Možete li ne gledati u pametni telefon dok ste u prometu ili ste i vi postali smombi?

Pješaci zadubljeni u pametne telefone, očarani ekrančićem i nesvjesni svega oko sebe, postali su uobičajeni prizor na ulicama gradova, a postaju i sve veća opasnost u prometu: spotiču se na rubnjake, zalijeću se u druge pješake i iskoračuju pred automobile. Pošast se toliko raširila da su mnoge gradske vlasti bile prisiljene nešto poduzeti kako bi im pomogle sačuvati glave na ramenima. Primjerice, kineski grad Chongquing i belgijski Antwerpen uveli su posebne trake na nogostupima namijenjene takvim opasnim šetačima. U Seulu su znakove upozorenja počeli iscrtavati na pločnicima nakon što je 2014. godine zabilježeno tisuću prometnih nesreća za koje je bilo krivo buljenje u pametne telefone.

Pognute glave

Prema nekim podacima, čak 50 posto pješaka i 33 posto biciklista koristi mobitel dok prelazi cestu, a 20 posto takvih uopće ne uoči da se upalilo crveno svjetlo. Zato mnogi gradovi uvode semafore čija je svjetlost usmjerena prema dolje, pa je uočljiva i onima koji hodaju pognute glave. Nakon Augsburga, Kölna i drugih, to je učinio i Zagreb (prvi je postavljen prije koji mjesec na raskrižju Frankopanske i Prilaza Gjure Deželića).

Smanjeno vidno polje

Nije dugo trebalo da opasni šetači dobiju i opasno ime: smartfon zombi ili smombi (smartphone zombie, smombie) izraz je popularne kulture kojim se opisuju pješaci koji, ne odvajajući pogled od svojih pametnih telefona hodaju ulicama polako, ali istodobno raštimano i nepredvidljivo, baš poput kreatura iz horora, dovodeći u opasnost sebe i druge. Vidno polje smombija smanjeno je na samo pet posto vidnog polja normalnog pješaka.

Na University of British Columbia proveli su istraživanje na temelju video snimki ponašanja pješaka na prometnom raskrižju s četiri smjera u gradu Kamloopsu. Pomoću tri kamere snimljena su kretanja 357 pješaka. Više od trećine snimljenih bilo je ometeno pametnim telefonima, pisanjem i čitanjem poruka ili razgovorom.

Nestabilno i isprekidano

Kretanje im se razlikovalo ovisno o tome što su radili na svom telefonu. Oni koji su razmjenjivali poruke radili su kraće korake, ali nisu usporavali hod, dok su oni koji su razgovarali hodali sporije ne skraćujući korake. Nadalje, oni koji su pisali ili čitali poruke bili su nestabilniji u hodu od onih koji su razgovarali, a i češće su radili prekide. Kad je trebalo propustiti nadolazeće vozilo, smombiji su se ponašali drugačije od normalnih pješaka. Usporili bi hod, ali ne bi skratili korak, dok su pješaci koji nisu gledali u pametne telefone i usporili i skratili korak.

Znanstvenici se nadaju da će njihovo istraživanje pomoći u izradi kvalitetnijih simulacijskih programa kretanja pješaka, jer računalni modeli ne uzimaju u obzir neočekivane kretnje smombija. Rezultati bi trebali pomoći u konstruiranju sigurnijih prometnica, ali i pametnih autonomnih vozila koja bi prepoznavala uzorke hodanja raznih tipova pješaka. A dok se to ne dogodi, pametnije bi bilo pratiti zbivanja oko sebe.