Gen za crvenu kosu mogao bi objasniti zašto neke rane nikad ne zacijele

Milijuni ljudi diljem svijeta žive s ranama koje jednostavno ne zacjeljuju. Ove dugotrajne rane često su uzrokovane dijabetesom i lošom cirkulacijom, bolne su i sklone infekcijama te značajno smanjuju kvalitetu života. U težim slučajevima mogu dovesti do amputacije. Prema podacima Hrvatske endovaskularne inicijative (HEVI), u Hrvatskoj se godišnje izvede gotovo 4000 amputacija.

Djeluju na simptom, ne na uzrok

Trenutačni tretmani rana pomažu smanjiti simptome, ali ne rješavaju uvijek osnovni problem. To znači da zavoji, antibiotici i ponovljeni posjeti bolnicama za mnoge ljude nikada u potpunosti ne prestanu.

No nova istraživanja nude novi pogled na to zašto neke rane jednostavno ne zacijele i ukazuju na potencijalno novi način liječenja, navodi Jenna Cash, farmakologinja u čijem su fokusu istraživanja razumijevanje mehanizama zacjeljivanja rana i razvoj novih terapijskih pristupa za kronične rane.

- Proučavajući i ljudsko tkivo i eksperimentalne modele, otkrili smo da je molekula u koži nazvana MC1R dosljedno narušena u kroničnim ranama. Kada smo stimulirali tu molekulu, koža je uspjela smanjiti upalu i ponovno započeti oporavak. MC1R je najpoznatiji po nečemu sasvim drugačijem od zacjeljivanja rana, to je gen odgovoran za crvenu kosu i vrlo svijetlu kožu – navodi Jenna Cash sa Sveučilišta u Edinburghu.

Protuupalni učinak

Ističe i da je učinak MC1R-a puno veći od samog utjecaja na pigment. Nalazi se na mnogim različitim vrstama stanica kože, uključujući imunosne stanice, keratinocite (stanice koje čine vanjski sloj kože), fibroblaste (stanice koje stvaraju ožiljno tkivo) i stanice koje oblažu krvne žile. Također ima poznate protuupalne učinke u stanjima poput artritisa pa su istraživači željeli pokazati može li njegovo ponašanje također pomoći u objašnjenju zašto kronične rane ne zacjeljuju.

- Proces zacjeljivanja složeniji je od pukog zatvaranja rane. Koža prvo izaziva upalu (rani obrambeni odgovor tijela koji uklanja mikroorganizme i oštećeno tkivo), a zatim postupno isključuje tu upalu kako bi omogućila popravak. Kad to isključivanje ne uspije, rane mogu ostati upaljene mjesecima - kaže Cash. Otkrili su da su MC1R i njegov prirodni partner – molekula POMC, bili izvan ravnoteže kod svih tipova rana.

Put za nove terapije

Kada su primijenili lokalni lijek koji selektivno aktivira MC1R, zacjeljivanje se dramatično poboljšalo. Čirevi su proizvodili manje tekućine koja često curi iz kroničnih rana, rast krvnih žila se povećao, poboljšavajući opskrbu kisikom i hranjivim tvarima u ranu, a vanjski sloj kože počeo se oporavljati i zatvarati preko rane. Također su primijenili lijek na malu posjekotinu na zdravim životinjama. Stimulacija MC1R-a dodatno je povećala protok krvi, poboljšala limfnu drenažu i smanjila ožiljke.

- Iako je potrebno više istraživanja, identificiranje MC1R-a kao ključnog puta narušenog kod kroničnih rana daje nam jasnije razumijevanje zašto neke rane ne zacjeljuju i daje nadu za pronalaženje novih načina za pomoć koži u obnovi - zaključuje Cash.