Od zavaravanja nema nikakve koristi - važno je da sami sebi priznamo da se stvari neće vratiti na staro

Baš mi je danas teško pisati kolumnu. Teško mi je pisati o lijepim životnim stvarima, o radu na sebi i sličnom kad se svijet kojeg smo poznavali svuda oko nas urušava. Urušavao se polagano već mjesecima, ali sada već nastaje crescendo.

Mi ljudi smo naučili puno stvari kroz život „gurati pod tepih“, tako nam je lakše živjeti. O nekim je stvarima bolje ne diskutirati, neke je teme mudro izbjegavati - svi se osjećamo ugodnije kad ne izazivamo nepotrebne napetosti u odnosima s ljudima oko sebe. Pa se tako primjerice oduvijek prešutno izbjegavaju razgovori o religiji i politici.

Aktualna tema za izbjegavanje

I to je u redu, ali aktualna tema za izbjegavanje - one riječi koje počinju s k i c, postaje već toliko ogroman „slon nasred sobe“ da je već jako teško praviti se da se ništa preveliko ne događa. Da, možda ste i dalje na dobrom radnom mjestu s redovitim prihodima, možda sada upravo planirate zimovanje ili preuređenje vlastitog doma, ali ne možete ne vidjeti pritisak koji se događa mnogim ljudima oko vas.

Ljudi poput mene, koji imaju vlastiti mali business, najmanje su zahvaćeni svim tim turbulencijama, ali ako nešto ne zahvaća mene, ne bi li upravo moje srce trebalo biti otvoreno i puno podrške za one koje zahvaća?

Stavimo malo na vagu dvije važne komponente svakog ljudskog života - jedna je briga za sebe, a druga je briga za druge. Ova dva djelovanja trebala bi biti u balansu, ne samo u našim životima, nego i na planeti.

No je li danas tako?

U mnogim slučajevima o kojima slušam od ljudi oko sebe, čini se da često briga za sebe apsolutno preteže na svoju stranu. Mnogi koji se u ovom trenutku osjećaju zaštićenima i sigurnima ne pokazuju empatiju prema onima koji to nisu i ne trude se pomoći im. Onaj dio ličnosti koji bismo mogli nazvati „Niže Ja“ izbija u prvi plan.

Baš svatko od nas ima i Niže i Više Ja. Naše Niže Ja nosi u sebi osjećaje nadmoćnosti, arogancije, prijezira i okrutnosti, koji su svi ustvari kompenzacija za duboki skriveni osjećaj nedovoljne vrijednosti. Naše Više Ja, nasuprot tome, povezano je s Izvorom i donosi nam osjećaje ljubavi, samilosti, topline, darežljivosti, ljubaznosti, nježnosti i - istinske sigurnosti. Naše Više Ja vjeruje i zna da vrijedimo i ne treba mu kompenzacija, ono može davati i sebi i drugima s lakoćom i potpuno otvorenog srca.

U vremenima ispunjenima strahom, lako je upasti u mrežu svojeg Nižeg Ja. Važno je toga biti svjestan, jer ono što je svima nama u ovakvim vremenima najpotrebnije je upravo suprotno - da se što više i snažnije povežemo sa svojim Višim Ja! I da upravo iz njega djelujemo.

Od zavaravanja nema nikakve vajde - važno je da sami sebi priznamo da se stvari neće vratiti na staro. Jer neće. A i ne trebaju. Svijet u kojem smo slobodno živjeli bio je daleko od idealnog i ustvari je ono čemu trebamo težiti neki drugačiji i još puno bolji svijet. Koji je moguć, sasvim sigurno moguć. Svijet u kojem ćemo smo svi mi biti vođeni prvenstveno svojim Višim Ja. Svijet u kojem su nam srca otvorena jedna prema drugima, bez obzira na različite životne stavove i mišljenja. I gdje s radošću uvijek pomažemo jedni drugima. Svijet u kojem smo slobodna bića, ali tu slobodu koristimo za kreiranje samo onoga što je blagotvorno i dobro, s puno pažnje i razumijevanja prema svim živim bićima. Takav svijet počinje od svakoga od nas. Upravo sada.

Promatrajte danas kroz dan svoje osjećaje. I upitajte se svaki puta dolaze li oni iz vašeg Nižeg ili Višeg Ja. Pa svjesno svaki puta odaberite svoje Više ja i osjetite kako bi ono postupilo.

Svi mi to i možemo i svi mi to zaslužujemo.

Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE.