Kako stati na kraj onima koji stalno drugima upadaju u riječ?

Neki dan se, u mom razgovoru s prijateljicama pojavila rečenica: "Ljudski rod se od životinjskog svijeta najviše razlikuje po sposobnosti komunikacije." To je zaista istina i upravo nam je ta sposobnost omogućila velik dio razvoja. No koliko jedni s drugima komuniciramo nagonski i po inerciji, zapravo nesvjesni kako se ta komunikacija odvija? Možda čak nikad niste ni obratili pozornost na ovu temu.

Pa hajdemo je sada zajedno promotriti i otkriti koliko je više svjesne pažnje potrebno u našim razgovorima i kako u tome možemo napredovati, da bi naša međusobna razmjena riječi bila puno bolja i smislenija.

Upadanje u riječ

Ono što je najvažnije osvijestiti je da većina naših komunikacija teče isprekidano i nedovršeno, gotovo u svakom razgovoru.

Evo, promatrajte s malim odmakom konverzaciju svojih prijatelja pri prvom sljedećem druženju, ako je moguće odmah danas. Kladim se da će bar u nekim dijelovima razgovor teći otprilike ovako:

A: "Danas sam na poslu dobila jedan tako apsurdan zadatak za napraviti, nećete vjerovati! Rekli su mi da ---"

B (ulijeće): "Daaa, apsurdni zadaci...i ja sam baš jučer dobila nešto potpuno glupo za napraviti - od mene se očekivalo da nazovem nekog od svojih prijatelja koji su bili u Engleskoj kao baby sitteri i ---"

C (ulijeće):"Pa ja ti znam nekoliko ljudi koji su u Engleskoj radili kao baby sitteri, recimo moja prijateljica Maja. E, da vam ispričam što je ta tamo doživjela u jednoj skroz otkačenoj obitelji!..."

I tako, umjesto o apsurdnom zadatku osobe A, doznamo o doživljajima nepoznate Maje u Londonu.

Osobno sam najčešće bila među onim tišima pa su mnoge moje (također zanimljive) priče ostajale neispričane. U bujicama tuđih riječi puno puta jednostavno nisu imale kamo stati, kamo se ugurati (Možda baš zato toliko volim pisati - tu me nitko ne prekida i mogu vam do kraja ispričati ono što sam naumila :-))

Jednostavna metoda

Kad postanemo svjesni te dinamike većine razgovora i pokušamo se svladati da ne upadamo drugoj osobi u riječ, razgovor dobiva sasvim drugačiju notu, veću dubinu i ozračje puno većeg međusobnog poštovanja i razumijevanja. Koliko god vaša priča koje ste se upravo sjetili bila zanimljiva, molim vas pokušajte se ugristi za jezik i pričekati s njome dok druga osoba ne dovrši svoju. Ta druga osoba bit će vam beskrajno zahvalna, a i vi ćete čuti nešto novo što biste inače propustili!

A ako ste od onih tiših... postoji jedna zgodna metoda koja vam može jako pomoći. Vrlo je jednostavna i potječe od američkih Indijanaca. Zove se "talking stick". Kad je potrebno odrazgovarati ili raspraviti nešto u dvoje ili (pogotovo) u većoj grupi ljudi, odaberite neki predmet koji simbolizira "štap za govorenje" (to može biti bilo što - posebna olovka, bočica, nečiji pehar,...) i tada razgovarajte tako da samo osoba koja u ruci drži predmet smije govoriti i nitko je ne smije prekidati. Naravno, vrijeme govorenja se ograniči, primjerice na 5 minuta. Tako se stvara izvanredna prilika da svatko svakoga (konačno) istinski čuje i savršena je za rješavanje svih, a pogotovo konfliktnih situacija.

Pa tako i vi - od danas zauzmite sasvim nov pristup svim razgovorima i - oduševite se novim osjećajima i sjajnim ishodima!

Sanjina savjetovanja i radionice potražite OVDJE.