To bi značilo da su starili sporije te da su održavali svoju biološku dob nižom od one kronološke.

- To je prva studija na ljudima koja je ispitivala smanjenje biološke dobi postupkom izmjene krvne plazme koristeći se validiranim epigenetskim testovima za procjenu biološke dobi – izjavili su autori spomenute studije za časopis Aging Cell, no treba naglasiti da je studiju sponzorirao Circulate Health, startup za izmjenu plazme.

Odakle mikroplastika u krvi?

Iako su oprezni prema ideji čišćenja krvi od mikroplastike, stručnjaci su i mnogo puta upozoravali na povećanu izloženost ljudi mikroplastici. Pod mikroplastikom se smatraju fragmenti plastike nevidljivi ljudskom oku, veličine samo 2 mikrometra ili dvije tisućinke milimetra. Te čestice dospijevaju u hranu, zalihe vode, pa čak i u zrak jer se plastični proizvodi s vremenom razgrađuju. Studije su pokazale da se mogu nakupiti u osjetljivim krvnim žilama i izazvati srčani udar ili uzrokovati Alzheimerovu bolest ako dospiju u mozak. No, neki drugi stručnjaci tvrde da znanstvenici još uvijek ne mjere ispravno razinu mikroplastike. U komentaru koji je objavljen u časopisu Nature ove godine, četiri znanstvenika su rekla da bi uzorci ljudskog tkiva mogli biti kontaminirani plastičnim epruvetama i posudama koje se koriste u laboratorijima. - Moderni laboratoriji su žarišta zagađenja mikroplastikom – istaknuli su.