Osjećate li za neko područje beskrajni entuzijazam i unutarnju radost, navalu energije kad se time bavite, vjerovanje u to bez obzira na tuđe stavove - u tom se području krije vaša životna svrha i misija.
 Getty Images
nađite to u sebi

Znate li koja je vaša životna svrha i imate li je hrabrosti živjeti?

Kad se uskladimo s onime što osjećamo kao svoju svrhu, kao da se otvore novi energetski kanali u nama i dobijemo dodatno polet i krila.

Sigurna sam da se mnogi od vas ponekad pitaju: "Što je moja životna svrha? Živim li je ili ne?" U ovoj ću vam kolumni opisati nedavno ostvarenje jedne želje koja mi je zatim ponudila neke odgovore na tu temu.


Materijalizacija želje

U proteklom sam tjednu provela tri dana u Visokom, u dolini bosanskih piramida. To sam područje već bila posjetila ovog proljeća i oduševila se. (kolumnu o tome možete pročitati ovdje). Ovoga smo puta na put krenule nas četiri - Ivana, Nikolina, Milijana i ja, sve članice udruženja ATL Europe i sve jednako radosne i zainteresirane za nova otkrića i šira razmišljanja.

Od kad sam proljetos pisala o ovim piramidama, nekoliko mojih polaznica upitalo me bih li mogla organizirati neku svoju radionicu tamo pa da ih i one posjete. "Hm,"- razmišljala sam - "prava bi poslastica bila kad bismo mogli dobiti vodstvo samog osnivača fondacije, čovjeka koji je otkrio ovaj fenomen i pokrenuo cijelu priču - Semira Osmanagića." Prateći njegove objave na internetu, znala sam da je Semir često u Americi ili na raznim putovanjima svijetom i da je do njega vjerojatno teško doći. No, želja je poslana u svemir...

I tako smo nas četiri stigle u suncem okupanu Bosnu, smjestile se u divnom apartmanu tik pored rijeke i u petak ujutro se zaputile prvo u tunele Ravne. Tuneli nedaleko piramida otkriveni su 2005. i od tada se odtrpavaju, a postali su najviše poznati po blagotvornom utjecaju na zdravlje ljudi. Kroz tunele smo imale sjajnog vodiča Harisa, koji nam je prenosio svoja znanja srcem i dušom. Nakon ture, zamolile smo ga za dodatna pojašnjenja pa smo sjeli u natkrivenu sjenicu ispred ulaza. Nije prošlo ni pola minute, kad smo ugledale poznato lice s velikim šeširom na glavi - pored nas je prolazio Semir Osmanagić! Vodio je svoju majku prema tunelima. Naš vodič ga je odmah zazvao i upoznao nas s njime i već trenutak poslije davao je Ivani intervju i svima nam dao svoj kontakt za buduće dogovore. Kakva divna materijalizacija želje! Jedna od onih koje prije ostvarenja djeluju nevjerojatno.

A zatim, umjesto da se nakon susreta zaputi svojim putem, Semir nas je proveo kroz cijeli arheološki park piramide sunca, objašnjavajući sve punktove i kreacije - labirinte, skulpture, svetu geometriju, nove ulaze u tunele, aleju organskih voćki, litopunkturne obeliske, novoizgrađenu piramidalnu dvoranu...


Hrabrost i entuzijazam

Gledajući i slušajući ovog čovjeka, doslovno zaljubljenog u ono što radi, odjednom sam shvatila da pred sobom gledam oličenje življenja životne svrhe. Njegova se energija činila neiscrpnom, baš kao i radost i osjećaj ispunjenosti svime što je napravljeno. "Sve što zaradi, on ulaže u ovaj projekt."- rekla nam je sa smiješkom i ponosom njegova majka.

I doista, sva iskopavanja tunela, otkrića betonskih blokova na padini piramide i cijeli arheološki park djelo su ljubavi i entuzijazma volontera iz cijelog svijeta, privatnih donacija i Semirovih ulaganja.

Dok nam je srčano objašnjavao što je sve u samo 14 godina postignuto i ostvareno, bila sam najviše pod dojmom spoznaje koliko samo jedna osoba može puno učiniti, ako uporno slijedi svoje srce i vizije. I kako entuzijazam i unutarnja snaga te osobe može privući mnoge druge da mu se pridruže i zajednički kreiraju zaista velike i važne stvari (u ovom slučaju bez ikakve potpore državnih ili službenih institucija bilo koje vrste - dapače, uz njihova ometanja).

Gledajući tako čovjeka koji je primjer življenja svoje svrhe, pomislila sam kako je sve to povezano: kad se uskladimo s onime što osjećamo kao svoju svrhu, kao da se otvore novi energetski kanali u nama i dobijemo dodatno polet i krila. I sposobnost da taj svoj entuzijazam prenosimo na druge. I također sam shvatila da nam ni najbolje plaćen posao na svijetu ne može donijeti količinu sreće koju dobivamo ako istinski živimo svoju svrhu. Naša nas svrha ispunjava na tisuću suptilnih razina. Ali... važno je da si dopustimo za njome krenuti, vjerovati u nju i ne dati se pokolebati tuđim mišljenjima i raznim izazovima.

Upravo je ovaj čovjek esencija, mogli bismo reći nacrt, kako to točno izgleda kad se živi svoja životna svrha.

Isto vrijedi za svakoga od nas - osjećate li za neko područje beskrajni entuzijazam i unutarnju radost, navalu energije kad se time bavite, vjerovanje u to bez obzira na tuđe stavove - u tom se području krije vaša životna svrha i misija. Molim vas (zbog sebe, ali i svih drugih za koje će vaša svrha biti blagotvorna), imajte hrabrosti u nju zakoračiti!

Ja jesam.

Privatni album

27. prosinac 2024 06:38