Kako razum i vječno traženje konkretnih dokaza ponekad mogu pokvariti životnu čaroliju

Vjerujem da su i vas, kao i mene, u djetinjstvu privlačile priče i bajke prepune neobičnih bića - vila, vještica, patuljaka, palčića, elfova i sličnih. Meni su vile bile omiljene i često sam se igrala njihovog čarobiranja s prijateljicama. Naravno, svima su nam odrasli objasnili da su to samo bajke i da opisuju bića iz mašte. A mi djeca smo to tumačenje (uz razočaranje) prihvatili. Na kraju krajeva, nitko nije vidio neko takvo biće pa nam je bilo logično da su izmišljena.

Nedavno sam vam pisala o sajmu kristala u Zagrebu koji me oduševio. Na njemu je bio i štand s knjigama knjižare Harša koja uvijek nudi mnoštvo zanimljivih i „drugačijih“ naslova. Kad god prilazim nekom štandu s knjigama, jednostavno pustim svojoj intuiciji da mi skrene pažnju na ono što bi bilo najbolje da sada pročitam. Pa sam tako odmah u prvom trenu opazila knjigu (bio je samo jedan primjerak) Marka Pogačnika „Elementarna bića“ i bez razmišljanja posegnula za njome. Za tog autora sam znala da je napravio litopunkturnu instalaciju od 61 kamena na otoku Jarunskog jezera i to je bilo sve. Ustvari sam jako malo znala o njegovom radu, ali ova knjiga je jasno govorila:“Kupi mene!“

I tako sam ju počela čitati. I oduševila se. Još od beskrajno mi dragih knjiga o Anastaziji (Vladimira Megrea) nijedna knjiga me nije tako „pomaknula“ kao ova. Pogačnik naime ima sposobnost vidjeti elementarna bića i komunicirati s njima. To su bića povezana s četiri glavna elementa - zemljom, zrakom, vodom i vatrom. Do sada sam energiju tih elemenata povezivala sa silama prirode za koje sam znala da su važne i moćne, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da sva ona bića iz bajki i danas istinski postoje u prirodi oko nas, povezana upravo s tim elementima. I da su ih od davnina opisivali jednostavno zato što su - znali da postoje!

Sa svim tim bićima može se komunicirati prvenstveno na osjećajnoj razini.

Elementarna bića

Marko Pogačnik ta je eterična bića čak sistematizirao po razinama i jasno svrstao po njihovim nazivima i funkcijama. Pa se tako među elementarnim bićima zemlje nalaze fauni, palčići, patuljci, elfi gnomi, mudraci i panovi. Elementarna bića zraka su silfi i razne vrste vila i deva. Bića vode su rusalke, undine, vodenjaci i nimfe, a vatra donosi duhove sredine zemlje, preobrazbe i svjetla, kao i muze.

I svako takvo biće ima svoje važne zadatke koje s ljubavlju i pomnošću obavlja - bilo da pomaže tlu, biljkama, drveću, vodama, životinjama i ljudima ili čak unosi sklad i ravnotežu u čitave predjele. Kad bismo svi imali (ili razvili) sposobnost osjećanja i viđenja elementarnih bića, sasvim drugačije bismo se odnosili prema svakom djeliću prirode koja nas okružuje. Ne bismo „samo tako“ srušili niti jedno stablo ili skrenuli tok potoka. Ponovno povezivanje s elementarnim bićima učinilo bi nas puno plemenitijim (i sretnijim) ljudima.

A elementarna bića su radosna kad nam mogu pomagati, donositi nam nadahnuće i poticati nas na kreativno izražavanje. Oni vole našoj kreativnosti dodavati još ljepše dimenzije.

U knjizi me se dojmila jedna priča iz Njemačke - poznata legenda o Kölnskim patuljcima. Ona kaže kako su nekada davno Kölnski obrtnici izrađivali svoja djela s lakoćom i radošću, jer su im noću pomagali nevidljivi patuljci koji bi tim djelima udahnuli život. No jednoga dana je znatiželjna žena jednog obrtnika prosula grah po stubama pa su se patuljci spotaknuli i pali - i ona ih je u jednom trenutku uspjela vidjeti. No patuljci su se na to naljutili, otišli i nisu se nikada vratili. I od tada su Kölnski obrtnici svoj posao mogli raditi samo uz veliku muku i trud.

Ovo je priča o tome kako razum i vječno traženje konkretnih dokaza mogu pokvariti životnu čaroliju. Djela koja kreiramo isključivo razumom ostaju nekako prazna i bez istinske životnosti, bez vlastitog unutarnjeg sklada i harmonije s okolinom. Najbolja ilustracija takvih djela su mnoge današnje arhitektonske građevine.

Možda je vrijeme za ponovno otkrivanje jednog cijelog, prelijepog i beskrajno važnog svijeta - svijeta čudesnih nevidljivih elementarnih bića. Možda je vrijeme da ponovno vjerujemo u vile.

Jer na razumskoj razini - sve je ustvari suho i dosadno!

Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete pronaći OVDJE.