Savjetuje: dr. Ivana Pentz, dječja i adolescentska ginekologinja
Prvu menstruaciju većina djevojčica dobije oko 14. godine, iako se ona može pojaviti već od 9., i to je razdoblje kada je preporučljivo zakazati prvi odlazak ginekologu. Ako djevojka još nije seksualno aktivna, prvi ginekološki pregled izvodi se ultrazvučnim pregledom preko trbuha. Djevojčica će tada dobiti sliku o svojim spolnim organima, njihovu izgledu i položaju, što će joj olakšati razumijevanje njihova funkcioniranja. Liječnik će dobiti uvid u eventualna odstupanja u fiziologiji menstrualnog ciklusa ili mogućoj patologiji spolnih organa. Uz prvi posjet ginekologu nakon prvih nekoliko menstruacija, postoje i određene situacije koje ne treba zanemariti i nužno je odvesti dijete na pregled.
Ginekologinja dr. Ivana Pentz ističe neke od najčešćih razloga posjeta ginekologu u dječjoj i adolescentskoj dobi.
• Upala vanjskih genitalija (vulvovaginitis) - najčešće je uzrokovana bakterijama iz crijeva i često udružena s uroinfekcijom. Razlog razvoja infekcije je anatomska blizina crijeva i rodnice te lokalna neotpornost područja oko ulaza u rodnicu kod djevojčica zbog nedostatka ženskih spolnih hormona u toj dobi, koji inače kod odraslih žena pomažu u obrani okolne sluznice. Najčešći uzročnici su Escherichia coli i streptokok. Simptomi su pojačan iscjedak obično žućkasto-zelene boje, svrbež, žarenje ili pečenje vanjskog spolovila. Nakon uzimanja brisa, infekcija se liječi prema antibiogramu (ABG-u) ili simptomatski kremama i kupkama.
• Slijepljene male usne (sinehija) - mogu dovesti do problema s mokrenjem uz peckanje ili svrbež, ali vrlo često i nema simptoma. Uzrok ove pojave je vrlo mala količina ženskih hormona u toj dobi koja nije dovoljna da spriječi sluznicu malih usana da se ne slijepi. Liječenje se provodi estrogenskom kremom i/ili manualno u lokalnoj anesteziji.
• Prijevremeni pubertet - postoje dva tipa preuranjenog puberteta: centralni i periferni. Centralni je puno češći i povezan je s prijevremenim otpuštanjem hormona iz hipofize u mozgu koji djeluju na spolne hormone. Periferni pubertet vezan je s prevelikom proizvodnjom hormona iz jajnika ili nadbubrežne žlijezde. Tipični simptomi prijevremenog puberteta su rast grudi, rast stidnih dlačica, dlačica ispod pazuha, nagli rast i dobivanje na težini te prva menstruacija prije 8. godine. Endokrinolog-pedijatar obično u oko 50% slučajeva odredi terapiju kojom se zaustavlja proizvodnja spolnih hormona, a potrebni su redoviti pregledi kod dječjeg ginekologa kako bi se pratila djelotvornost terapije. To se obično radi mjerenjem volumena maternice i jajnika abdominalnim ultrazvukom. Cilj je terapije da se zaustavi prebrzi rast i progresija koštane dobi te odgodi pubertet sa svim svojim promjenama za vrijeme kada će djevojčica biti emotivno i fizički spremnija. Kod djevojčica kod kojih se ustanovi da još nema otpuštanja hormona iz hipofize nije potrebno liječenje, već samo nadzor uz povremene ultrazvučne preglede.
• Odgođen pubertet - razlog kašnjenja spolnog razvoja može biti to što nekim djevojčicama treba više vremena da spolno sazru nego njihovim vršnjakinjama. Ostali razlozi su kromosomske anomalije, dijabetes, anoreksija, neke autoimune bolesti, intenzivno vježbanje itd. Uz nadzor pedijatra endokrinologa potrebno je i praćenje dječjeg ginekologa. Liječenje ovisi o uzroku; to može biti hormonsko nadomjesno liječenje, ali katkad je potrebna i kirurška intervencija (kromosomopatije).
Ako djevojka još nije seksualno aktivna, prvi ginekološki pregled izvodi se ultrazvučnim pregledom preko trbuha.
• Poremećaj menstruacije - potpuni izostanak menstruacije uz razvijene spolne karakteristike ili nepravilno krvarenje (produženi i skraćeni ciklus, pojačano krvarenje) dijagnoza je koju će postaviti ginekolog nakon pregleda i obrade. Najčešći uzrok u toj dobi je hormonski, a pretjerano vježbanje i promjena težine također mogu izazvati poremećaj ciklusa. Liječenje je obično hormonsko, iznimno kirurški.
