Nedavno smo se suprug, brat i ja ‘zaletjeli‘ do malog gradića Visokog u Bosni i Hercegovini. Meni je to bio već treći put da posjećujem Bosansku dolinu piramida i jako sam se radovala tom izletu. O prijašnjim posjetama sam vam ovdje već pisala pa vam ovoga puta neću opisivati koliko je čudesan i ‘oduzima dah‘ pogled s vrha Bosanske piramide Sunca, koliko je zelena i okrepljujuća priroda tih šumovitih brda, kako je lijepo čuti zvonca u stadu ovaca i kako je zrak u tunelima Ravne takav da ga poželite svaki dan udisati. Samo mogu reći - ako vas golica da i vi otiđete tamo, svakako krenite, i to što prije, jer je posjetitelja sve više.
No ono što s vama želim podijeliti je nešto izuzetno jednostavno - samo poruku jednog natpisa sa znaka pored ceste, koji mi se urezao u pamćenje. Naime, dok smo se vozili kroz Bosnu prema Visokom, u jednom sam trenutku ugledala jarkocrveni znak pored puta - jednu neuobičajenu crvenu tablu s bijelim slovima. A na njoj je pisalo: USPORI, MNOGI TE VOLE!
Jurenje nas troši
Jako me se dojmila ta rečenica. I upitala sam se koliko je uopće svatko od nas svjestan svih ljudi koji nas vole. Svih kojima smo važni i koji nam žele dobro. I koliko smo uopće svjesni što naše postojanje doprinosi tuđim životima, koliko je upravo naš komadić puzzle (cijele slike) bitan da bi slika bila lijepa i potpuna. Jeste li ikada, ikako pomislili da trebate paziti na sebe zato što vas mnogi vole?
A onda sam shvatila koliko je taj natpis ustvari višeznačan i univerzalan. I da bismo i u životu i u svakom svom danu trebali usporiti - ne toliko juriti i žuriti od jedne aktivnosti do druge. Uvijek ima nešto što nas tjera na ubrzan život - bilo da su to poslovne i obiteljske obveze ili pak naš vlastiti unutarnji ‘gonič. Neki naši ‘goniči‘ nam tvrde da smo vrijedni jedino ako stalno nešto radimo, a drugi nam pak šapuću u uho da ćemo ako usporimo nešto propustiti. No to jurenje nas troši. A našim bližnjima smo potrebniji zdravi i neistrošeni. Bez obzira na to što ponekad možda mislimo da toliko jurimo upravo radi njih.
Iako je (pogotovo u našoj kulturi) uvriježeno da je najvažnije onima koje voliš uvijek nešto davati, možda bi im najvrjedniji dar bio upravo to da - usporimo. Da budemo više ovdje i više prisutni, za njih i za sebe same.
Ovo ‘za sebe same‘ je posebno važno. Jer što više mi pazimo na sebe, to ćemo manje u budućnosti opterećivati bliske ljude, to će im s nama biti ljepše i lakše.
Dakle, sjetite se često ovog natpisa i usporite, ne samo u vožnji. Sjetite se da svi oni koji vas vole zaslužuju da se vi i zbog njih pobrinete o svom zdravlju, dobrobiti i unutarnjem miru. Oni zaslužuju da vi budete dobro i upravo to vam, sigurna sam, i oni od srca žele.
A ako možda spadate u onu vrstu ljudi koji sebi uvijek daju najmanje, onda vam pogotovo treba ovakva motivacija. Jer ako nemate naviku davati sebi, a želite uvijek pomagati drugima, osvijestite da će upravo najljepši poklon njima biti to da se vi s puno ljubavi pobrinete o sebi. Ne zbog vas (ma ni slučajno ☺), samo i isključivo zbog njih!
Jedan usporeni pozdrav vam šaljem.