Kako su me skoro nasamarili internet kriminalci. Nasjela sam na njihovu dobru priču: Gospođo, budite bez brige...

Ovo neće biti uobičajena kolumna jer želim napisati upozorenje za sve vas koji biste mogli postati žrtve internet kriminalaca. Naime, ja sam se nedavno jedva spasila.

Svi već znamo da na sve strane postoje razne internet prijevare. Primjerice, kad primim e-mail u kojem se pošiljatelj pretvara da je Hrvatska pošta ili neka dostavna služba, to odmah po više znakova znam prepoznati kao lažno. Isto tako, brojni e-mailovi koji su od tobožnjih odvjetnika koji bi mi uručili nasljedstvo ili šalju obavijest da sam osvojila nagradu su mi već smiješni. Također, sve upite za Facebook prijateljstva od nepoznatih osoba s kojima nemam puno zajedničkih prijatelja brišem. Nedavno sam pak (tobože od tvrtke Meta) dobila gomilu poruka u Messenger da će mi Facebook business stranica biti izbrisana zbog grubog kršenja pravila. Kako nikakva pravila nisam prekršila, sve sam to izbrisala i blokirala. Ovo vam sve pišem kao ilustraciju da nisam potpuni naivac.

Uvjerljiva priča

No, dogodila se situacija na koju sam nasjela. Naime, u posljednje vrijeme računalo u mojem kućnom uredu u kojem radi moja asistentica iz nekog se razloga često sam od sebe isključivao ili pak odjavljivao s interneta. Kako se ona u taj kompjuter najčešće prijavljuje od svoje kuće, imali smo problem svaki put kad bih ja bila u gradu ili izvan Zagreba - nije imao tko računalo ponovno uključiti.

I onda, prošli tjedan dobijem poziv s nepoznatog broja u kojem mi muškarac s indijskim naglaskom objašnjava na engleskom da zove iz Microsofta, da njihov server dobiva učestale obavijesti o greškama s mog računala, da su nam to vjerojatno hakeri ušli u stroj i da on zove da mi pomogne to popraviti. I ja sam povjerovala. Kako sam u tom trenutku bila na moru, objasnila sam mu da sad nisam u blizini tog računala i zamolila da me nazove za dva dana. I stvarno, u dogovoreno vrijeme za dva dana nazvao me ženski glas iz „Microsofta“. Nastojat ću vam ispričati sve dijelove razgovora, da vidite koliko je sustav te internet mafije pažljivo razrađen. Iako sam odlučila biti na oprezu dok s njima razgovaram, ipak su me uspjeli prevariti.

Prvo me gospođa uputila da na tipkovnici stisnem istovremeno znak Windows i slovo R. I kad je iskočio prozorčić da u njega upišem „eventvwr“ kako bi mi se prikazale aktivnosti na mom kompjuteru i zatim još dva klika i - pokazala mi se ogromna lista crvenih upozorenja o greškama i sličnim stvarima. „Eto vidite koliko tih obavijesti o problemima nam stiže s vašeg kompjutera“ - nastavila je. Zatim mi je objasnila da je sada potrebno da se oni iz daljine spoje na moj kompjuter kako bi pronašli viruse i otklonili ih. Tu sam ju naivno poslušala i dopustila im pristup računalu. Sada je ona u računalu pronašla direktorij u kojem je bilo nekoliko fileova pod imenom „rundll32.exe“ i objasnila mi da su to opasni virusi. Otvorila mi je i neko Google objašnjenje da jasno vidim opis u kojem piše da taj virus napada računalo, e-mail servere, društvene mreže, bankovne račune... (poslije sam ustanovila da je to ime jedne od komponenti Windowsa, ali koje se ponekad koristi i za viruse). Zatim mi je gospođa objasnila da će me sada prebaciti na tehničku podršku koja će mi ukloniti sve viruse.

„Ali kako ja mogu znati da vi niste hakeri?“ - upitala sam ju. „Budite bez brige, osoba iz tehničke podrške će vam pokazati svoju osobnu ispravu“ - odgovorila mi je. Zatim se javila druga žena koja se predstavila i postavila na moj desktop nešto kao osobnu kartu sa slikom, podacima i QR kodom, rekavši kako će mi ostaviti taj njezin kontakt na desktopu da ju mogu kontaktirati i u budućnosti ako budem imala problema s kompjuterom („Mi vam to sve otklonimo besplatno, a drugi će vam naplatiti.“). Zatim mi je objasnila da je očito i moj antivirusni program AVG probijen i zaražen kad nije registrirao ulazak tih virusa - „Pa će ona sada taj AVG deinstalirati, očistiti i poslije mi ga ponovno instalirati“ (tako si je makla ometanje svojih budućih aktivnosti, a ja ne mogu vjerovati kako mi u tom trenutku to nije bilo jako sumnjivo).

