RH po broju djece koja su preživjela malignu bolest iznad europskog prosjeka

Petogodišnje preživljenje djece oboljele od malignih bolesti u Hrvatskoj iznad je europskog prosjeka, a prema podacima u 2021. u RH je od malignih bolesti umrlo 16 djece u dobi do 19 godina, stoji u priopćenju HZJZ-a u povodu Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti.

Prema zadnjim podacima Registra za rak RH, u Hrvatskoj je 2020. godine od malignih bolesti oboljelo 159 djece u dobi do 19 godina, među kojima je 67 djevojčica.

U proteklih 10 godina je u prosjeku godišnje od malignih bolesti obolijevalo 157, a umiralo 27 djece u dobi od do 19 godina.

Na razini Hrvatske, od ukupno 159 djece s novodijagnosticiranom malignom bolešću u 2020. godini, 49 je bilo u dobi do 4 godine, 27 u dobi od 5 do 9 godina, 34 u dobi od 10 do 14 godina, te 49 u dobi od 15 do19 godina.

Najčešće dijagnoze malignih bolesti u djece su bile leukemije, limfomi te maligni tumori mozga i leđne moždine

U liječenju malignih bolesti je teško govoriti o izlječenju, uobičajeno se govori o petogodišnjem preživljenju kao mjeri izlječenja. Podaci iz velikog svjetskog opservacijskog istraživanja CONCORD-3 objavljenog u časopisu Lancet pokazuju da je petogodišnje preživljenje od malignih bolesti djece u Hrvatskoj iznad europskog prosjeka. Ono za limfome u dječjoj dobi iznosi 95 posto, akutne limfatične leukemije 85 posto, a za tumore mozga 73 posto.

Maligne bolesti u dječjoj dobi imaju značajne socijalne i medicinske posljedice. Sama dijagnoza i promjene u svakodnevnom životu zbog novonastale situacije predstavljaju značajan stresor za samo dijete i njegovu obitelj. Roditeljima je u prevladavanju svakodnevnih teškoća s kojima se suočavaju u brizi za svoje dijete neophodno osigurati pomoć: omogućiti ravnomjernu dostupnost skrbi i suvremenim postupcima liječenja i, jednako važno, obiteljima pravovremeno pružiti i psihološku potporu, ističu iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Naglašavaju i kako je podrška potrebna i nakon završetka terapije, jer se pacijenti i njihove obitelji i dugo nakon mogu suočavati s fizičkim i psihološkim posljedicama do kojih dovodi sama dijagnoza zloćudne bolesti te često vrlo intenzivno liječenje.