Dr. Diana Petričević: Česte upale mokraćnih puteva nisu bezazlene, evo što stoji iza njih

Česte upale mokraćnih puteva jedan su od najraširenijih problema urinarnog trakta kod odraslih. Najčešće su posljedica ulaska bakterija u mokraćnu cijev, pri čemu je najčešći uzročnik E. coli. Iako se često smatraju bezazlenim, ponavljajuće infekcije gotovo uvijek imaju podlogu koju vrijedi otkriti, bilo da se radi o anatomskim čimbenicima, bakterijskoj kolonizaciji, oslabljenom imunitetu ili nekom kroničnom stanju koje povećava rizik.

Bez obzira na spol najčešći simptomi upale mjehura su isti

TOPPERSPIX/SHUTTERSTOCK

Najčešći simptomi

Bez obzira na spol, simptomi su u većini slučajeva slični:

• bol,
• peckanje ili žarenje pri mokrenju,
• učestala potreba za mokrenjem,
• zamućena mokraća ili mokraća neugodnog mirisa,
• pritisak u donjem dijelu trbuha,
• tragovi krvi u mokraći.

Kod jače upale mogu se javiti i:

• povišena temperatura,
• bolovi u leđima te
• mučnina i opća slabost.

Kada se upale smatraju čestima?

Upale mokraćnih puteva smatraju se čestim, odnosno rekurentnim, kada se ponavljaju u pravilnim ili učestalim razmacima, što ukazuje da u pozadini postoji dublji problem. Stručna definicija kaže da se stanje službeno klasificira kao "rekurentna infekcija" ako se upala pojavi najmanje dva puta unutar šest mjeseci ili tri i više puta tijekom jedne godine. Međutim, u praksi je i jedan infekcijski ciklus koji se vraća ubrzo nakon završetka terapije znak da nešto nije potpuno riješeno. Često se radi o tome da je bakterija "preživjela" antibiotik, da postoji poremećaj u mikroflori, da mjehur ne ispušta mokraću dokraja ili da postoji stalni izvor bakterija koji prolazi ispod radara. Zato se svaka ponovljena upala, čak i ako formalno ne zadovoljava kriterije za rekurentnu infekciju, treba shvatiti ozbiljno i potrebno je provesti detaljniju obradu.

Ključan korak kod ovog stanja je pravodobna dijagnostička obrada, uključujući urinokulturu i procjenu mogućih uzroka, umjesto ponavljanja antibiotika naslijepo, ističe dr. Petričević

NEW AFRICA/SHUTTERSTOCK

Potrebne pretrage

Kod čestih upala preporučuju se analiza urina, urinokultura (najvažnija za odabir terapije), ultrazvuk mokraćnog sustava, mjerenje rezidualnog urina (provjera ostaje li mokraća u mjehuru), testovi glukoze i HbA1c, procjena mikroflore i eventualnih iritacija. Ovisno o simptomima, liječnik može preporučiti i dodatnu obradu.

Zašto se infekcija vraća nakon antibiotika?

Nekoliko je mogućih razloga zašto se infekcija vraća nakon antibiotika: otpornost bakterija na propisani antibiotik, terapija je bila prekratka, bakterije ponovno dolaze iz istog izvora, narušena je prirodna mikroflora, mjehur se ne prazni potpuno ili postoji neprepoznat kronični čimbenik (npr. kamenci, zadebljana sluznica, zadržavanje mokraće). Zbog toga se pri ponavljanju simptoma uvijek preporučuje učiniti urinokulturu prije određivanja terapije. Valja naglasiti da učestalo uzimanje antibiotika bez jasne dijagnoze može dovesti do rezistencije i narušavanja mikrobiote. Kod ponavljajućih infekcija potrebno je tražiti uzrok. Urinokultura je vrlo važna jer ukazuje na točan uzročnik i osjetljivost na antibiotike, što omogućuje ciljanu terapiju.

Kada potražiti hitnu pomoć?

Hitno se javite liječniku ako se jave visoka temperatura, jaki bolovi u boku ili leđima, izrazita slabost, vrtoglavica ili povraćanje, krv u mokraći u većoj količini i simptomi koji se pogoršavaju unatoč terapiji. To može ukazivati na širenje infekcije prema bubrezima.

Česte upale mokraćnih puteva nisu bezazlena pojava niti stanje koje treba prihvatiti kao normalno, osobito ako se ponavljaju više puta godišnje. U praksi se najčešće radi o kombinaciji čimbenika - od anatomskih predispozicija i promjena vaginalne ili crijevne mikroflore do nepravilnog pražnjenja mjehura, kroničnih bolesti ili prisutnosti bakterija koje postaju otporne na terapiju.

Zato je ključan korak pravodobna dijagnostička obrada, uključujući urinokulturu i procjenu mogućih uzroka, umjesto ponavljanja antibiotika naslijepo. Uz ciljanu prevenciju i individualiziran pristup, u većini slučajeva moguće je značajno smanjiti učestalost infekcija ili ih dugoročno potpuno kontrolirati.

Diana Petričević liječnica je i nutricionistica

Saša Burić/CROPIX

Osnovne mjere prevencije

• Hidracija

Dovoljan unos tekućine potiče prirodno ispiranje mokraćnog sustava i smanjuje mogućnost zadržavanja i razmnožavanja bakterija.

• Redovito pražnjenje mjehura

Zadržavanje mokraće i preveliki razmaci između mokrenja omogućuju bakterijama dulji kontakt s mokraćnim mjehurom, što povećava rizik za infekciju.

• Izbjegavanje agresivnih higijenskih sredstava

Korištenje blagih sredstava s prilagođenim pH i izbjegavanje ispiranja genitalnog područja unutarnjim metodama pomažu očuvati prirodnu mikrofloru koja je ključna za zaštitu od patogenih bakterija.

• D-manoza

Neke prirodne tvari pokazuju dobru učinkovitost u prevenciji. D-manoza sve se češće spominje u medicinskoj literaturi jer sprečava prianjanje E. coli na sluznicu mokraćnog sustava, čime smanjuje vjerojatnost infekcije.

• Održavanje zdrave mikroflore

Očuvanje i obnova zdrave mikroflore posebno su važni nakon terapije antibioticima, pa probiotici, oralni ili lokalni, mogu imati važnu ulogu u smanjenju ponovnih infekcija.

• Prevencija nakon spolnih odnosa

Kod osoba kojima se infekcije javljaju u jasnoj vezi sa seksualnom aktivnošću jednostavne mjere poput pijenja vode i mokrenja nakon odnosa mogu značajno smanjiti rizik.

• Jačanje imuniteta i liječenje kroničnih stanja

Regulacija šećera u krvi, dovoljno sna, smanjenje stresa i uravnotežena prehrana izravno utječu na imunitet, a time i na otpornost mokraćnog sustava. Kod osoba s kroničnim bolestima, poput šećerne bolesti, neuroloških poremećaja ili stanja koja uzrokuju zadržavanje mokraće, potrebno je posebno voditi računa o redovitim kontrolama i pridržavanju terapija, jer ta stanja stvaraju idealne uvjete za ponavljanje infekcija.