Na svašta se čovjek navikne, no je li to dobro ili loše?

Nedavno, dok sam bila u posjetu Damanhuru (o kojem sam vam nedavno pisala u tekstu pod naslovom Svijet je pun čuda kojih nismo sjesni, a ja sam neka otkrila u Damanhuru), žena koja je bila vodič odala nam je kako pronaći mjesto uz rijeku na kojem se može okupati - malo proširenje korita koje stvara jezerce prije slapova.

Kad sam se probila uskom sjenovitom stazicom kroz šumarak do rijeke, dočekala me prekrasna priroda, mali kamenčići na riječnoj plaži ljeskali su se poput zvjezdica (je li to okamenjeni sedef školjki ili pak neka presijavajuća ruda, pitala sam se), a voda je bila zelena, bistra i - izuzetno ledenaaa!

Zakoračila sam oprezno u jezerce i zatim neko vrijeme stajala, s vodom do koljena, upijajući ljepotu rijeke i promatrajući kraljevskoplave viline konjice u letu.
Vrlo brzo moje potkoljenice vodu nisu više osjećale kao hladnu, postalo im je sasvim ugodno. Pa sam zagazila još dublje. Potpuno me fascinirala ta brza prilagodljivost našeg tijela: kako je moguće da vodu koja je objektivno temperature netom otopljenog leda, moje čitave noge sada osjećaju ugodnom? Što se to u tijelu dogodi? Kako se tako brzo prilagodi?

Kad se naviknuti, a kad ne

Plivajući uskoro u ledenom jezercu i uživajući u pronalaženju velikog ljeskavog kamenja (ovoga puta zlatnog i srebrnog sjaja), i dalje mi ta prilagodljivost našeg tijela nije izlazila iz glave. Priroda se pobrinula da se tako brzo privikavamo, no ta osobina ima i dobre i loše strane, razmišljala sam.

Prilagodljivost je u povijesti svih vrsta živih bića igrala izuzetno važnu ulogu - upravo oni koji su se najlakše prilagođavali promjenama, preživljavali su. No nezgodna strana te osobine je da se puno puta prilagodimo i situacijama koje nisu dobre za nas i počnemo ih smatrati normalnima, a ne bismo trebali! Pogotovo ako se radi o lošim odnosima (recimo onima gdje nas se tretira s nepoštovanjem), poslu koji uopće ne volimo, prostoru u kojem živimo koji nas ne raduje i slično. Na to se nikada ne bismo trebali naviknuti!

Možda nas upravo ta usađena osobina privikavanja sprečava da stvari vidimo onakvima kakve zaista jesu, odnosno da, bez obzira na to što se "voda čini ugodnom", znamo da je ona zapravo ledena i da se, ako predugo u njoj ostanemo možemo razboljeti.

Vrijeme za promjene

No, saznanje o našoj sposobnosti privikavanja može nam biti i jako korisno i pomoći nam u situacijama kad znamo da želimo promjenu, ali je se bojimo poduzeti. Bojite li se i vi novog i nepoznatog? Ako zakoračite u novo, tko zna što vas tamo čeka? Kad god se uhvatite da strahujete od bilo koje promjene koja vam slijedi ili koju sami želite odabrati, prisjetite se upravo vlastite prilagodljivosti: ona će biti vaš saveznik! Kamo god da krenete, vaše tijelo i um potražit će nesvjesne načine da se priviknu na novo i drugačije, da vam ublaže nelagodu i pronaći ćete načine da se osjećate dobro. Često još i puno brže nego ste očekivali!

Primjerice, ako se radi o lošim navikama vaše okoline (u obitelji ili radnom kolektivu), odlučite upotrijebiti saznanje o dobroj strani prilagodljivosti i postaviti nova, bolja i zdravija pravila! Znajući da će se, nakon prvobitnog protivljenja novom i drugačijem, ostali tome - prilagoditi!