Nemojte se tjerati da radite ono što ne volite!

Zašto vam ovo pišem? Neki dan sam bila na kavi s dvije bliske i meni beskrajno drage prijateljice. Kao i obično, kad se nađemo, pomagale smo jedna drugoj u rješavanju nekih životnih dvojbi. Jedna od njih, nazvat ćemo je ovdje Melita, je u pedesetima, ostala je bez posla kojeg je radila dugi niz godina i sad je u potrazi za novim poslom. S obzirom na to da je shvatila da se za veliki broj radnih mjesta traži odlično baratanje kompjuterskim programima, upisala je tečaj informatičkog usavršavanja. Čak je uzela i privatne satove.

- Ja jednostavno nisam kompjuterski tip. - požalila nam se jedući svoj kolač, dok smo sjedile na zasjenjenoj terasi slastičarne.

- Jako se mučim s tim. Moj mozak jednostavno ne funkcionira tako da s lakoćom razumijem kompjutersku logiku i zapamtim sve te komande i procedure.

Djelovala je potpuno obeshrabreno.

- Znam da se moram prisiliti sve to naučiti, kako bih dobila novi posao, ali jednostavno mi ne ide!

Činilo se da vidi samo tu veliku tamnu i nepremostivu planinu pred sobom. I sebe koja je ne može prijeći.

- A kako bi bilo da uopće ne forsiraš to što ti ne ide i baviš se samo onime što ti ide? - upitale smo je gotovo u glas nas dvije.

Njen pogled je govorio: Ali kompjutersko znanje je danas apsolutni must!

No ja vjerujem da zapravo i je i nije, baš poput svega ostalog. Istog časa mi je palo na pamet nekoliko primjera ljudi koje obje poznajemo, a ne rade gotovo ništa na kompjuterima.

N. je hiperuspješna poslovna žena koja obavlja sastanke s klijentima i osmišljava posao, a na kompjuterima rade njeni zaposlenici. Z. vodi satove joge i plesa i kompjuterom se služi samo za slanje mailova. V. je poznata po svom restoranu, koji cvjeta bez ikakve reklame i kompjuteri je uopće ne zanimaju...

Jako je važno svrnuti pogled s te planine za koju smo ga prikovali i umjesto toga potražiti raznovrsne druge puteve i puteljke koji nam stoje na raspolaganju, a uz to su često čak lagani i veseli! Možda se ostvarenje naše želje uopće ne krije iza te planine, možda je tu negdje blizu, na cvjetnoj livadi, koja samo čeka da je primijetite!

- Što radiš s lakoćom i radošću? - upitala sam Melitu. Nabrojala je nekoliko stvari u kojima je zaista sjajna, ali...

- Nisam u tome dovoljno educirana. (pojavila se nova planina)

- I kako bi se od toga uopće mogao napraviti posao?

Sjetila sam se novih primjera. Dan prije toga, bila sam na odličnom Business cafeu na kojem su se predstavljali upravo takvi mali businessi koji su počeli ni iz čega. Primjerice, Martina Bračić, vlasnica poznatih slastičarni Torte i to, pokrenula je čitav taj business od činjenice da zna ispeći jako ukusnu tortu od sira. I to je bilo sve! Bez ijednog dana slastičarske ili menadžerske edukacije, počela je u svojoj kuhinji, oboružana jedino ljubavlju za to što radi i entuzijazmom. I opet, bez potrebe da išta radi za kompjuterom. Koliko je danas uspješan njen posao, znaju doslovno svi Zagrepčani (a i šire).

I tako, kroz priču, zajednički smo sve više pažnje obraćale mogućim lijepim puteljcima koji samo čekaju da Melita odluči njima kročiti. U jednom trenutku, dok je opisivala mali posao na kojem trenutno volontira, njene oči su zaiskrile onim posebnim sjajem kojim svijetle samo oči ljudi koji obožavaju to što rade. I korak po korak, u njenoj se glavi počela kreirati sasvim nova slika, puna nadahnjujućih detalja i uvida.

Sad kad se pred njom u mislima prostire šarena mirisna livada, vjerujem da će Melita s puno žara i entuzijazma na nju zakoračiti i beskrajno uživati u svom budućem poslu!

Pa tako i svi vi:
• Ako vam se čini da do nečega što želite, postoji nepremostiva prepreka, podsjetite se da do te želje postoje i drugi putevi!
• Pronađite žive primjere ljudi koji su uspjeli, uopće se ne zamarajući time što vi vidite kao prepreku.
• Sjetite se da su jedini nužni sastojci za vaš uspjeh - vjerovanje i entuzijazam!