OSJETILO MIRISA

Osjetilo mirisa

HOĆEMO LI MIRIS nečijeg tijela osjetiti poput najfinijeg parfema ili ćemo začepiti nos naprosto ovisi o genu, otkrivaju američki istraživači.
Studija, objavljena u magazinu Nature, pomaže objasniti zašto je jedan te isti miris znoja nekome privlačan kao vanilija ili zašto, primjerice, trećini odraslih ljudi urin nema nikakav miris.
- Ovo je prvi put da je neki ljudski receptor mirisa povezan s našim doživljajem mirisa - kaže Hiroaki Matsunami sa Sveučilišta Duke iz Sjeverne Karoline. Matsunami i njegove kolege fokusirali su se na androstenon, seksualni steorid koji se nalazi u znoju i žena i muškaraca, kod kojih je jače koncentriran. Kako će androstenon nekom drugom "zamirisati", ovisi o genu nazvanom OR7D4. Znanstvenici su otkrili da taj gen snažno reagira s androstenonom te su od 400 ispitanika uzeli uzorak krvi i izuzeli DNK kako bi provjerili njihovu percepciju mirisa.
Utvrdili su da male genetske varijacije određuju kakvim ćemo osjetiti androstenon, čija uloga inače nije dovoljno objašnjena dok se zna da kod svinja služi za slanje jakih seksualnih signala. Stoga će znanstvenici nastaviti studiju kako bi otkrili ima li taj kemijski spoj kakav utjecaj na društveno ili seksualno ponašanje ljudi. S druge strane pak, njihovi kolege sa Sveučilišta Carolina u Berkeleyu otkrivaju zašto uopće naši nosevi tako brzo uspijevaju razlikovati ugodan miris od neugodnog. Teže i raširenije molekule osjećaju se jače negoli lakše i kompaktnije, iako postoje iznimke od tog pravila, njihov je zaključak.
Istraživač, neuroznanstvenik Rehan Khan smatra da je evolucija odabrala ugodne mirise kao reakciju koja nas vodi kroz naš okoliš.
- Mislimo da su se naša tijela evolucijski prilagodila na svojstva kako bi razlikovali dobre od loših mirisa. Ono što sada znamo je da kemikalije koje doživljavamo kao manje ugodne generalno nam nisu korisne i mogu biti čak i štetne - objasnio je Khan istraživanje, inače objavljeno u magazinu Neuroscience.

Osjetilo mirisa