Ne morate bolovati od epilepsije da biste imali epileptički napadaj

Piše: Goranka Jureško

Neke su bolesti potpuno neopravdano stigmatizirane pa se oboljeli od njih susreću s nerazumijevanjem okoline, a ponekad i s društvenom izolacijom. Jedna od takvih je i epilepsija - bolest koja nastaje zbog poremećaja u radu stanica moždane kore.

"Manje je poznato da epileptičke napadaje mogu imati i oni koji inače ne boluju od epilepsije, o čemu govori podatak da desetak posto ljudi tijekom života ima takav napadaj", kaže neurolog prof. dr. Silvio Bašić, pročelnik Zavoda za neurologiju KB-a Dubrava.

Predrasude

Dr. Bašić dodaje kako je ta vrsta epileptičkih napadaja najčešće posljedica manjka sna te uzimanja alkohola ili droga. Kod oboljelih od epilepsije napadaji se javljaju spontano, s različitom učestalošću pa će ih neki imati jednom u nekoliko godina, a drugi i više puta dnevno.

No, naglašava kako se potpuno pogrešno misli da je epilepsija ograničavajući faktor za neki posao ili velike dosege u umjetnosti.

"Kad se bolest stavi pod kontrolu, pacijenti mogu voditi posve normalan život kao i zdrave osobe. Izuzetak je samo zabrana profesionalnog upravljanja motornim vozilima, no to ne vrijedi i za osobne automobile", objašnjava prof. dr. Bašić.

Na spomen epilepsije mnogi pomisle na gubitak svijesti pacijenata, grčenje... no većina ima napadaj uslijed kojeg ne gube svijest u potpunosti, već su samo zbunjeni ili odsutni.

Simptomi epilepsije mogu biti:

• vrtoglavica
• slušne, njušne ili okusne halucinacije i iluzije
• poremećaj rada srca, crijeva
• razni psihički simptomi

Također kaže kako, kad se nađemo u blizini pacijenta s epileptičkim napadajem, trebamo svakako pomoći i pozvati hitnu službu. Objašnjava kako je potpuno krivo osobu koja ima napadaj staviti na bok ili joj gurati nešto u usta da ne bi pregrizla jezik, što se nerijetko čini. "Nasilnim otvaranjem usta čak se može učiniti velika šteta, odnosno može se iščašiti čeljust pacijenta", kaže doc. dr. Bašić. Podsjeća da epilepsija uglavnom nije nasljedna bolest.

Dijagnosticiranje

"Samo neki epileptički sindromi mogu biti nasljedni, poput autosomno dominantne noćne epilepsije čeonog režnja ili tzv. generalizirane epilepsije s febrilnim konvulzijama. No, općenito je nasljedni faktor gotovo zanemariv", ističe doc. dr. Bašić.

Epilepsiju je važno dijagnosticirati što prije. "Kad netko dobije epileptički napadaj, svakako mora neurologu, koji će najprije u razgovoru pokušati doznati što više informacija od pacijenta. Potom je nužno napraviti EEG pretragu te kompletnu neurološku obradu. Slikovne metode poput CT-a i MR-a neće previše koristiti u dijagnostici epilepsije, ali služe za isključivanje nekih drugih neuroloških bolesti ili pak tumora", kaže doc. dr. Bašić. Nakon što se konačno postavi dijagnoza, počne terapija.