Što kada nešto želite, a uopće ne vidite kako bi se to moglo ostvariti?

Jeste li se nekada upitali koji je glavni razlog zbog kojeg ste odustali od nekih svojih ideja i snova? Ako malo razmislite o ovoj temi, sigurna sam da ćete doći do jednog univerzalnog zaključka - najčešće ste odustali ili se obeshrabrili zato što niste vidjeli način kako bi se to što želite moglo ostvariti. Vaše znanje, iskustvo i logika nisu nalazili niti vidjeli jasan put koji bi vas mogao odvesti do toga što si želite.

Dugi niz godina sam poučavala principe ostvarivanja želja pa stoga znam da je jedan od najvažnijih savjeta za uspjeh upravo suprotan - da ne mozgamo o načinu kako će do toga što želimo doći ako taj način ne vidimo, da se ne mučimo temom "kako", jer nas takvo razmišljanje jako ograničava. Kad inzistiramo na toj temi, tada se javljaju razni glasovi u našoj glavi koji nam počinju objašnjavati da je to što želimo nemoguće. Velika je šteta ako im povjerujemo.

Nemoguće postaje moguće

Ispričat ću vam jedno svoje svježe iskustvo koje je važno za ovu našu temu. Naime, proteklih pet dana sam provela u Engleskoj, na konferenciji ATL Europe. Te su konferencije za mene dva puta godišnje mjesto beskrajno dragocjenog susreta s divnim i zanimljivim ljudima koji se bave poslovima sličnima mojem. Pa se uvijek vratim kući puna ushićenja, nadahnuća i priča koje želim podijeliti s vama.

U trećem danu ATL druženja, čudesna žena po imenu Carol Talbot stajala je pred svima nama u dvorani za sastanke držeći u ruci drvenu strijelu. Strijela je imala metalni vrh i mala perca na drugom kraju. "Ovu bih strijelu mogla lako slomiti tako da ju primim za dva kraja i snažno savinem, zar ne?"- upitala nas je Carol. - "No tko od vas vjeruje da možete postaviti metalni vrh ove strijele u mekanu rupicu u dnu svog vrata, a njezin kraj prema zidu i tako ju slomiti?"- zaintrigirala nas je pitanjem.

Svi smo prstima opipavali svoju mekanu rupicu između dvije ključne kosti i činilo nam se da je ideja neostvariva. Ja sam mislila ovako: „Ako nam ona postavlja takvo pitanje, onda je to vjerojatno moguće, ali ja zaista ne vidim kako.“ Moj razum, logika i iskustvo govorili su mi da takvim pokušajem može doći samo do ozljede i da je čvrstu drvenu strijelu (promjera oko 1 cm) nemoguće slomiti uzdužnom silom pomoću nečega tako mekanog kao što je osjetljiva udubina ispod našeg vrata. No naravno, bila sam zaintrigirana.

Uskoro je Carol stala u iskorak, savila ruke u laktovima i tri puta snažno udahnula i izdahnula pomičući laktove gore-dolje. Objasnila nam je da prilikom takvog izdaha mišić u dubini naše vratne ‘rupice‘ očvrsne. Oduprla je zadnji kraj strijele o ploču u rukama jedne sudionice, postavila metalni vrh pod svoje grlo i - cak! Samo kratkim pokretom prema naprijed slomila strijelu!

Nemoguće se pred našim očima pokazalo mogućim.

A onda je došao red na svakog od nas. Iako sam osjećala nelagodu, sad kad sam vidjela da se tako nešto zaista može, vjerovala sam da ću i ja to moći. I uspjela sam. Svi redom smo uspjeli.

Ostanite vjerni svojim snovima

Kakva li je ovo bila snažna pouka! Da zauvijek zapamtimo da samo zato što nam nešto ne izgleda moguće, to ne znači da zaista nije moguće! Ako naš um i logika za ono što želimo ne nalaze put ili rješenje, to može značiti da jednostavno nemamo dovoljno iskustva, znanja ili informacija. Ili također, da nismo upoznali nekoga tko je u tome već uspio.

Na povratku u Zagreb, dok smo prolazili hodnicima bristolske zračne luke, zastala sam pored male knjižare i papirnice. Jedan cijeli njezin zid bio je pun različitih knjiga. Iznad jednog odjela pisalo je „Bestselling Books“. Nekoliko trenutaka sam tu stajala i zamišljala kako se jednog skorog dana engleski prijevod moje knjige nalazi upravo na ovim policama. Nemam pojma kako bi se to moglo dogoditi, ali svejedno sam odlučila vjerovati da je moguće.

Pa tako i vi - zaboravite na to da morate znati ‘kako‘ i umjesto toga vjerujte da za vaše snove postoje mnogi ‘kako‘ koje sada ne možete dokučiti.

Oni će vam se sami otkriti ako ostanete vjerni svojim snovima.