Jako nesmotreno

Zatim je napravila listu svega kamo je virus mogao ući i što bi trebalo zaštititi Microsoft zaštitom. Objasnila mi je da će se ona sada isključiti iz kompjutera i spojiti ga na robota koji popravlja viruse i stavlja zaštitu. A dok robot radi, ekran će se zacrniti. Pa smo tako prvo išli „zaštititi“ e-mail servere. Pustila sam ih unutra (znam, znam, jako nesmotreno), ekran se zacrnio i uskoro je iskočila obavijest da je moj e-mail sada zaštićen Microsoft zaštitom. Pa smo zatim krenuli zaštititi društvene mreže („Vaš Facebook račun sada je zaštićen Microsoft zaštitom“). A onda je došao red na bankovne račune. Tu mi se konačno upalio crveni alarm. „Oprostite, ali ne mogu vas pustiti u svoje bankovne račune.“ - rekla sam. „Ali gospođo“- objašnjavala mi je žena iz ‘tehničke podrške‘- „nijedan čovjek sada nema pristup vašem kompjuteru, samo će robot ući u račun i staviti zaštitu, ne trebate se ničega bojati.“ Bila je jako ljubazna i sladunjava. „Svejedno, to mi je previše riskantno.“ - bila sam uporna. „Ali izuzetno je važno da zaštitimo sva mjesta u koja su hakeri mogli prodrijeti, ako nešto preskočimo virus se može proširiti i napraviti vam ogromnu štetu!“ - sad je njezin glas već postajao strog i pomalo prijeteći - „Želite li da vam riješimo problem ili ne?“

„Razumijem, ali ne želim vam dati šifru za ulaz u moje bankovne račune.“ - nisam popuštala. „Ali ja moram provesti cijeli protokol, to je moja obveza, ako ne napravim sve kako treba dobit ću otkaz, želite li da dobijem otkaz?“- zavapila je sad već jako nervozno. Na moje sljedeće „Ali ne želim...“ sasula je cijelu bujicu uvjeravanja a ja sam jednostavno - prekinula vezu. I sva sam se tresla. Odjednom sam shvatila koliko sam bila blizu tome da izgubim sav svoj novac. Kompjuter (sa zacrnjenim ekranom iza kojega su radili tko zna što) pokušala sam isključiti, ali se nije dao isključiti na gumb. Pa sam iščupala kabel iz struje. A kriminalci su me za to vrijeme uzastopno zvali na telefon s 12 različitih brojeva (iz Grčke i Belgije) pa sam mobitel stavila na tiho i nije mi padalo na pamet javljati se. Riba im je skoro već bila u mreži, a onda je u zadnji čas pobjegla, naravno da su bili izvan sebe.

Istog trenutka sam se bacila na mijenjanje svih lozinki - Wi-fi mreže i e-mail servera i Facebooka i svega čega sam se mogla sjetiti. Prijavila sam cijelu stvar Microsoftovoj službi za prijevare. Također sam nazvala prijatelja kompjuteraša koji je proveo skeniranje kompjutera i mog laptopa s pomoću dva antivirus programa i ponovno mi instalirao AVG. Sve što je bilo sumnjivo smo micali i brisali.

Ne znam jesam li se uspjela zaštititi i hoće li sada biti sve u redu, ali u moje račune sasvim sigurno ne mogu ući.

Vjerovali ili ne, i dan nakon toga primila sam telefonski poziv s nekog sasvim drugačijeg broja pa sam se, sve u nevjerici, odlučila javiti. „Dobar dan gospođo, zovem vas iz Microsofta...“ uspio je izgovoriti muški glas prije nego sam na njega zaurlala najsnažnijom lavinom napada i prijekora, tako da je brzo poklopio slušalicu. Mislim da me više neće zvati.

Kad sam poslije cijelu priču ispričala sinovima, objasnili su mi da velike tvrtke baš nikada ne nazivaju male korisnike da im pomognu, to jednostavno ne postoji i da nikada ne odgovaram na takve pozive.

Ja sam dobro zapamtila ovu svoju lekciju (cijelu noć nakon ove epizode nisam mogla zaspati) a nadam se da će ovo moje iskustvo pomoći i nekome od vas da ga spasi od katastrofe. Budite pametni i oprezni!