• Hiperandrogenemija - u adolescentica manifestira se nepravilnim ciklusom, pojavom akni, pojačanom dlakavosti, debljinom. Javlja se u oko 6% adolescentica i posljedica je toga što jajnici stvaraju veće količine androgena (muškog hormona) pa folikuli ne mogu normalno sazrijevati. Kad folikuli ne proizvode zrela jajašca, napune se vodom i formiraju u male ciste, zbog čega jajnike nazivamo policističnim. Uzrok hiperandrogenemije ili policističnih jajnika još nije posve objašnjen, no smatra se da genetika ima značajnu ulogu. Naime, mnoge djevojke s tim poremećajem imaju povećanu količinu inzulina koje tijelo ne može iskoristiti, što je stanje poznato kao inzulinska rezistencija. Nakon pregleda obično slijedi endokrinološka obrada, a liječenje se sastoji od hormonskih pripravaka, lijekova koji mijenjaju rezistenciju na inzulin, dijetetskih mjera, tjelesne aktivnosti.
• Bol u zdjelici - jedan je od najčešćih problema do 15. godine. Bol može biti akutna ili kronična, ponavljajuća. Nakon što se isključi crijevna viroza, opstipacija, upala slijepog crijeva ili neki drugi kirurški problem, treba misliti i na infekciju urinarnog trakta. S ginekološke strane bolovi u toj dobi kod djevojčica mogu biti vezani uz početak menstruacije, cistu na jajniku, ali i nemogućnost normalnog otjecanja menstrualne krvi zbog neke anomalije genitalnog trakta. Nakon detaljnog pregleda i UZV-a te laboratorijske obrade slijedi liječenje, medikamentno ili kirurško.
• Prestanak menstruacije (amenoreja) - primarnu amenoreju nalazimo kod djevojaka koje nisu nikada menstruirale, a sekundarnu kod djevojaka koju su barem jednom imale menstruaciju i više je nemaju. Razlikujemo perifernu amenoreju uzrokovanu abnormalnostima na nivou izlaznog trakta i maternice, ovarijsku amenoreju koja je posljedice poremećaja na razini jajnika te centralnu amenoreju zbog poremećaja na nivou hipofize i hipotalamusa. Kod postavljanja dijagnoze prvo se utvrđuje radi li se o primarnoj ili sekundarnoj amenoreji, zatim se određuje hormonalni status. Periferna amenoreja može biti primarna ili sekundarna i vrijednosti spolnih hormona su u granicama normale, što znači da je osovina jajnik - hipofiza - hipotalamus uredna. Uzroci periferne primarne amenoreje su anatomske abnormalnosti maternice ili/i rodnice, najčešće sindrom Mayer-KusterRokitansky (odsutnost maternice i rodnice uz normalno razvijene jajnike), zatim odsutnost cijele rodnice ili njezina dijela, poprečni septum rodnice te imperforirani himen. Periferne sekundarne amenoreje kod adolescentica mogu biti uzrokovane stečenim oštećenjem maternice ili rodnice i vrlo su rijetke.
Glavni simptom primarnih amenoreja je izostanak menstruacije, uz normalno razvijene spolne karakteristike te u nekim slučajevima bolovi u zdjelici i donjem trbuhu koji se ciklički ponavljaju svaki mjesec. Dijagnoza se postavlja pregledom i ultrazvukom te se nadopunjuje magnetskom rezonancom. Liječenje je gotovo uvijek kirurško.
Ovarijske amenoreje kao primarne određuju visoke razine FSH hormona čije su vrijednosti kao kod postmenopauzalnih žena. Najčešće se u takvim slučajevima radi o kromosomskim abnormalnostima ili nekim drugim genetskim poremećajima koji mogu biti praćeni nerazvijenim ili nedovoljno razvijenim sekundarnim spolnim karakteristikama te nižim rastom. Uz pregled i ultrazvuk te određivanje hormonalnog statusa potrebno je napraviti i kariogram kod sumnje na primarnu ovarijsku amenoreju. Liječenje se obično temelji na davanju hormonskog nadomjesnog liječenja, a u nekim slučajevima potrebna je i kirurška intervencija (npr. disgeneza gonada s Y kromosomom).
Tijekom spolnog sazrijevanja treba izbjegavati hormonsku kontracepciju kao oblik liječenja.
Sekundarne ovarijske amenoreje su češće i obuhvaćaju cijeli niz poremećaja vezanih za kroničnu anovulaciju, što uključuje i sindrom policističnih jajnika. U ovu grupu ulaze i djevojke s prijevremenom menopauzom, bolestima štitnjače i nekim autoimunim bolestima.
Treća grupa amenoreja su centralne i posljedica su poremećaja na nivou hipofize i hipotalamusa, a glavno im je obilježje niska razina FSH-a i estrogenog hormona. U centralne primarne amenoreje ulazi Kallmanov sindrom (odsutan ili smanjen osjet njuha), dok se sekundarne amenoreje javljaju kod poremećaja prehrane (anoreksija i bulimija), intenzivnog bavljenja sportom, stresa, prekomjerne debljine ili uzimanja nekih lijekova.
Centralne amenoreje tretiraju se hormonskom terapijom (hormonsko nadomjesno liječenje ili hormonska kontracepcija), a ako djevojka ima i nisku tjelesnu težinu te iscrpljujuće vježba, po potrebi se u terapiju uključuje i psiholog. Međutim, valja naglasiti da tijekom spolnog sazrijevanja treba izbjegavati hormonsku kontracepciju kao oblik liječenja jer se time koči spontano uspostavljanje osovine hipotalamus - hipofiza - jajnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....