Kad ne kreiraš nešto iznutra, onda ti to treba izvana!

Neki dan sam, protivno svom običaju, ujutro prije svih svojih jutarnjih rutina skoknula za kompjuter - „samo“ da provjerim prijave za radionicu koja se bližila. Bila sam još uvijek u spavaćici. To „samo“ je potrajalo sat vremena pa sam nakon toga ušla u kupaonicu prilično smrznutih nogu. Topla voda iz tuša bila je najdivniji mogući lijek i toliko mi je prijala da sam tuširanje produžavala u nedogled. Baš sam osjećala hladnoću u cijelom tijelu i veliku potrebu za tom toplinom koja je dolazila iz vode i koju sam sve više pojačavala. Toplo, vruće, jako mi treba ta vrućina... A onda mi je došla tako jasna slika - sve što sami ne kreiramo iznutra, žudimo da dobijemo izvana. I onda nam je to teško i otpustiti.

Kad moje uobičajeno jutro započne vježbanjem „pet Tibetanaca“ odmah se toliko ugrijem da mi ni bosih nogu nije hladno. Kad kreiram vlastitu toplinu iznutra, nemam potrebu za onom izvana. I nakon toga mogu s lakoćom brzo ući i izaći iz tuša.

Nije li tako baš sa svime u našim životima? Ako ne kreirate dovoljno ljubavi unutar sebe, stalno ćete žudjeti da ju dobivate izvana i svaki put kad se ona pojavi previše ćete se za nju vezati.

Ako ne kreirate dovoljno sigurnosti unutar sebe, stalno ćete ju tražiti u vanjskim stvarima i drugim ljudima i opet ćete se za njih previše intenzivno držati.

Ako ne razvijete unutar sebe dovoljno samopouzdanja, stalno će vam trebati tuđe potvrde i odobravanja, stalno ćete imati potrebu za njima posezati.

Cijela mudrost

Topli tuš me lijepo ugrijao. Ali da nikada ne vježbam, stalno bi mi trebali topli tuševi koji ustvari nikada ne bi uspjeli proizvesti trajnu toplinu unutar mene. Baš kao što velika potreba za ljubavlju, sigurnošću ili odobravanjem izvana nikada neće kreirati dovoljno ljubavi, sigurnosti ili samopouzdanja unutar vas. Za to se morate potruditi sami.

Ali ima li važnijeg i vrjednijeg truda? Ono što stvorimo i izgradimo unutar sebe ostaje u nama - jasno, snažno i uvijek podržavajuće. A osim toga, ono što kreiramo unutra, preljeva se i prema van i stvara to u okolišu.

Kad si pun ljubavi, potičeš ljubav i u srcima i na licima ljudi koje susrećeš. Kad si pun sigurnosti, i drugi se uz tebe osjećaju sigurno. Kad vjeruješ u sebe, nadahnjuješ i druge da se i oni usude u sebe vjerovati.

I tako je baš sa svime, u tome je cijela mudrost. Tako jednostavna. Baš sam nedavno imala jedan „Live“ na temu lakoće u kojem sam govorila o tome koliko je važno da unutar sebe kreiramo osjećaj lakoće, jer tada se i stvari u našem životu odvijaju puno laganije.

I zato, kad vam nešto jako treba izvana, neka to bude poticaj da to kreirate u sebi. I to toliko snažno, da se taj lijepi osjećaj počne prelijevati i na druge.

A za divno čudo, može se početi i od drugog koraka da bi se kreirao prvi – ako vam je potrebna podrška, potrudite se postati snažna podrška drugima, ako žudite za ljubavlju, obasipajte ljude koje susrećete sa što više ljubavi, ako vam nedostaje samopouzdanje, pomažite drugima da ga probude u sebi. I sve će se to, kao nekim čudom, osnažiti i u vama.

Najvažnije je sjetiti se da je ključ uvijek u nama.